Što znači pravilo “oko za oko”?

POKRENI

Što kaže Biblija:

Pravilo “oko za oko” bilo je dio Zakona koji je Bog preko Mojsija dao drevnom izraelskom narodu, a Isus ga je naveo u svojoj Propovijedi na gori (Matej 5:38; 2. Mojsijeva 21:24, 25; 5. Mojsijeva 19:21). To pravilo znači da u provođenju pravde nad prijestupnicima kazna treba odgovarati počinjenom zlodjelu. a

Ono se primjenjivalo u slučajevima hotimičnog nanošenja povreda drugoj osobi. Za prijestupnika koji je svjesno kršio Mojsijev zakon vrijedila je sljedeća odredba: “Prijelom za prijelom, oko za oko, zub za zub — ista ozljeda kakvu je on nanio drugome neka se nanese i njemu” (3. Mojsijeva 24:20).

Što je bila svrha pravila “oko za oko”?

Pravilo “oko za oko” nije odobravalo uzimanje pravde u svoje ruke. Njegova je svrha bila pomoći sucima da odrede kaznu koja je odgovarala počinjenom zlodjelu — kaznu koja nije bila ni prestroga ni preblaga.

To je pravilo ujedno služilo kao opomena svakome tko bi namjerno naudio drugima ili im je planirao nanijeti zlo. U Mojsijevom zakonu piše: “To će čuti ostali [oni koji su vidjeli kako se provodi Božja pravda] i strah će ih spopasti, te više neće činiti takvoga zla u tvojoj sredini” (5. Mojsijeva 19:20).

Da li pravilo “oko za oko” vrijedi za kršćane?

Ne, kršćani nisu dužni držati se tog pravila. Ono je bilo dio Mojsijevog zakona, a Isusova žrtvena smrt ukinula je taj zakon (Rimljanima 10:4).

No to nam pravilo otkriva Božji način razmišljanja. Naprimjer, govori nam da Bog cijeni pravdu (Psalam 89:14). Isto tako, pokazuje nam kojeg se mjerila Bog drži kad provodi pravdu. Naime, prijestupnici trebaju biti kažnjeni “koliko treba” (Jeremija 30:11).

Pogrešna mišljenja o pravilu “oko za oko”

Što neki misle: Pravilo “oko za oko” bilo je potpuno nehumano.

Što je prava istina: To pravilo nije bilo izlika za nemilosrdno i okrutno provođenje pravde. Naprotiv, njegova ispravna primjena podrazumijevala je da suci odrede kaznu tek nakon što razmotre u kojim je okolnostima prijestup bio počinjen i u kojoj je mjeri bio hotimičan (2. Mojsijeva 21:28-30; 4. Mojsijeva 35:22-25). Pravilo “oko za oko” zapravo je sprečavalo ekstreme u određivanju kazne.

Što neki misle: Kad se primjenjuje pravilo “oko za oko”, osveti nema kraja.

Što je prava istina: U Mojsijevom zakonu stoji: “Ne osvećuj se i ne gaji srdžbe prema sinovima svoga naroda” (3. Mojsijeva 19:18). Zakon nije promicao osobnu osvetu, nego je poticao ljude da se uzdaju u Boga i pravni sustav koji je on utemeljio i koji je trebao ispraviti svaku nepravdu (5. Mojsijeva 32:35).

Isus ispravlja pogrešno shvaćanje

Isus je znao da su neki pogrešno tumačili pravilo “oko za oko”. Zato je rekao: “Čuli ste da je bilo rečeno: ‘Oko za oko i zub za zub.’ A ja vam kažem: Ne opirite se onome tko je zao. Naprotiv, ako te tko ošamari po desnom obrazu, okreni mu i drugi” (Matej 5:38, 39).

Zapazite da je Isus rekao: “Čuli ste da je bilo rečeno.” Očito je mislio na pravila koja su uveli neki židovski vjerski vođe koji su zagovarali osvetu. Bibličar Adam Clarke rekao je: “Izgleda da je Židovima taj zakon [“oko za oko”] (...) služio kao izgovor za osobnu netrpeljivost i sve ispade koje bi počinila osvetoljubiva osoba.” Potičući na osvetoljubivost, ti su vjerski vođe iskrivili smisao Božjeg zakona (Marko 7:13).

Za razliku od toga Isus je istaknuo da Božji zakon počiva na ljubavi. Rekao je: “‘Ljubi Jehovu, Boga svojega (...)!’ To je najveća i prva zapovijed. Druga, slična toj, jest ova: ‘Ljubi bližnjega svojeg kao samoga sebe!’ Na tim se dvjema zapovijedima temelji sav Zakon i Proroci” (Matej 22:37-40). Isus je naučavao da će se njegovi pravi sljedbenici prepoznati po ljubavi, a ne po osvetoljubivosti (Ivan 13:34, 35).

a To pravno načelo, za koje se ponekad koristi latinski naziv lex talionis, bilo je uključeno u zakone još nekih drevnih društava.