Kršćani vjeruju da je Isus umro za grijehe ljudskog roda (1. Petrova 3:18). No da bismo dobili spasenje, nije dovoljno samo vjerovati da je Isus naš Spasitelj. Demoni znaju da je Isus “Sin Božji”, ali njih ne čeka spasenje, nego uništenje (Luka 4:41; Juda 6).

•  Što moramo činiti da bismo bili spašeni?

•  Što je molitva spasenja?

•  Koje je porijeklo molitve spasenja?

•   Moramo vjerovati da je Isus žrtvovao svoj život za naše grijehe (Djela apostolska 16:30, 31; 1. Ivanova 2:2). To znači da trebamo vjerovati da je on doista postojao i da je sve što o njemu piše u Bibliji istina.

•   Moramo se upoznati s biblijskim učenjima (2. Timoteju 3:15). Biblija izvještava da su apostol Pavao i njegov suradnik Sila rekli jednom zatvorskom čuvaru: “Vjeruj u Gospodina Isusa i bit ćeš spašen.” Nakon toga prenijeli su mu “riječ Jehovinu” a (Djela apostolska 16:31, 32). To pokazuje da se taj čuvar najprije trebao upoznati s osnovama Božje Riječi da bi mogao istinski povjerovati u Isusa. Trebao je dobro upoznati svete spise (1. Timoteju 2:3, 4).

•   Moramo se pokajati (Djela apostolska 3:19). Pokajati se znači osjetiti duboko žaljenje zbog prijašnjih neispravnih stavova i postupaka. Pokajanje pokazujemo tako da prestanemo činiti djela kojima vrijeđamo Boga i počnemo činiti “djela koja dolikuju pokajanju” (Djela apostolska 26:20).

•   Moramo se krstiti (Matej 28:19). Isus je rekao da se njegovi učenici trebaju krstiti. To je učinio i zatvorski čuvar kojeg smo ranije spomenuli (Djela apostolska 16:33). Slično tome, kad je apostol Petar mnoštvu ljudi objavio istinu o Isusu, “oni koji su svim srcem prihvatili ono što je govorio bili [su] kršteni” (Djela apostolska 2:40, 41).

•   Moramo biti poslušni Isusu (Hebrejima 5:9). Oni koji se drže svega što je Isus zapovjedio pokazuju svojim životom da su njegovi sljedbenici (Matej 28:20). Oni žive u skladu s riječima: “Nemojte samo slušati riječ nego je i izvršujte” (Jakov 1:22).

•   Moramo ustrajati do kraja (Marko 13:13). Da bi Isusovi učenici dobili spasenje, trebaju biti ustrajni (Hebrejima 10:36). Naprimjer, apostol Pavao čvrsto se držao Isusovih učenja i bio je odan Bogu. Ustrajno se držao tog životnog puta otkad je postao kršćanin pa sve dok nije umro (1. Korinćanima 9:27).

 U nekim religijama postoje takozvane molitve spasenja. U takvim molitvama ljudi priznaju da su grešni i izražavaju vjeru u to da je Isus umro za njihove grijehe. Osim toga, mole Isusa da dođe u njihovo srce i bude gospodar njihovog života. No Biblija nigdje ne spominje molitve spasenja niti kaže da bismo trebali upućivati takve molitve, ponavljajući jedne te iste fraze.

 Neki ljudi misle da im je vječno spasenje zajamčeno ako upućuju molitve spasenja. No nijedna molitva sama po sebi ne može nam zajamčiti spasenje. Mi smo nesavršeni ljudi i neprestano činimo greške (1. Ivanova 1:8). Zato je Isus rekao svojim sljedbenicima da se redovito mole za oproštenje grijeha (Luka 11:2, 4). Ustvari, neki kršćani izgubili su mogućnost da dobiju vječno spasenje jer su otpali od vjere i okrenuli leđa Bogu (Hebrejima 6:4–6; 2. Petrova 2:20, 21).

 Povjesničari se ne mogu složiti oko porijekla takvih molitvi. Neki smatraju da se običaj upućivanja takvih molitvi pojavio u vrijeme reformacije. Drugi pak tvrde da se ideja o takvoj molitvi pojavila s vjerskim pokretima koji su nastali u 18. i 19. stoljeću. Bilo kako bilo, molitve spasenja nemaju temelj u Bibliji. Štoviše, one se kose s biblijskim učenjima.