Izaija 37:1-38
37 Čim je kralj Ezekija to čuo, razderao je svoje haljine, ogrnuo kostrijet i otišao u Jehovin dom.+
2 Potom je dvorskog upravitelja Elijakima, pisara Šebnu i svećeničke starješine poslao ogrnute kostrijeću k proroku Izaiji,+ Amosovom sinu.
3 Oni su mu rekli: “Ovako kaže Ezekija: ‘Ovo je dan nevolje, ukora* i sramote, jer mi smo poput žene kojoj je došlo vrijeme da rodi, a nema snage za to.+
4 Možda će Jehova, tvoj Bog, čuti riječi rabšaka, kojeg je asirski kralj, njegov gospodar, poslao da se ruga živom Bogu,+ pa će ga Jehova, tvoj Bog, pozvati na odgovornost zbog riječi koje je čuo. Pomoli se+ za ostatak naroda koji je još živ.’”+
5 Nakon što su sluge kralja Ezekije prenijeli Izaiji njegovu poruku,+
6 Izaija im je rekao: “Recite svom gospodaru: ‘Ovako kaže Jehova: “Ne boj se+ riječi koje si čuo, kojima su sluge asirskog kralja+ hulili na mene!
7 Ja ću tom kralju staviti u um misao* da se vrati u svoju zemlju kad čuje jednu vijest.+ I učinit ću da bude ubijen mačem u svojoj zemlji.”’”+
8 Kad je rabšak čuo da je asirski kralj prekinuo opsadu Lakiša, vratio se k njemu i našao ga kako se bori protiv Libne.+
9 A kralj je čuo vijest da je etiopski kralj Tirhaka krenuo u rat protiv njega. Stoga je ponovno poslao glasnike Ezekiji,+ rekavši im:
10 “Ovako recite Judinom kralju Ezekiji: ‘Ne daj da te tvoj Bog u kojeg se uzdaš zavara riječima: “Jeruzalem neće biti predan u ruke asirskom kralju.”+
11 Eto, čuo si što su asirski kraljevi učinili svim zemljama koje su opustošili.+ Zar ćeš se samo ti izbaviti?
12 Jesu li narode koje su moji preci zatrli spasili njihovi bogovi?+ Gdje su Gozanci, Haranci,+ Resefci i Edenci koji su bili u Tel-Asaru?
13 Gdje su kralj Hamata i kralj Arpada te kraljevi gradova Sefarvajima,+ Hene i Ive?’”
14 Ezekija je primio pisma koja su mu donijeli glasnici i pročitao ih. Potom je otišao u Jehovin dom i raširio ih pred Jehovom.+
15 Tada se Ezekija obratio Jehovi u molitvi+ i rekao mu:
16 “Jehova nad vojskama,+ Bože Izraelov, koji sjediš na prijestolju iznad* keruba, ti si jedini pravi Bog, Bog svih kraljevstava na zemlji. Ti si stvorio nebo i zemlju.
17 Jehova, prigni uho i čuj!+ Jehova, otvori oči i vidi!+ Čuj riječi koje nam je Sanherib uputio da bi se rugao živom Bogu.+
18 Istina je, Jehova, da su asirski kraljevi opustošili sve zemlje,+ a i svoju zemlju.
19 I pobacali su njihove bogove u vatru+ jer to nisu bili bogovi, nego djelo ljudskih ruku,+ drvo i kamen. Zato su ih i mogli uništiti.
20 A sada, Jehova, Bože naš, izbavi nas iz njegove ruke kako bi sva kraljevstva na zemlji spoznala da si ti, Jehova, jedini Bog!”+
21 Tada je Amosov sin Izaija poručio Ezekiji: “Ovako kaže Jehova, Izraelov Bog: ‘Uputio si mi molitvu zbog asirskog kralja Sanheriba+
22 i zato Jehova objavljuje ove riječi protiv njega:
“Djevica, kći sionska, prezire te i ruga ti se.
Kći jeruzalemska odmahuje glavom i podsmjehuje ti se.
23 Kome se rugaš+ i na koga huliš?
Na koga vičeš+i koga oholo gledaš?
Svetog Izraelovog Boga!+
24 Preko svojih slugu rugaš se Jehovi+ i kažeš:
‘S mnoštvom svojih bojnih kolapopet ću se na vrhove gora,+na najudaljenije obronke Libanona.
Posjeći ću njegove visoke cedrove, njegove krasne borovice.
Doći ću u njegova najviša skrovišta, u njegove najgušće šume.
25 Iskopat ću bunare i pit ću vode.
Svojim ću stopalima isušiti potoke* u Egiptu.’
26 Nisi li čuo što od davnine namjeravam učiniti?
Davnih dana to sam smislio.+
Sada ću to ostvariti.+
Ti ćeš opustošiti utvrđene gradove i pretvoriti ih u ruševine.+
27 Njihovi stanovnici bit će bespomoćni,silno će se prestrašiti i biti posramljeni.
Postat će kao poljsko bilje i zelena trava,kao trava na krovovima koju je sasušio istočni vjetar.
28 Ali ja dobro znam kad sjediš, kad nekamo ideš i kad se vraćaš,+a znam i kad bjesniš na mene,+
29 jer su tvoje bijesne riječi+ i tvoja rika doprli do mojih ušiju.+
Zato ću ti staviti kuku u nos i uzde+ u ustai vratit ću te putem kojim si došao.”
30 A ovo će ti* biti znak da će se to dogoditi: Ove godine jest ćete ono što samo naraste*, iduće godine jest ćete žito koje iznikne od toga, a treće godine sijat ćete i žeti, sadit ćete vinograde i jesti njihov rod.+
31 Preživjeli iz Judinog naroda, oni koji preostanu,+ pustit će korijen u dubinu i rađati plod u visinu.
32 Jer ostatak će doći iz Jeruzalema i preživjeli s gore Siona.+ To će u svojoj revnosti učiniti Jehova nad vojskama.+
33 Zato Jehova ovako kaže za asirskog kralja:+
“On neće ući u ovaj grad,+neće ovamo odapeti strijelu,neće mu se primaknuti sa štitomi neće pred njim nasuti opsadni nasip.+
34 Vratit će se putem kojim je došao.
Neće ući u ovaj grad”, kaže Jehova.
35 “Branit ću ovaj grad+ i spasiti ga radi sebe+i radi svog sluge Davida.”’”+
36 Tada je došao Jehovin anđeo i pobio 185 000 vojnika u asirskom taboru. Kad su rano ujutro ljudi ustali, oko njih su bili sve sami mrtvaci.+
37 Stoga je asirski kralj Sanherib otišao odande i vratio se u Ninivu+ te ostao u njoj.+
38 Kad se jednom klanjao u hramu svog boga Nisroka, njegovi sinovi Adramelek i Sareser ubili su ga mačem+ i potom pobjegli u zemlju Ararat.+ A umjesto njega počeo je kraljevati njegov sin Esar-Hadon.+
Bilješke
^ Ili: “uvrede”.
^ Dosl.: “staviti duh u njega”.
^ Moguće i: “između”.
^ Ili: “nilske prokope za navodnjavanje”.
^ Ili: “ono što naraste od prosutog sjemenja”.
^ Odnosi se na Ezekiju.
