Izaija 64:1-12

  • Nastavak pokajničke molitve (1⁠–⁠12)

    • Jehova je “naš Lončar” (8)

64  Kad bi barem razderao nebesa i sišao,pa da se zbog tebe potresu gore,  2  kao kad vatra zapali suho granjei učini da voda uzavri. Tada bi se tvoje ime obznanilo tvojim protivnicimai zbog tebe bi uzdrhtali svi narodi!  3  Dok si činio zadivljujuća djela kojima se nismo nadali,+sišao si i pred tobom su se potresle gore.+  4  Od davnine se nije čulo i nije se doznaloniti je itko vidio da ijedan bog osim tebepomaže onome koji ga čeka*.+  5  Dolaziš u pomoć onima koji radosno čine ono što je ispravno,+onima koji razmišljaju o tebi i idu tvojim putevima. Ali razgnjevio si se jer smo činili grijehe,+i to dugo. Zaslužujemo li da nas spasiš?  6  Svi smo mi postali kao nečist čovjeki sva su naša pravedna djela kao tkanina nečista od mjesečnice.+ Svi ćemo uvenuti kao lišće,naši prijestupi odnijet će nas kao vjetar.  7  Nitko ne priziva tvoje ime,nitko se tebi ne obraća za pomoć*,a ti si okrenuo lice od nas+i puštaš da propadamo zbog svog prijestupa.  8  Jehova, ti si naš Otac.+ Mi smo glina, a ti si naš Lončar*,+i svi smo djelo tvojih ruku.  9  Jehova, nemoj se silno gnjeviti+i nemoj se zauvijek sjećati našeg prijestupa. Molim te, obrati pažnju na nas jer mi smo svi tvoj narod. 10  Tvoji sveti gradovi pretvorili su se u pustinju. Sion se pretvorio u pustinju,Jeruzalem u pustoš.+ 11  Naš sveti i veličanstveni dom*u kojem su te naši preci hvalilispaljen je vatrom.+ Sve što nam je bilo dragocjeno sada je uništeno. 12  Jehova, zar ćeš se unatoč tome i dalje sustezati? Zar ćeš šutjeti i pustiti da toliko patimo?+

Bilješke

Ili: “strpljivo čeka”.
Ili: “nitko se ne trudi ostati uz tebe”.
Ili: “onaj koji nas je oblikovao”.
Ili: “hram”.