Tjelesna težina Želim vam se od sveg srca zahvaliti na članku “Mladi pitaju... Kako mogu nadvladati svoju opsjednutost težinom?” (22. svibnja 1999). U posljednje vrijeme ne mogu misliti ni na što drugo osim na svoj fizički izgled i težinu. Sramim se kad se pogledam u ogledalo i sad više skoro i ne stajem na vagu. Međutim, nakon što sam pročitala ovaj članak shvatila sam da je važno to što si u nutrini.

L. R., Francuska

Invalidnost Većinu vremena provodim u invalidskim kolicima. Moja supruga ima sindrom kroničnog umora i pati od teške depresije. U seriji članaka “Nada za invalide” (8. lipnja 1999) bilo je rečeno da je tugovanje normalna reakcija kad osoba pretrpi neki ozbiljan gubitak. Osim toga, ilustracije u članku “Kad sva tjelesna oštećenja budu stvar prošlosti” pomogle su mi da mi ozdravljenje koje će se desiti u budućnosti postane stvarnije.

C. W., Sjedinjene Države

Kad sam imao samo četiri godine, u nesreći sam izgubio lijevo stopalo. Vaša serija članaka pomogla mi je da izađem na kraj sa svojim čestim depresijama. Molim vas da se nastavite tako dobro boriti protiv predrasuda.

A. J. T. P., Brazil

Ljudi trebaju znati da mi invalidi imamo osjećaje kao i svi drugi te da možemo biti povrijeđeni. Ljudi nas ponekad gledaju kao da smo nakaze, ružno govore o nama ili nas potpuno ignoriraju. Invalidi nisu ni glupi, ni lijeni, a niti bespomoćni. Kad nam se pruži prilika, velik broj nas može kuhati, čistiti, ići u kupovinu, podizati obitelj, raditi u nekom poduzeću, pa čak i voziti automobil. Meni je pomoglo da ustrajem to što sam upoznala Jehovu, čiji su putevi protkani ljubavlju i brižnošću. Zasad još nisam Jehovin svjedok, no nadam se da ću u dogledno vrijeme postati.

A. G., Sjedinjene Države

Vrijednost u Božjim očima Često se osjećam deprimirano i bezvrijedno, a ponekad mislim da ne bih trebala služiti kao punovremeni evangelizator jer to što radim nije dovoljno dobro. Zahvaljujući članku “Što kaže Biblija? Vrijedan si u Božjim očima!” (8. lipnja 1999) osjećam se puno bolje. Članak mi je pomogao da uvidim kako se Sotona svim silama trudi da kod nas izazove takve osjećaje jer želi da prestanemo služiti Jehovi.

L. W., Kanada

Članak je bio veoma utješan. Dosad mi se činilo da Jehova ne sluša moje molitve. No otkad sam pročitala vaš članak, imam više pouzdanja u Jehovu i u samu sebe. Molim vas, nastavite objavljivati tako utješne članke.

R. V. T., Belgija

Nosim na duši ožiljke od svojih bolnih iskustava — grešaka zbog kojih sam izgubila samopoštovanje. Danas nalazim sreću i sigurnost u svom odnosu s Jehovom i u spoznaji da mi ljudi čak ne možemo u potpunosti razumjeti koliko nas on voli.

V. S. C., Brazil

Upravo sam poslušao audiokasetu na kojoj je snimljen taj članak. Slijep sam već oko 44 godine, a čak i nakon što sam se krstio kao kršćanin nikad nisam imao naročito visoko mišljenje o sebi. Ovaj me članak duboko dirnuo. Puno zahvaljujem Bogu što nas ne gleda onako kako mi sebe gledamo.

A. K., Italija

Muče me negativni osjećaji. No dok sam čitala članak, osjećala sam se kao da Jehova nježno razgovara sa mnom. Čovjek jako teško mijenja svoj način razmišljanja, no trudit ću se upamtiti ono što je bilo rečeno u članku: “Jehova je ‘blizu’ poput roditelja punog ljubavi — uvijek bdije nad nama, brine se za nas i spreman nam je pomoći (Psalam 147:1, 3).”

K. F., Japan