PO IZRAZU njenog lica koje zrači pravim zadovoljstvom očito je da djevojčici prija jelo koje jede. U lijevoj joj je ruci zdjelica do ruba napunjena rižom, komadićima povrća i ribe. U desnoj ruci drži par tankih štapića od bambusa. Dok prstićima pomiče štapiće, uzima omiljene zalogaje i vješto ih stavlja u usta. Povremeno prinese zdjelicu ustima i s nekoliko brzih pokreta štapićima stavlja rižu ravno u usta. Sve to izgleda tako obično, jednostavno i uredno.

Naravno, ono što djevojčica drži u svojoj ruci čuveni su štapići za jelo. Na kineskom ih zovu k’uai tzu (pinyin: kuaizi), što znači “brzi”. U svakom slučaju, može ih se naći gotovo u svakom domaćinstvu u jugoistočnoj Aziji. Možda ste ih pokušali koristiti kada ste jeli u kineskom restoranu. No znate li kako su nastali štapići za jelo? Ili kako ih se i kada prvi put koristilo? I da li biste željeli znati kako ih ispravno koristiti?

Štapići za jelo tanki su štapići dužine oko 20-25 centimetara. Gornja je polovica uglavnom četvrtasta. Zbog toga ih je lakše držati u ruci i ne kotrljaju se po stolu. Donja je polovica najčešće zaobljena. Obično su japanski štapići kraći i zašiljeniji na donjem dijelu od kineskih.

U današnje vrijeme masovne proizvodnje u mnogim se restoranima serviraju zapakirani štapići za jelo koji su još nerazdvojeni na gornjem kraju. Gost ih mora razdvojiti prije nego ih može koristiti. Budući da se koriste jednokratno, takvi se štapići rade od običnog drva ili bambusa. Štapići koji se koriste u skupljim restoranima ili kod kuće obično su vrlo lijepi, napravljeni od ispoliranog bambusa, lakiranog drva, plastike, nerđajućeg čelika ili možda čak od srebra ili bjelokosti. Također može na njima biti ispisana poezija ili mogu biti dekorativno oslikani.

Mnogi koji su posjetili zemlje Orijenta kao što su Kina i Japan bili su fascinirani kada su vidjeli malu djecu od možda tek dvije godine kako jedu parom naoko prevelikih štapića. Zalogaj po zalogaj, sadržaj zdjelice vrlo brzo stiže do djetetovih usta. To stvarno izgleda lako.

Da li biste željeli isprobati par “brzih”? U početku će vam biti teško pokretati štapiće onako kako želite, ali s malo vježbe, to postaje lako i štapići će biti poput produžetka vaše ruke.

Štapiće se drži samo jednom rukom, obično desnom. (Vidi ilustracije na 15. stranici.) Najprije savinite šaku tako da vam palac bude odvojen od ostalih prstiju.  Jedan štapić stavite između palca i prstiju, smještajući ga uz osnovicu kažiprsta i vrh prstenjaka. Zatim stavite drugi štapić paralelno s prvim i držite ga palcem, kažiprstom i srednjim prstom kao što biste držali olovku. Krajeve poravnajte lupkanjem o stol. I sada, dok donji štapić držite nepomično, gornji pomičite tako da kažiprst i srednji prst skupljate i širite. Vježbajte sve dok ne budete mogli lagano spojiti vrhove štapića. Sada ste spremni koristiti ovaj svestrani pribor kako biste njime uzeli bilo koji ukusni zalogaj kineske hrane — od običnog zrna riže do prepeličjeg jaja! Štapići za jelo i kineska hrana dobro idu jedno uz drugo jer je hrana obično izrezana na komade veličine pojedinog zalogaja.

Što je s jelima kod kojih se pile, patka ili svinjski but serviraju u komadu, a da ih se ne izreže na manje dijelove? Meso se obično kuha do te mjere da se kasnije štapićima lako može odvojiti manje komade. Štapići su idealni za ribu, koja se obično servira cijela; kosti možete ukloniti s lakoćom kakvu nećete postići nožem i vilicom.

Kako je s jedenjem riže? Ako prigoda nije formalna, možete uzeti zdjelicu s rižom u lijevu ruku, prinijeti je ustima i štapićima grabiti rižu u usta. Međutim, u formalnijim prigodama rižu ćete uzimati štapićima malo-pomalo.

Kako je s juhom, koja je uvijek sastavni dio kineskog obroka? Obično se servira porculanska žlica. No ako su u juhi rezanci ili okruglice, komadići povrća, mesa ili ribe, pokušajte štapićima koje imate u desnoj ruci prihvatiti hranu, a žlicom koju imate u lijevoj pridržati je i tako prinijeti ustima.

Ako vas na ručak pozove kineska obitelj, dobro je znati kineske manire za stolom. Kao prvo, nekoliko je zdjelica smješteno na sredini stola. Čekajte dok domaćin ili glava obitelji uzme svoje štapiće za jelo i svima da znak da mogu početi. To je prikladan trenutak da se gosti  zahvale za poziv, uzmu svoje štapiće i počnu.

Za razliku od načina posluživanja nekih zapadnjačkih jela, zdjele s hranom ne prosljeđuju se od osobe do osobe za stolom. Umjesto toga, svatko se za stolom sam poslužuje. Kod obiteljskog je obroka običaj da svaki član svojim parom štapića uzima zalogaje iz zajedničkih zdjela i stavlja ih ravno u usta. Ipak, nepristojno je srkati ili mljackati, lizati krajeve štapića ili tražiti po zdjeli svoj omiljeni komad. Majke na Orijentu poučavaju svoju djecu da ne grizu krajeve štapića, ne samo iz higijenskih razloga nego i zato što to nagrđuje izgled štapića.

Iz obzira prema gostima, ponekad se serviraju žlice ili dodatni štapići. Oni služe da bi se uzelo komade iz zdjela koje su na sredini stola i stavilo u drugu zdjelu ili da ih se prenese u svoju zdjelicu za rižu. Ipak, nemojte se uvrijediti ako domaćin svojim štapićima uzme odabrani komad i stavi ga ravno u vašu zdjelicu. Konačno, on želi da njegov cijenjeni gost dobije najbolji komad!

Nepristojno je pokazivati štapićima, baš kao što je to slučaj i s noževima i vilicama. Jednako je tako nepristojno uzimati još nešto rukom dok u njoj imate štapiće. Dakle, kada trebate uzeti žlicu za posluživanje, salvetu ili šalicu čaja, najprije odložite svoje štapiće. Zato se često serviraju i mali, zgodni stalci za štapiće.

Kada ste gotovi s jelom, uredno spustite svoje štapiće, naslonite se i čekajte. Nepristojno je napustiti stol prije nego svi završe. Domaćin ili glava obitelji je taj koji ručak privodi kraju tako da ustane i zamoli sve da odu od stola.

Sada kada znate kako se koriste, sve što trebate učiniti je da nabavite štapiće i vježbate. Kada vas sljedeći put netko pozove u kineski restoran ili kući na kineski ručak, zašto ne biste isprobali par “brzih”? Možda će hrana tako imati čak i bolji okus!