“TI, bijedni Židove!” bijesno je viknula učiteljica i ošamarila svog sedmogodišnjeg učenika. Zatim je pozvala ostale učenike u razredu da pristupe u koloni po jedan i pljunu mu u lice.

I učiteljica i učenik — njen nećak — savršeno su dobro znali da ni dječak ni njegovi roditelji nisu židovskog porijekla. Nisu bili ni židovske vjeroispovijedi. Zapravo su bili Jehovini svjedoci. Iskoristivši posvuda raširene predrasude prema Židovima, učiteljica je raspirivala mržnju prema svom učeniku. Svećenik je već godinama učiteljici i njenom razredu govorio da su Jehovini svjedoci ljudi vrijedni prezira. Dječakove roditelje nazivalo se i komunistima i špijunima CIA-e (Središnje obavještajne agencije). I tako su se učenici poredali, nestrpljivi da pljunu u lice ‘bijednom Židovu’.

Ovaj je dječak preživio i ispričao što mu se dogodilo. No to nije bio slučaj sa šest milijuna Židova koji su prije otprilike 60 godina živjeli u Njemačkoj i obližnjim zemljama. Otrovna propaganda odigrala je veoma važnu ulogu u procesu u kojem su se životi tih Židova ugasili u nacističkim plinskim komorama i koncentracionim logorima. Posvuda rašireni, duboko ukorijenjeni, slijepi i otrovni antisemitizam doveo je do toga da su mnogi ljudi počeli na Židove gledati kao na neprijatelje čije istrebljenje nije samo potrebno nego i opravdano. Propaganda se u ovom slučaju pokazala kao oružje masovnog istrebljenja.

Da, propaganda može biti otvorena, pri čemu se koriste simboli mržnje kao što je kukasti križ, ili podmukla, u vidu neke neumjesne šale. Takve propagandne metode uvjeravanja redovito primjenjuju diktatori, političari, svećenstvo, stručnjaci za oglašavanje, trgovci, novinari, poznate radijske i televizijske ličnosti, osobe koje se bave izdavaštvom i ostali koji žele utjecati na misli i ponašanje drugih ljudi.

Naravno, propagandne poruke mogu poslužiti u društveno korisne svrhe, kao primjerice u kampanjama kojima se želi smanjiti broj vozača koji voze pod utjecajem alkohola. No propaganda može poslužiti i kao sredstvo za poticanje mržnje prema etničkim ili vjerskim manjinama ili za navođenje ljudi na kupnju cigareta. “Svakog smo dana bombardirani porukama koje nas, jedna za drugom, uvjeravaju u nešto”, ističu istraživači Anthony Pratkanis i Elliot Aronson. “To se nagovaranje ne temelji na izmjeni argumenata i razgovoru, već na manipulaciji simbolima neke kulture i osnovnim ljudskim emocijama. Bilo to nama na korist ili ne, mi živimo u eri propagande.”

Kako se propagandom kroz stoljeća utjecalo na razmišljanje i postupke drugih? Što možete učiniti da biste se zaštitili od opasne propagande? Postoji li neki izvor pouzdanih informacija? Ova i neka druga pitanja razmatrat će se u sljedećim člancima.