Zašto mnogi ljudi moraju dvaput godišnje pomicati sat? Nekima je prava gnjavaža kad moraju pomicati sat unaprijed ili unatrag. A kada se što radi? U proljeće se sat pomiče unaprijed, a na jesen unatrag. Kako je došlo do ljetnog računanja vremena? Tko je započeo s njim?

Encyclopædia Britannica kaže da je ideju o ljetnom računanju vremena prvi predložio Benjamin Franklin 1784. Više od stotinu godina kasnije Englez po imenu William Willett aktivno se zalagao za tu ideju. Međutim, Willett je umro prije nego što je parlament usvojio zakon o ljetnom računanju vremena.

Britanski pisac Tony Francis kaže da je Willett, vješt građevinar iz Chislehursta (Kent), shvatio koliko bi pomicanje sata bilo korisno kad je jednog ranog ljetnog jutra jahao kroz Petts Wood. Dok je tako jahao, zapazio je da su na mnogim domovima zatvoreni prozorski kapci. ‘Šteta da se ne koristi danje svjetlo!’ mora da je pomislio. Zatim je pokrenuo kampanju s ciljem da se britanskom parlamentu podnese prijedlog zakona o pomicanju sata. Kada bi se u proljetnim i ljetnim mjesecima svi satovi jednostavno pomaknuli 80 minuta unaprijed — u četiri navrata i svaki put po dvadeset minuta — a potom ujesen na isti način vratili unatrag, ljudi bi u predvečerje mogli iskoristiti više danjeg svjetla.

Francis izvještava da je Willett u jednom od svojih letaka napisao: “Svjetlo je jedan od najljepših darova koje je Stvoritelj dao čovjeku. Dok nas okružuje danje svjetlo, vlada veselje, brige nas manje pritišću i skupljamo snagu za izlaženje na kraj sa životnim problemima.”

Kralj Edward VII nije čekao da parlament usvoji zakon. On je svoju kraljevsku rezidenciju Sandringham, koja se prostire na 7 900 hektara, proglasio zonom ljetnog računanja vremena. Kasnije je tu promjenu uveo i na kraljevskim posjedima Windsor i Balmoral.

Što je engleske političare navelo da na koncu popuste i prihvate ljetno vrijeme? Za vrijeme prvog svjetskog rata bio im je cilj smanjiti potrošnju goriva, a to su učinili smanjujući potrebu za umjetnim svjetlom! Uskoro su i druge zemlje iz sličnih razloga prihvatile tu ideju. Za vrijeme drugog svjetskog rata u Engleskoj je čak bilo uvedeno dvostruko ljetno vrijeme. Time je ljeti dobivena razlika od dva sata, a zimi od jednog sata.

U Petts Woodu je podignut spomenik u čast Williamu Willettu (prikazan je s desne strane). Posvećen je “neumornom zagovorniku ‘ljetnog vremena’”. Ispod sunčanog sata piše: “Horas non numero nisi aestivas”, što znači: “Ne brojim sate ako nisu ljetni.”