JEZICI — njihovo porijeklo, raznolikost i podložnost promjenama — kroz čitavu su povijest fascinirali one koji su ih izučavali. Izvještaji o njihovoj fasciniranosti čak su ostali sačuvani — kao što je slučaj i s većinom povijesnih zapisa — upravo zahvaljujući samom jeziku. Nema sumnje, jezik je osnovno sredstvo komunikacije među ljudima.

Neki lingvisti procjenjuju da se danas u svijetu, ne računajući lokalne dijalekte, govori negdje oko 6 000 jezika, a možda i više. Daleko je najrašireniji mandarinski, narječje kineskog kojim govori preko 800 milijuna ljudi. Sljedeća četiri jezika su engleski, španjolski, hindi i bengalski, mada ne nužno po ovom redoslijedu.

Što se događa kad različite kulture, a time naravno i njihovi jezici, iznenada dođu u doticaj jedna s drugom? A kako, s druge strane, izoliranost pojedinih grupa utječe na njihov jezik? Pogledajmo kako nastaju mostovi — ali i zidovi — komunikacije.

Kolonizacija, međunarodna trgovina, pa čak i zatočeništvo u koncentracionim logorima prilike su u kojima su ljudi osjetili potrebu da premoste komunikacijski jaz koji se javlja uslijed nedostatka nekog zajedničkog jezika. Zbog toga su se počeli služiti nekom vrstom reduciranog, odnosno pojednostavljenog, jezika. Odbacili su zamršena gramatička pravila, služili su se manjim brojem  riječi, a razgovor ograničavali samo na teme od zajedničkog interesa. Tako su se razvili pidžin-jezici. Mada ne može biti reduciraniji nego što jest, pidžin je jezik s vlastitim sustavom lingvističkih pravila. No ukoliko bi iščezla potreba koja je uzrokovala njegov nastanak, taj bi jezik mogao izumrijeti.

Kad pidžin postane glavni komunikativni jezik stanovništva nekog područja, dodaju mu se nove riječi i uvode nova gramatička pravila. Tako nastaje kreolski. Za razliku od pidžin-jezikâ, kreolski jezici odražavaju kulturu nekog naroda. Više desetaka varijanti pidžin i kreolskih jezika — koji su potekli iz engleskog, francuskog, portugalskog, svahilija i još nekih jezika — u upotrebi je u svijetu. Neki su čak zauzeli istaknuto mjesto među jezicima u nekim zemljama, kao primjerice tok pisin na Papui Novoj Gvineji i bislama u državi Vanuatu.

Drugi mostovi komunikacije su jezici pod zajedničkim nazivom lingue france. Lingua franca je zajednički, komunikacijski jezik kojim se služi više grupa različitih materinjih jezika. Naprimjer, stanovnici Srednjoafričke Republike, koji govore brojnim lokalnim jezicima, mogu međusobno komunicirati na jeziku sango. Engleski i francuski su komunikacijski jezici kojima se služe diplomati u svojim krugovima. Pidžin-jezici također se ubrajaju u komunikacijske jezike, a isto se može reći i za kreolske.

Stanovništvo pojedinih regija unutar same zemlje može upotrebljavati lokalne varijante nacionalnog jezika koje nazivamo dijalektima. Što je regija izoliranija, to i razlike u jeziku mogu biti izraženije. S vremenom se neki dijalekti počinju toliko razlikovati od izvornog  jezika određenog područja da postanu zaseban jezik. Lingvistima u nekim slučajevima nije jednostavno razlučiti što je jezik, a što dijalekt. Osim toga, budući da se jezici stalno mijenjaju, dijalekti kojima se ne govori ponekad izumru, a zajedno s njima umire i dio povijesti.

Jezik je dar od Boga (2. Mojsijeva 4:11). Zadivljujući proces mijenjanja jezika pokazuje koliko je taj dar prilagodljiv. Jezik nas također može poučiti da niti jedna grupa ljudi nije superiornija od druge, budući da ne postoji niti jedan jezik za koji bi se moglo reći da je manje vrijedan. Bog je svoje darove, pa tako i jezik, ravnopravno dao svim ljudima, neovisno o njihovoj kulturi ili području gdje žive. Jezici svih naroda od samog su početka bili potpuni u toj mjeri da su služili svojoj svrsi. Svaki pojedini jezik zaslužuje da ga se poštuje, bez obzira na broj ljudi koji njime govori.

Jezik je odraz društvene prirode čovječanstva. Zbog toga svaki doticaj različitih kultura — što je posve uobičajena pojava — ostaje generacijama zabilježen u jezicima tih kultura.

Naprimjer, španjolski jezik, koji se smatra modificiranom verzijom latinskog, sadrži mnoštvo riječi arapskog porijekla i tako svjedoči o osmostoljetnoj dominaciji muslimana na španjolskom teritoriju. U španjolskom se isto tako mogu uočiti i tragovi utjecaja grčkog, francuskog, engleskog te nekih drugih jezika. Pored toga, u španjolskom koji se govori u Americi zadržali su se tragovi kulture drevnih stanovnika tog kontinenta. Naprimjer, tamošnji španjolski sadrži mnoge riječi nahuatla, jezika Azteka iz Srednje Amerike.

No kao što materinji jezik poistovjećuje pojedince s određenom nacijom ili čak regijom, tako ih i određeni izrazi mogu poistovjetiti s nekom grupom ljudi, kao primjerice profesijom, strukom, kulturnim i sportskim grupama ili čak kriminalnim organizacijama. Popis je praktički beskonačan. Te specifične jezične varijante lingvisti nazivaju žargonom ili slengom, a ponekad čak i dijalektom.

Međutim, u slučaju kad između država, etničkih skupina ili različitih kultura zavlada neprijateljstvo, jezik prestaje biti most. On može postati zid koji dodatno razdvaja ljude.

Komunikacija je nešto složeno. S jedne strane, suvremeni svijet teži uklanjanju jezičnih barijera, za što su prvenstveno zaslužna sredstva javnog informiranja. Encyclopædia Britannica navodi da se danas engleskim, kao materinjim ili stranim jezikom, služi svaka sedma osoba. Tako je on postao najrašireniji komunikacijski jezik na svijetu. Zahvaljujući tom jeziku, veći broj ljudi može se sporazumijevati i u većoj mjeri izmjenjivati korisne informacije.

S druge strane, jezične barijere dovode do podjele, mržnje i ratova. U djelu The World Book Encyclopedia stoji: “Kada bi svi narodi govorili istim jezikom, (...) države bi bile spremnije na suradnju.” Naravno, da bi se takav duh suradnje razvio, potrebne su daleko korjenitije promjene nego što je samo uvođenje komunikacijskog jezika. Jedino bi mudri Stvoritelj jezika mogao prouzročiti da svi ljudi govore jednim jezikom.

Biblija, glavno sredstvo pomoću kojeg Bog komunicira s ljudima, jasno pokazuje da će on uskoro ukloniti ovaj sadašnji zli sustav stvari i zamijeniti ga nebeskom vladavinom — svojim Kraljevstvom (Danijel 2:44). Pod tom će se vladavinom čitavo čovječanstvo ujediniti u jedan miroljubivi, pravedni novi sustav stvari ovdje na Zemlji (Matej 6:9, 10; 2. Petrova 3:10-13).

Čisti duhovni jezik — istina o Jehovi Bogu i njegovim naumima — već sada ujedinjuje milijune ljudi koji govore različitim jezicima, pripadaju različitim nacijama, a nekada su pripadali i različitim religijama (Sofonija 3:9, NS). Stoga izgleda logičnim da će Bog u svom novom svijetu nastaviti ujedinjavati ljude tako što će svim narodima, suprotno onome što je učinio u Babelu, omogućiti da govore istim jezikom.