KOLIKO cijenite sposobnost čitanja i pisanja? Neki je olako shvaćaju, no čitanje i pisanje predstavljaju sam temelj učenja. Ukoliko ne bismo imali sposobnost razumijevanja pisane riječi, ključ koji otvara ogromnu riznicu znanja bio bi izgubljen.

Pisana riječ stoljećima je bila nedostupna slijepim osobama. Međutim, briga za slijepe koji su se nalazili u tako nezavidnom položaju potaknula je jednog iskrenog mladića u 19. stoljeću da razradi metodu komunikacije koja je njemu i milijunima drugih otvorila vrata novih mogućnosti.

Louis Braille rodio se 1809. u Coupvrayu u Francuskoj, selu 40-ak kilometara udaljenom od Pariza. Njegov otac, Simon-René Braille, zarađivao je za život izrađujući konjsku opremu. Možda se mali Louis često znao igrati u očevoj radionici. No jednom se prilikom u toj radionici dogodila strašna nesreća. Zgrabivši oštru, zašiljenu alatku — vjerojatno šilo — Louis ju je nepažnjom zabio u oko. Pomoći nije bilo. Da stvar bude gora, infekcija je ubrzo zahvatila i drugo oko. U dobi od svega tri godine Louis je potpuno oslijepio.

Nastojeći učiniti sve što je bilo u njihovoj moći, Louisovi roditelji i župnik Jacques Palluy pobrinuli su se da Louis prisustvuje nastavi u seoskoj školi. Louis je upio mnogo od onoga što je tamo čuo. Zapravo je nekoliko godina bio najbolji učenik u razredu! No, postoje granice onome što slijepa osoba može naučiti služeći se metodama koje su namijenjene onima koji vide. Zato se Louis 1819. upisao na Kraljevski institut za slijepu mladež.

Utemeljitelj instituta, Valentin Haüy, među prvima je razradio program za pomoć slijepim osobama prilikom čitanja. Želja mu je bila pobiti prevladavajuće mišljenje da sljepoća onemogućava osobi da izvuče koristi iz formalnog obrazovanja. Prvi Haüyevi eksperimenti uključivali su izradu velikih, ispupčenih slova na debelom papiru. Mada su to bili tek početnički pokušaji, posijali su sjeme koje će kasnije uhvatiti korijen.

Braille je naučio čitati velika ispupčena slova u knjigama Haüyeve malene biblioteke. Međutim, shvatio je da je ovakav pristup učenju spor i nepraktičan. Na kraju krajeva, slova su namijenjena očima — ne prstima. Nasreću, još jedna osoba koja je bila svjesna tih ograničenja upravo je trebala stupiti na scenu.

Godine 1821, kad je Louis Braille imao svega 12 godina, institut je posjetio Charles Barbier, francuski artiljerijski kapetan u mirovini. Tamo je prezentirao jedan način komunikacije nazvan noćno pismo, koji je kasnije dobio naziv sonografija. Noćno pismo izmišljeno je kao način komunikacije na bojnom polju. To je bila jedna vrsta taktilne komunikacije pomoću ispupčenih točaka razmještenih u obliku pravokutnika, u dva stupca od po šest točaka. Ta zamisao da se za predočavanje fonetskih riječi koristi sustav znakova naišla je na povoljan odaziv u školi. Braille se oduševljeno posvetio radu na ovom novom rješenju, čak ga je i poboljšao. No da bi taj sustav doradio do te mjere da bude doista praktičan, Braille je morao biti ustrajan. U svom je dnevniku zapisao: “Ako mi moje  oči neće ništa reći o ljudima i zbivanjima, idejama i učenjima, onda za to moram pronaći neko drugo rješenje.”

Tako je naredne dvije godine Braille ustrajno radio na pojednostavljenju ovog sustava znakova. Konačno je razvio bolju i jednostavniju metodu, koja se temeljila na shemi od po samo tri točke poredane u dva okomita stupca. Godine 1824, u dobi od 15 godina, Louis Braille dovršio je sustav pisma sa šest točaka. Nedugo nakon toga Braille je počeo predavati na institutu, a 1829. objavio je svoju jedinstvenu metodu komunikacije, koja je danas poznata po njegovom imenu. Izuzev nekih sitnih preinaka, njegov sustav znakova ostao je u suštini nepromijenjen sve do današnjeg dana.

Krajem 20-ih godina 19. stoljeća objavljena je prva knjiga u kojoj je objašnjen Brailleov pronalazak — sustav pisma s ispupčenim točkama; no šira ga je javnost sporo prihvaćala. Taj novi sustav znakova čak ni na institutu nije službeno prihvaćen sve do 1854. — dvije godine nakon Brailleove smrti. Unatoč tome, ova po svemu superiorna metoda konačno je prihvaćena.

Literaturu na Brailleovom pismu tiska nekoliko organizacija. Društvo Watchtower počelo je proizvoditi takvu literaturu 1912, u vrijeme dok se taj sustav pisma još standardizirao za englesko govorno područje. Danas, kad koristi napredne metode tiskanja literature na Brailleovom pismu, Društvo svake godine “istočka” milijune stranica na osam jezika i otprema ih u preko 70 zemalja. Odnedavno je Društvo udvostručilo svoje proizvodne kapacitete kako bi išlo ukorak sa sve većom potražnjom biblijske literature na Brailleovom pismu.

Danas je to jednostavno, vješto izrađeno Brailleovo znakovlje učinilo pisanu riječ dostupnom milijunima osoba oštećenog vida — i to zahvaljujući predanim naporima jednog dječaka pred gotovo 200 godina.