WILLIAM H. Seward, borac za ukidanje ropstva koji je živio u 19. stoljeću, smatrao je da se “cjelokupna nada u ljudski napredak zasniva na sve većem utjecaju Biblije”.

Jehovini svjedoci također duboko poštuju Bibliju. Uvjereni su da oni koji primjenjuju njena načela postaju bolji muževi, bolje žene, bolja djeca — da, najbolji ljudi na svijetu. Stoga Svjedoci slušaju zapovijed Isusa Krista: “Idite dakle i načinite učenike od ljudi iz svih naroda, (...) učeći ih” (Matej 28:19, 20).

Kako bi postigli taj cilj, naime da uče ljude o Bibliji, Jehovini svjedoci upustili su se u pothvat koji predstavlja možda najrašireniju obrazovnu kampanju u ljudskoj povijesti. Koliko je dalekosežan njen utjecaj?

Svjedoci u javnoj službi propovijedanja koriste prijevode Biblije koji su dostupni na više stotina jezika. No oni su također objavili Sveto pismo prema prijevodu Novi svijet na 21 jeziku i Kršćanska grčka pisma prema prijevodu Novi svijet (takozvani Novi zavjet) na dodatnih 16 jezika. Osim toga, upravo rade na prevođenju Biblije na još 11 jezika. Svjedoci ujedno objavljuju literaturu koja povećava cijenjenje za Bibliju i pomaže ljudima da je bolje razumiju.

Naprimjer, ovaj časopis, Probudite se!, objavljuje se na 82 jezika, a tiska se u prosječnoj nakladi od 20 380 000 primjeraka. Njegov popratni časopis, Kula stražara, tiska se u prosječnoj nakladi od 22 398 000 primjeraka na 137 jezika. To znači da se svake godine tiska preko milijardu primjeraka tih časopisa! Povrh toga, Kula stražara izlazi simultano na 124 jezika, a Probudite se! na 58 jezika. Zahvaljujući tome pripadnici mnogih jezičnih skupina diljem svijeta u isto vrijeme čitaju svaki na svom jeziku informacije koje se iznose u tim časopisima.

 Pored toga, posljednjih desetljeća Jehovini svjedoci tiskali su stotine milijuna publikacija koje služe kao pomoćna sredstva za proučavanje Biblije. Knjiga Istina koja vodi do vječnog života tiskana je u preko 107 milijuna primjeraka. Kasnije je knjiga I ti možeš vječno živjeti u raju na Zemlji tiskana u preko 81 milijun primjeraka, a ne tako davno objavljena je i knjiga Spoznaja koja vodi do vječnog života, koja je tiskana u preko 75 milijuna primjeraka na 146 jezika. Brošura od 32 stranice s naslovom Što Bog zahtijeva od nas? objavljena je na 240 jezika i tiskana u preko 113 milijuna primjeraka.

Objavljene su i druge knjige, s ciljem zadovoljavanja nekih specifičnih potreba. Moja knjiga biblijskih priča namijenjena je djeci i postigla je nakladu od preko 51 milijun primjeraka. Knjige Učini svoju mladost uspješnom i Pitanja mladih — djelotvorni odgovori, koje su posebno napisane za tinejdžere, tiskane su ukupno u preko 53 milijuna primjeraka. Knjiga Tajna obiteljske sreće, koja je pomogla milijunima obitelji da izađu na kraj sa svojim problemima, tiskana je na 115 jezika.

Četiri druge publikacije, objavljene od 1985. do danas, koje naročito izgrađuju vjeru u Stvoritelja, njegovog Sina i Bibliju tiskane su u ukupno 117 milijuna primjeraka. To su knjige Život — kako je nastao? Evolucijom ili stvaranjem?, Najveći čovjek koji je ikad živio, Biblija — Riječ Božja ili čovječja? i Postoji li Stvoritelj koji se brine za tebe?

Danas su biblijske publikacije koje objavljuju Jehovini svjedoci dostupne na 353 jezika, a neke od njih bit će uskoro objavljene na daljnjih 38 jezika. Sve u svemu, od 1970. Jehovini svjedoci tiskali su preko 20 milijardi knjiga, brošurica, brošura i časopisa! Povrh toga, gotovo šest milijuna učitelja radi na širenju biblijske spoznaje u preko 230 zemalja svijeta. No kako je sve to omogućeno i kako to djelo utječe na život ljudi?

Kao što možete i pretpostaviti, simultano objavljivanje kvalitetne literature na preko  stotinu jezika iziskuje mnogo koordiniranog rada. Timovi prevodilaca, koji su kao volonteri stavili na raspolaganje svoje vrijeme i znanje, služe se kompjuterskom tehnologijom kako bi postigli visok nivo kvalitete, točnosti i brzine. Zahvaljujući tome publikacije se brzo stavljaju na raspolaganje čak i na jezicima za koje ima relativno malo prevodilaca. Trenutno je u tu globalnu, neprofitnu prevodilačku djelatnost uključeno preko 1 950 muškaraca i žena. No zašto se ulaže sav taj trud? Da li se to zaista isplati, budući da mnogi ljudi koji govore manje poznatim jezicima donekle znaju i neki poznatiji jezik?

Jehovini svjedoci ustanovili su da se trud uistinu isplati, i to iz razloga koji je naveo William Tyndale, čuveni prevodilac Biblije iz 16. stoljeća. On je napisao: “Kroz iskustvo shvatio sam kako je nemoguće učvrstiti laike u bilo kojoj istini, osim tako da im se naprosto omogući čitanje Pisma na materinjem jeziku, kako bi mogli vidjeti srž, redoslijed i značenje teksta.”

Istina je da nije uvijek moguće pružiti ljudima biblijske publikacije na njihovom materinjem jeziku. No kad im se te publikacije mogu pružiti, biblijske istine brže dopiru do njihovih srca i dublje ih diraju. To je primijećeno u zemljama bivšeg Sovjetskog Saveza, gdje ima mnogo etničkih skupina koje govore svojim materinjim jezicima. Početkom 20. stoljeća mnoge od njih postale su dio Sovjetskog Saveza, a njihovi su pripadnici učili — i morali koristiti — ruski jezik. Stoga oni čitaju i pišu ruski, a istovremeno govore svojim materinjim jezikom.

Nakon pada Sovjetskog Saveza 1991. naročito se pokazalo da mnogi od tih ljudi žele koristiti svoj materinji jezik. To je slučaj s onima čiji je materinji jezik adigejski, altajski, bjeloruski, gruzijski, kirgiski, komi, osetski, tuvinski ili neki od desetaka drugih jezika. Premda se većina tih ljudi može sporazumijevati na ruskom, biblijska literatura na ruskom ne dopire tako brzo do njihovih srca. S druge strane, literatura na jeziku kojim se govori u njihovom kraju djeluje im izuzetno privlačno. “Dobro je što ste počeli objavljivati literaturu na našem jeziku”, primijetio je jedan čovjek koji je dobio biblijski traktat na altajskom.

Jedan drugi primjer je Grenland, arktički otok na kojem živi samo oko 60 000 ljudi. Na grenlandskom jeziku objavljuju se i Kula stražara i Probudite se! Ti su časopisi prilično popularni — jednako kao i druge publikacije koje Jehovini svjedoci objavljuju na grenlandskom. Ustvari, ta se literatura može naći u mnogim domovima u najudaljenijim naseljima otoka.

Na području južnog Pacifika oko 7 000 ljudi govori nauruanski, 4 500 tokelauanski, a 12 000 rotumanski. Svjedoci sada objavljuju biblijske traktate i brošure na tim jezicima, kao i mjesečna izdanja Kule stražare na jeziku niue, kojim govori oko 8 000 ljudi, i tuvaluanskom, kojim govori oko 11 000 ljudi. Jehovini svjedoci zapravo spadaju među najveće izdavače tiskanog materijala na relativno nepoznatim jezicima. Oni objavljuju biblijsku literaturu na jezicima kao što su bislama, hiri motu, papiamento, mauricijski kreolski, novogvinejski pidžin, sejšelski kreolski, solomonski pidžin i mnogi drugi.

Često se primjećuje da što je manja zajednica ljudi koji govore nekim jezikom, to su njeni pripadnici izoliraniji i siromašniji. Međutim, u područjima gdje žive takve zajednice stopa pismenosti zna biti visoka. Stanovništvu često stoji na raspolaganju samo Biblija na domaćem jeziku i mali broj drugih publikacija. Na nekim od tih jezika ne postoje čak ni novine, budući da njihovo izdavanje nije ekonomski isplativo.

Budući da Jehovini svjedoci objavljuju literaturu koja poboljšava kvalitetu života, mnogi su se ljudi pohvalno izrazili o naporima koje se ulaže u njeno prevođenje. Linda  Crowl, koja radi u Institutu za istraživanje Pacifika, sa sjedištem na Sveučilištu južnog Pacifika u Suvi (Fidži), rekla je da je prevodilačka djelatnost Svjedoka “najuzbudljivija aktivnost na Pacifiku”. Ona preporučuje publikacije Svjedoka zato što su izuzetno kvalitetne.

Kad je na samoanskom jeziku počelo izlaziti tromjesečno izdanje časopisa Probudite se!, vijest o tome objavljena je u samoanskim novinama i na državnoj televiziji. Za vrijeme emitiranja vijesti prikazana je naslovna stranica Probudite se! te je otvorena početna stranica svakog članka. Zatim su jedan po jedan bili prikazani svi članci.

Zanimljivo je da se u nekim zemljama prevodioci publikacija Svjedoka redovito savjetuju sa zavodima za jezik u vezi s gramatikom, pravopisom, tvorbom novih riječi i drugim pitanjima. Besplatno obrazovno djelo koje vrše Jehovini svjedoci očito ne utječe samo na život onih koji su postali aktivni članovi njihovih skupština već i na život mnogih drugih ljudi.

 No u prethodnom članku bilo je spomenuto da gotovo milijarda odraslih osoba — što je skoro šestina svjetskog stanovništva — ne zna čitati ni pisati. Što se poduzima kako bi se tim osobama pomoglo da izvuku korist iz važnih informacija do kojih mogu doći čitanjem i učenjem?

U mnogim zemljama Svjedoci organiziraju besplatne programe opismenjivanja, u sklopu kojih uče ljude čitati i pisati. Napravili su čak i vlastite priručnike koje koriste pri poučavanju, primjerice publikaciju Posveti se čitanju i pisanju koja je objavljena na 28 jezika. Zahvaljujući tim tečajevima mnoge su tisuće osoba, uključujući i žene i starije osobe, naučile čitati i pisati.

U Burundiju su Jehovini svjedoci vodili tečajeve opismenjivanja putem kojih je na stotine ljudi naučilo čitati i pisati. Vidjevši dobre rezultate tog programa, tamošnji je Nacionalni ured za opismenjivanje odraslih 8. rujna 1999, na Međunarodni dan pismenosti, dodijelio nagradu četvorici Svjedoka koji su vodili takve tečajeve.

Sljedeći izvještaj govori o tečajevima opismenjivanja koji su organizirani u oko 700 skupština Jehovinih svjedoka u Mozambiku: “U protekle četiri godine tečaj je završilo 5 089 polaznika, a trenutno ga pohađa 4 000 polaznika.” Jedan je polaznik napisao: “Htio  bih se iskreno zahvaliti za to školovanje. (...) Ništa nisam znao. Zahvaljujući školovanju sada znam čitati i pisati, premda pisanje još uvijek trebam vježbati.”

Od 1946, kada se u Meksiku počela voditi evidencija o tome, preko 143 000 osoba naučilo je čitati i pisati pohađajući tamošnje posebne škole za opismenjivanje. Jedna je 63-godišnjakinja napisala: “Veoma sam zahvalna Jehovinim svjedocima, koji su me naučili čitati i pisati. Prije sam živjela bijednim životom. No, sada mogu potražiti savjete u Bibliji i nalazim radost u njenoj poruci.”

U južnoameričkoj zemlji Brazilu Svjedoci su također naučili čitati i pisati tisuće ljudi. “Kad sam naučila čitati, osjećala sam se kao da sam nakon mnogih godina oslobođena okova”, rekla je jedna žena koja ima 64 godine. “Sada su mi dostupne razne informacije. Što je najvažnije, čitanje i proučavanje Biblije oslobodilo me krivih učenja.”

Kad Jehovini svjedoci poučavaju ljude o Bibliji, često osobno pomažu svom učeniku da nauči čitati. Martina s Filipina imala je preko 80 godina kad ju je posjetila jedna Svjedokinja. Željela je redovit biblijski studij, no nije znala čitati. Uz pomoć Svjedokinje koja je vodila biblijski studij Martina je napredovala te je uz dodatno školovanje u skupštini postala osposobljena da koristi Bibliju kako bi poučavala druge. Danas je ona pismena i punovremeno poučava druge o Bibliji.

Očito svi ljudi imaju sposobnost da nauče čitati i pisati. Međutim, mogli bismo se pitati: Da li biblijska spoznaja o Bogu i njegovim naumima stvarno koristi ljudima? Posljednji članak iz ove serije odgovorit će na to pitanje.