ČLANAK “Loidin odlazak iz svijeta šutnje” (8. svibnja 2000) potaknuo je mnoge naše čitatelje da nam pišu. Ova istinita priča o mladoj djevojci koja boluje od cerebralne paralize i do svoje 18. godine nije mogla komunicirati duboko je dirnula mnoga srca. Slijede neki od komentara koje smo primili.

“Nisam mogla prestati plakati kad sam pročitala Loidine poruke svojoj obitelji kad je napokon mogla komunicirati. Nastojat ću oponašati hrabrost i snagu koje ona ima usprkos svojim teškim okolnostima” (K. G.)

“Odličnog sam zdravlja, a ipak se ponekad žalim zbog koječega. Nakon što sam čitao o Loidi, pomolio sam se Jehovi i ispričao mu se zbog toga što ne cijenim ono što imam” (R. H.)

“Moj mlađi brat rodio se 1980. godine s mnogo zdravstvenih poteškoća, između ostalog i s cerebralnom paralizom zbog koje ne može govoriti. Ovo iskustvo ohrabrilo je moju obitelj da se nikada ne predaje, bez obzira na to koliko situacija može biti teška” (L. W.)

“Ja sam jedna 14-godišnjakinja i uvijek sam mislila da samo ja imam problema. Voljela bih vidjeti Loidu zdravu i razgovarati s njom u Raju. Ona je na mom popisu osoba koje bih voljela upoznati i zauvijek im biti prijatelj” (R. K.)

“Taj me je članak dirnuo u srce. Ja imam razne psihičke i emocionalne probleme. Čitanje o tome koliko se Loida raduje Božjem novom svijetu u meni budi još veću želju da i ja budem tamo” (P. B.)

“I ja imam cerebralnu paralizu, ali mogu govoriti. Ovaj članak pomogao mi je uvidjeti da Jehova zna sve što proživljavamo i da svakoga od nas cijeni zbog onoga što mu ponaosob možemo dati dok mu služimo” (D. J.)

“Najviše me dirnulo kad sam pročitala kako se Loida rano predala Jehovi te da sudjeluje u službi propovijedanja. Mi koji smo puno zdraviji od Loide možemo mnogo toga naučiti od nje” (A. R.)

“Loidino iskustvo potaklo me da više razmišljam o drugima i o tome što mogu učiniti za njih. Ne želim prednost da sam zdrava i da mogu drugima govoriti o Jehovi Bogu uzeti kao nešto samo po sebi razumljivo” (B. M.)

“Kakav izvanredan članak! Znamo jedan bračni par u susjednoj skupštini koji ima kćer koja boluje od cerebralne paralize. Danas ću im poslati pismo kako bih im dala na znanje da stvarno cijenim njih i sve ono što čine za svoju kćer” (T. G.)

“Ponekad kad sam potištena postanem sebična, a Loida baš tada pokazuje posebnu brigu za druge. I sama svesrdno nastojim tako postupati. Također se moram još više truditi biti poput nje i moliti se Jehovi kad me svladaju osjećaji” (N. D.)

“Imam 14 godina i bolujem od astme. Ponekad mislim da je moja bolest najgora, ali čitajući ovo iskustvo shvatila sam da nije tako. Hvala vam za ovo tužno, a u isto vrijeme i lijepo iskustvo koje nam pruža nadu” (M. C.)