NA PROSTRANIM, travom prekrivenim ravnicama Afrike na svijet je došla prinova. Uz mukli je udarac pala na zemlju u ranoj jutarnjoj svjetlosti. Majka se nježno prigiba te svoje mokro i sjajno novorođenče podiže na njegove klimave noge. Druge majke i sestre žurno se približavaju kako bi izbliza vidjele, dodirnule i omirisale tu majušnu prinovu. Jedva 120 kilograma teško i niti metar visoko mladunče slona izaziva uzbuđenje među ostalim pripadnicima krda.

Tisućama kilometara dalje, na tlu Amerike, minijaturno gnijezdo veličine naprska prianja uz granu drveta. Ovdje se par pčelinjih kolibrića nimalo većih od letećih kukaca brine za dva malena ptića. Ove ptičice živopisnih boja koje lete zapanjujućom brzinom hrabri su roditelji koji će pokušati otjerati velike životinje, pa čak i ljude koji se približe njihovom sićušnom pomlatku.

Mladunčad životinja simpatična je svakom od nas. Djeca se oduševljavaju psićima netom pristiglim na svijet. Tko se ne zabavlja promatrajući ludorije zaigranog mačeta, simpatično majmunče koje se čvrsto drži za majčino krzno ili ptića sove koji razrogačenih očiju zuri van iz sigurnosti svog gnijezda?

Mladunčad životinja nije uvijek tako bespomoćna kao novorođenčad ljudi. Neka od njih mogu trčati nedugo nakon što im nožice dodirnu tlo. Druga su pak potpuno prepuštena sama sebi i što se tiče zaštite i brige za preživljavanje. Ipak, opstanak mnogih malih životinja i kukaca ovisi o roditeljima koji ih, zahvaljujući bliskoj  vezi koja postoji između njih i njihovih potomaka, njeguju, štite, hrane, odgajaju i brinu se za njih.

Većina kukaca, riba, vodozemaca i gmazova nije baš previše zainteresirana za dobrobit svog potomstva. Međutim, postoji nekoliko pažnje vrijednih iznimaka. Jedan veoma neobičan skrbnik je zastrašujući nilski krokodil. Ovaj hladnokrvni gmaz pokazuje veliku roditeljsku brigu. Nakon što ženka položi jaja u topli pijesak, oba roditelja ostaju u neposrednoj blizini kako bi zaštitila svoje buduće potomstvo. Kad dođe vrijeme da se mali krokodili izlegu, oni počnu ispuštati zvukove nalik roktanju, dajući znak majci da je došlo vrijeme da otkopa jaja. Nakon što se krokodilići izlegu, majka svojim snažnim čeljustima nježno sakupi mlade i prenese ih do ruba vode, gdje ih ispere od pijeska. Poznato je da i očevi krokodili nose mlade do vode i peru ih. Nekoliko dana mladunčad ostaje blizu majke u vodi, slijedeći je poput pačića. Tako ih ona može štititi svojim izuzetno snažnim tijelom.

Iznenađuje da se i neke ribe može svrstati u grupu dobrih roditelja. Većina tilapija, jedne vrste slatkovodnih riba, jajašca čuva u ustima. Sitna mlađ koja se izleže iz jaja slobodno pliva unaokolo, zadržavajući se ipak u blizini roditelja. Ako se pojavi opasnost, riba širom otvara usta, puštajući dječicu da jurnu u njih i sakriju se. Kad opasnost prođe, mlade ribice ponovo izlaze i nastavljaju sa svojim uobičajenim aktivnostima.

Mravi, pčele i termiti također pokazuju neobičnu sklonost tome da se brinu za svoje mlade i štite ih. Ti takozvani društveni kukci žive u kolonijama, grade skloništa za jajašca i priskrbljuju hranu kojom će se hraniti njihovi mladi. Pčela medarica veoma je poznata po tome. Tisuće tih marljivih pčela zajednički se brine za pomladak u košnici. Njihova instinktivna mudrost omogućava im da grade, popravljaju i čiste “jaslice”, pa čak i reguliraju temperaturu i vlažnost u njima.

Većina ptica veoma su dobri roditelji te ulažu puno vremena i energije u biranje mjesta za gnijezdo, u izgradnju gnijezda te u podizanje obitelji. Promatranjem jednog požrtvovnog mužjaka afričkog kljunorošca primijećeno je da je tijekom 120 dana dugačkog razdoblja parenja čak više od 1 600 puta doletio do svog gnijezda i svojoj družici donio 24 000 komadića voća!

 Albatros lutalica još je jedan pouzdani skrbnik. Ptica će doslovno preletjeti tisuće kilometara u potrazi za hranom, dok njezin vjerni partner strpljivo čeka u gnijezdu na njezin povratak.

U pustinjskim područjima neke se ptice služe jednom djelotvornom metodom da bi utažile žeđ svojih ptića. One dolete do izvora, namoče prsno perje u vodi i potom se vrate u gnijezdo, gdje ptići piju vodu s njihovog mokrog perja.

Kad zadatak hranjenja mnogih usta postane prevelik teret, neke vrste ptica angažiraju i druge ptice da se brinu za njihove mlade. Ti pomagači obično su odrasli potomci istih roditelja te su spremni priskočiti u pomoć kad treba nahraniti ili pričuvati ptiće.

Zaštita malih ptića također je posao s punim radnim vremenom. Roditelji će često za vrijeme pljuska raširiti krila i tako pokriti gnijezdo da bi ptići bili na toplom i suhom. Čvorci su izvanredne domaćice. Da bi zaštitile gnijezdo od ušiju i buha, ove domišljate ptice skupljaju dijelove određenih biljaka otrovnica te ih polažu u gnijezdo i oko njega. Ovo djeluje poput insekticida koji ubija ili tjera štetne kukce.

Majka šljuka pokazuje veliku dovitljivost dok štiti svoje potomstvo. Kad ptiću zaprijeti kakva opasnost, ona ga čvrsto stisne između svojih nogu i tijela, raširi krila i s dragocjenim teretom jednostavno odleti na neko sigurnije mjesto. Neki neustrašivi roditelji mudro izigravaju da su povrijeđeni kako bi grabežljivcu skrenuli pažnju i spriječili ga da se približi ptićima. Udarajući krilima o zemlju kao da je povrijeđena, majka će odvući grabežljivca od gnijezda da bi tek kad prođe opasnost okončala tu predstavu i odletjela na sigurno. Ptice koje se gnijezde na tlu mogu se služiti glasovnim trikovima kako bi poplašile grabežljivce i otjerale ih. Sjevernoamerički ćuk jamar sikće poput zmije kad netko pokuša pretražiti njegovu jamu. Prvi doseljenici bili su sigurni da maleni ćukovi dijele dom s čegrtušama, pa su se držali na pristojnoj udaljenosti!

Najveći stupanj roditeljske brige u životinjskom carstvu zapaža se među sisavcima. Majke slonice toliko su privržene svom potomstvu da se među njima stvara tijesna veza koja može potrajati i 50 godina. Mladunče slona veoma je ovisno o majci. Majka ga svojim golemim tijelom zaklanja od žarkog sunca, nježno ga doji i pušta da svojom uzdignutom minijaturnom surlom čupka komadiće raslinja iz njenih usta i jede ih. Ona redovito kupa mladunče, polijevajući ga vodom po leđima i trljajući ga surlom. Podizanje mladunčeta zajednička je briga cijele obitelji, pa i druge ženke u krdu igraju važnu ulogu u hranjenju, poučavanju i zaštiti najmlađih.

Jedan drugi veliki sisavac, vodenkonj, može svoje novorođenče  donijeti na svijet pod vodom. Njegove prinove mogu bez problema sisati potpuno podronjene pod vodu, izroniti da udahnu zrak te ponovo zaroniti i nastaviti sa sisanjem. Majka žestoko brani svoje novorođenče.

Ženke zelenog zamorca također su dobre majke. Nekoliko sati po dolasku mladunčeta na svijet majka ga sigurno pridržava tako što ga barem jednom rukom obgrli oko vrata ili ramena. Veći dio prvog tjedna života majmunče može provesti instinktivno se držeći za majčino krzno. Držanje mladunčeta majka može prepustiti i drugim ženkama, koje onda mogu provoditi vrijeme mazeći, dotjerujući i milujući slatku pridošlicu te igrajući se s njom.

Doista, mnoga su stvorenja ‘instinktivno mudra’ i neobično nadarena kada je riječ o brizi za svoje mlade (Priče Salamunove 30:24-28, NS ). Njihova sposobnost da uoče potrebe ili procijene situaciju te da pametno reagiraju nipošto ne može biti posljedica slijepe slučajnosti. To je rezultat inteligentnog konstruiranja koje potječe od jednog inteligentnog izvora — Stvoritelja svega — Jehove Boga (Psalam 104:24).