“POGLED na naše gradove otkriva nam našu budućnost.” To su riječi Ismaila Serageldina, predstavnika Svjetske banke. No ako je suditi po onome što smo dosad vidjeli, ta budućnost i nije svijetla.

Za svaku su pohvalu ozbiljni napori koji se ulažu kako bi se poboljšali životni uvjeti u mnogim urbanim sredinama. U New Yorku je nedavno na području Manhattana dovršeno obnavljanje Times Squarea. Prije je taj dio grada bio poznat po pornografiji, drogi i kriminalu. Sada su njegove ulice pune novih trgovina i kazališta, koji privlače na tisuće posjetitelja. Napulj (Italija), “blistavi, otmjeni grad koji se nekada mogao mjeriti s Londonom i Parizom”, kako izvještava časopis National Geographic, pretrpio je strahovita razaranja za vrijeme drugog svjetskog rata. Praktički je postao simbol kriminala i kaosa. No kada je izabran za domaćina jedne političke konferencije koja se održavala 1994, obnovljen je velik dio same gradske jezgre, čime je doživio neku vrstu preporoda.

Naravno, i život u sigurnijim i čišćim gradovima ima svoju cijenu. Veća sigurnost često znači i više policijskog osoblja. Gubitak privatnosti može biti još jedna posljedica. Neka javna mjesta stalno se nadgledava, bilo putem TV kamera bilo da to rade policajci u civilu. Dok šetate parkom i prolazite pored fontana, kipova ili gredica cvijeća, možda i posve nesvjesno prolazite pored sigurnosnih kontrolnih točaka.

Isto tako, ponekad se zna dogoditi da se poboljšanja postižu na veliku štetu siromašnog dijela stanovništva. Razmotrimo jednu pojavu koja je sve češća u današnje vrijeme, a to je seljenje obitelji s većim primanjima u nekada siromašnije četvrti. Tu pojavu uzrokuju stalne ekonomske promjene — “prelazak s proizvodnih na uslužne djelatnosti, s ovisnosti o radnicima srednje stručne spreme na automatizaciju” (djelo Gentrification of the City, Neila Smitha i Petera Williamsa). I dok potražnja za fizičkom radnom snagom slabi, a za stručnim radnicima i radnicima tehničkih zvanja raste, raste i potražnja za smještajem koji bi bio prikladan za pripadnike srednjeg društvenog sloja. Ne želeći preseliti se u predgrađe, mnogi visokoplaćeni stručnjaci radije preuređuju kuće u relativno zapuštenim četvrtima.

 Naravno, ovo značajno doprinosi poboljšanju životnih uvjeta u tim dijelovima grada. No nakon što se uvjeti života u nekom dijelu grada poboljšaju, troškovi života u njemu porastu. Siromašni često više nisu u stanju priuštiti si život u četvrtima u kojima su godinama živjeli i radili!

U gradovima su se možda tek počele osjećati promjene koje nova tehnologija nosi sa sobom. Sve veća omiljenost Interneta kao sredstva putem kojeg se obavlja kupovina i vode poslovi mogla bi se snažno odraziti na današnje gradove. Zahvaljujući novim oblicima tehnologije neka su se poduzeća već preselila izvan grada — i sa sobom povukla velik broj radnika.

Kako kupovina i poslovanje putem Interneta budu sve prihvaćeniji, ljudi će možda biti manje skloni putovati u prenatrpana poslovna područja grada. U knjizi Cities in Civilization (Gradovi u civilizaciji) ukazuje se na sljedeću mogućnost: “Za pretpostaviti je da će neki radnici koji obavljaju rutinske poslove, posebice radnici koji rade honorarno, sav posao obavljati putem kompjutera koji se nalaze u njihovoj kući ili negdje u susjedstvu, a priključeni su na mrežu (...) i tako doprinijeti smanjenju intenziteta prometa.” Arhitekt Moshe Safdie iznosi neke slične pretpostavke: “Ove nove okolnosti mogle bi dovesti do općeg raseljavanja u milijune manjih mjesta, koja bi pojedincima pružala udobnost kakvu nudi život u manjim gradovima, ali i omogućavala elektronski pristup kulturnim bogatstvima velikih povijesnih gradova.”

Mnogi koji prate ove promjene vjeruju da unatoč tehnologiji gradovi nastavljaju nuditi usluge i pogodnosti koje će i dalje privlačiti ljude. No, bez obzira na to kakva budućnost očekuje današnje gradove, činjenica je da ih problemi muče danas! A rješenja za ogromne probleme osiguranja prikladnog smještaja i odgovarajućih sanitarnih uvjeta za siromašno gradsko stanovništvo koje broji na milijune i svakim ga je danom sve više, nema ni na vidiku. Isto tako nitko ne zna ništa o tome kako zaustaviti kriminal te spriječiti uništavanje okoliša i zagađivanje gradova.

Neki će reći da bi vlade jednostavno trebale izdvajati više novca za gradove. No uzme li se u obzir kako su vlade dosad raspolagale svojim sredstvima, je li realno razmišljati da se problemi s kojima se suočavaju gradovi jednostavno mogu riješiti novcem? Prije nekoliko desetljeća objavljena je knjiga The Death and Life of Great American Cities (Smrt i život velikih američkih gradova), u kojoj stoji: “U svijetu postoji mit za koji bi ljudi svim srcem željeli da je istinit, a to je da bi sve naše sirotinjske četvrti nestale (...) samo kad bismo imali dovoljno novca na raspolaganju. (...) No pogledajmo što smo napravili s prvim milijardama dolara koje smo dobili u te svrhe: Neprofitabilne projekte koji su postali još veći centri delinkvencije, vandalizma i općeg  društvenog beznađa negoli su to bile sirotinjske četvrti koje su ti projekti trebali zamijeniti.” Isto se može reći i za današnje vrijeme.

No ako rješenje nije u novcu, u čemu je onda? Moramo zadržati na umu da gradove čine ljudi, a ne samo zgrade i ulice. Stoga u zaključku valja reći da se kvaliteta života u gradu može promijeniti samo ako se promijene sami ljudi. “Najveće bogatstvo grada jesu briga za čovjeka i njegovo obrazovanje”, piše Lewis Mumford u knjizi The City in History (Grad u povijesti). A da bi se iskorijenile pojave kao što su zloupotreba droge, prostitucija, zagađenost, uništavanje okoliša, socijalna nejednakost, vandalizam, grafiti i mnoge druge, potrebno je nešto više od strožeg policijskog nadzora ili svježe obojane fasade. Ljudima se mora pomoći da drastično promijene svoj način razmišljanja i postupanja.

Ovako velika promjena nesumnjivo je izvan čovječje moći. Zbog toga će ljudska nastojanja da se riješe problemi današnjih gradova — ma koliko dobronamjerna bila — na kraju propasti. Međutim, osobe koje proučavaju Bibliju ne očajavaju, jer su za njih teškoće s kojima se suočavaju današnji gradovi samo još jedan primjer koji pokazuje da čovjek nije u stanju ispravno upravljati našom planetom. Današnji kaotični gradovi koji se sve više šire na izrazit način potvrđuju istinitost biblijskih riječi zapisanih u Jeremiji 10:23: “Put čovječji nije u njegovoj vlasti niti je čovjeku koji hodi u vlasti da upravlja koracima svojim.” Čovjekovi pokušaji da sam vlada urodili su velikom bijedom — problemom koji još više dolazi do izražaja u gradovima.

Zbog toga stanovnici svih gradova u svijetu mogu pronaći utjehu u biblijskom proročanstvu zapisanom u Otkrivenju 11:18, gdje stoji da će Bog ‘uništiti one koji uništavaju zemlju’. Ovo proročanstvo nipošto nije negativno; ono ukazuje na pozitivnu budućnost čovječanstva. Ono sadrži obećanje da će Bog posredstvom svoje vladavine, odnosno Kraljevstva, preuzeti upravu nad našom planetom (Danijel 2:44). Nikada više milijuni ljudi neće živjeti u nezamislivom siromaštvu, bez odgovarajućeg smještaja ili sanitarnih uvjeta, lišeni dostojanstva ili nade. Pod upravom Božje vladavine ljudi će uživati u materijalnom blagostanju, savršenom zdravlju i udobnom smještaju (Izaija 33:24; 65:21-23).

Taj novi svijet jedino je realno rješenje za probleme današnjih gradova.