JANTAR se još od antičkog doba nazivalo zlato sa sjevera. U antičkom je Rimu bio važna trgovačka roba. Ustvari, car Neron je navodno poslao nekog uglednog čovjeka da nabavi jantar na području današnje Poljske. Što su trgovci jantarom uzimali zauzvrat? Zlatni i srebrni novac te svakodnevne potrepštine. Smatra se da je jantarski trgovački put zaslužan što se u prvim stoljećima naše ere kršćanstvo proširilo u područje današnje Poljske.

Neki su vjerovali da jantar ima magične moći. Stoga se od njega izrađivalo amajlije — koje su navodno donosile sreću, štitile od nesreća te bile od pomoći u lovu i bitkama. Jantar se koristilo i u obožavanju mrtvih. Od njega se radilo tanke pločice, mala sječiva sjekira i kipiće koje se koristilo u obožavanju Sunca i predaka te u kultovima plodnosti.

Jantar je također imao važnu ulogu u pučkoj medicini. Vjerovalo se da nošenje ogrlica od jantarnih kuglica može umanjiti glavobolju, bolove u vratu i grlu, a da jantarna narukvica pomaže kod reumatizma. Koristilo se i kreme, balzame te druge smjese s ekstraktom jantara, kao i preparate dobivene otapanjem jantara u alkoholu. Neki čak i danas vjeruju da jantar ima ljekovita svojstva.

Jantar doista svjedoči o veličanstvenosti Stvoritelja svega što postoji, Jehove Boga. Psalmist je s dobrim razlogom pod nadahnućem izjavio: “Kako je mnogo djela tvojih, Jehova! Sve si premudro stvorio; puna je zemlja blaga tvojega” (Psalam 104:24).