KUPOVINA — čini se da je to nešto što ljudi ili vole ili mrze. Međutim, pojavom trgovačkih centara ova nekada pomalo mučna obaveza mnogima je postala znatno ugodnija.

Princip poslovanja trgovačkih centara nije nešto novo. Oni su po mnogo čemu nalik tržnicama — svojevrsnim središtima na kojima se ljudi okupljaju radi trgovine i usputnog razgovora. Francuski trgovac Aristide Boucicaut okoristio se tim principom poslovanja kada je 1859. otvorio robnu kuću u kojoj se na jednom mjestu prodavalo mnoštvo različitih proizvoda. Robne kuće vrlo su se brzo proširile po čitavoj Evropi i Sjedinjenim Državama.

 Među onima koji su se dobrano okoristili tom idejom bio je i Frank Woolworth. U ožujku 1912. gotovo 600 robnih kuća već je nosilo njegovo ime. S vremenom se zamisao o tome da se robnu kuću i specijalizirane trgovine stavi pod isti krov ostvarila, pa su nastali danas omiljeni trgovački centri. Općenito govoreći, trgovački centri pokazali su se dobrim poslovnim potezom za trgovce, u prilog čemu svjedoči jedan takav centar čiji godišnji promet iznosi oko 225 milijuna eura.

Prilikom izrade planova za neki trgovački centar puno se pažnje poklanja tome da se kupac osjeća što ugodnije. To se, između ostalog, postiže zadovoljenjem njegove potrebe za hranom. Restorani i male trgovine koje nude fast-food hranu brinu se o tome da sretni, zadovoljni kupci produže svoj boravak u centru. Još jedan način na koji se potrošače želi navesti na kupnju je da se apelira na njihove želje, a ne na potrebe. U jednim je novinama stajalo kako je trgovački centar mjesto “na kojem kućanica iz predgrađa može do mile volje promatrati raskoš koja se nudi u klimatiziranoj, neonskim svjetlima obasjanoj ‘zemlji čuda’, gdje pred njenim očima leži blago doslovno vrijedno milijune dolara — pravi raj za pripadnike potrošačkog društva”.

Dakako, sljedeći korak sastoji se u tome da se kupca navede da želje pretvori u kupovinu. Pokazalo se da je to lako postići ako se kupovinu učini ugodnim doživljajem! Trgovci nastoje da njihove reklamne poruke ne budu upućene jednom spolu. Pa ipak, kako je vidljivo iz prethodnog odlomka, njihova glavna meta ipak su žene. Od samog početka direktori trgovačkih centara i sami trgovci nastoje svim silama pridobiti žene, uključujući i majke s djecom, da postanu njihovi kupci. I doista, posebne prostorije za čuvanje djece i zabavu mladih, kina te kompjuterske igraonice omogućavaju kupcima da osim u kupovini vrijeme u trgovačkom centru provedu u ugodnom razgovoru i druženju. A kafeterije u kojima vlada opuštena atmosfera pravo su mjesto za sastajanje i odmor. Za one koji vole sport jedan trgovački centar u Australiji nudi mogućnost korištenja klizališta, dok se u jednom drugom nalazi kuglana.

Čini se da trgovački centri snažno privlače i mlade. “Imam puno prijatelja koji dolaze ovdje”, kaže jedan mladić. “Svaki put kad tu dođem sretnem nekog poznatog. (...) Sastajemo se za ovim stolom.” No i mnogi stariji redovito dolaze u trgovačke centre. “Ovdje dolazim zbog društva”, kaže jedna 86-godišnjakinja. “Ljudi su tu srdačniji nego igdje. (...) Moj bi život bio bijedan da nema ovog mjesta.”

S druge pak strane, mnogi kupci smatraju da trgovačkim centrima savršeno odgovara opis naveden u knjizi Shelf Life, u kojoj se za njih kaže da su “prodajna mašinerija”. Časopis The Humanist još je oštriji u svom komentaru kada za trgovačke centre kaže da “pripadaju onom dijelu naše kulture koji ljude vrednuje isključivo prema debljini njihovog novčanika”. Naravno da u takvoj atmosferi treba zadržati ravnotežu kako se ne bi upalo u zamku materijalizma (Matej 6:19-21).

Neki ne vole odlaziti u trgovačke centre jer se ne osjećaju ugodno u zatvorenom prostoru s mnogo ljudi. A nema sumnje da u nekim trgovačkim centrima može biti prilična gužva, posebice vikendom. Naprimjer, jedan trgovački centar u Sydneyu (Australija) godišnje posjeti gotovo 19 milijuna ljudi, što odgovara broju stanovnika čitave Australije. Međutim, takve gužve ne frustriraju samo kupce. Problem su i krađe, a izgleda da je taj problem još izraženiji kada u trgovačke centre dolazi velik broj mladih. Zbog toga je u časopisu SundayLife! stajalo: “Jedan od najvećih društvenih problema povezanih s trgovačkim centrima je kako riješiti problem velikog broja mladih koji se okupljaju u njima.”

Još jedan problem koji muči neke vlasnike trgovina je najamnina koja stalno raste. “Neke su trgovine zbog toga propale”, žalio se jedan zakupac. Časopis Forbes tu pojavu objašnjava na sljedeći način: “Trgovački centri znaju maštovito urediti svoj prostor i dovesti trgovce koji prate modne trendove. No to košta.” U tom se članku čak predviđa mogući pad poslovanja trgovačkih centara u Americi — što je zabrinjavajuća vijest za zemlju s 1 900 trgovačkih centara. “Broj kupaca u njima polako se smanjuje”, navodi se u članku.

Kakva je budućnost ovih trgovačkih divova? Kao što je to slučaj i s mnogim drugim aspektima života, to će se tek vidjeti. No jedno se čini sigurnim: Ljudi će uvijek rado odlaziti na mjesta gdje mogu spojiti ugodno s korisnim!