FATIMA živi u jednom velikom afričkom gradu i sebe smatra sretnom osobom. Ona barem ima hladnjak. No njen dom zapravo je metalna nastamba podignuta između tri mramorne grobnice. Poput još pola milijuna stanovnika ovog grada, Fatima živi na jednom ogromnom groblju. Međutim, čak je i groblje sve napučenije. “Previše se ljudi doseljava na ovo mjesto”, objašnjava ona, “naročito ovdje među grobove.”

Otprilike 15 kilometara od Fatiminog doma uzdiže se novi luksuzni stambeni kompleks koji upotpunjuju otmjeni restorani i veliki tereni za golf. Jedna partija golfa košta više negoli iznosi prosječna mjesečna plaća u ovoj afričkoj zemlji. Siromaštvo je oduvijek prisutno u ovom gradu, no tereni za golf — statusni simbol elitnog sloja društva — novost su koja iritira. U našem globalnom društvu luksuz i bijeda, premda postoje zajedno, tvore prilično nestabilnu kombinaciju.

Wadi Hadhramaut je dolina koja se vijugavo proteže kroz sušna područja Jemena na Bliskom istoku i stara je karavanska ruta koja prolazi pored brojnih drevnih gradova. Na prvi se pogled čini da je u ovoj zabačenoj dolini vrijeme stalo. No izgled bi mogao prevariti. U obližnjem gradu Saywūnu muzej je angažirao jednu fakultetski obrazovanu osobu da kreira web stranicu na kojoj će se moći pronaći informacije o svim znamenitostima tog područja. Djevojka koju su angažirali za  taj posao iz njihovog je grada, no studirala je u Ohiju (SAD). U današnje vrijeme ljudi i ideje kreću se slobodno po čitavom svijetu kao nikada prije.

Nekoliko tisuća kilometara zapadnije, u Sahari, tri kamiona mile u smjeru juga po jednom zabačenom putu. Mashala, jedan od vozača, objašnjava da prevozi televizore, videorekordere i satelitske antene. I sam je dobro upoznat sa zbivanjima u svijetu jer prati američke vijesti. U mom gradu “svi imaju satelitske antene”, kaže on. Malo je mjesta na svijetu koja su uspjela ostati izvan dohvata globalnih medija.

Neprestano cirkuliranje ljudi, ideja, novosti, novca i tehnologije svijetom doprinijelo je stvaranju novog globalnog društva koje može poslužiti na dobrobit ljudima. Globalizacija je, između ostalog, zaslužna za širenje znanja o jemenskoj kulturi i za to što Mashala zarađuje i do 3 400 eura za jedno trotjedno putovanje. No novac se ne raspoređuje ravnomjerno. Fatima i njeni susjedi promatraju kako nekolicina ljudi uživa u blagodatima globalizacije, dok se sami ne mogu iščupati iz ralja siromaštva.

Premda je naše globalno društvo daleko od idealnog, proces globalne integracije vjerojatno se ne može zaustaviti. Hoće li ljudi isključiti svoje televizore, odreći se mobitela, uništiti kompjutere i prestati putovati u inozemstvo? Hoće li se države pokušati potpuno izolirati od ostalog dijela svijeta na političkom i ekonomskom planu? To se ne čini nimalo vjerojatnim. Nitko ne želi odbaciti prednosti globalizacije. No što je s problemima koji je prate? Oni izazivaju sve veću zabrinutost i tiču se svakoga od nas. Razmotrimo ukratko nekoliko težih problema povezanih s procesom globalizacije.

Svjetsko bogatstvo nikad se nije pravedno raspoređivalo, no ekonomska globalizacija još je više produbila jaz između bogatih i siromašnih. Istina, pokazalo se da su neke zemlje u razvoju dobro postupile kad su se uključile u globalnu ekonomiju. Stručnjaci navode kako se u proteklih deset godina broj ljudi koji žive na egzistencijalnom minimumu u Indiji smanjio s 39 posto na 26 posto i da je isti napredak zabilježen u Aziji kao cjelini. Jedno istraživanje pokazuje kako je 1998. u Istočnoj Aziji 15 posto ljudi raspolagalo s 1 dolarom na dan, dok je deset godina ranije taj postotak iznosio 27 posto. Pa ipak, gledano u cjelini, situacija u svijetu i nije baš tako ružičasta.

U području supsaharske Afrike i u nekim drugim manje razvijenim regijama dohodak se u zadnjih 30 godina zapravo smanjio. “Međunarodna zajednica (...) ne čini ništa kako bi spriječila da u svijetu koji raspolaže besprimjerno velikim bogatstvom gotovo 3 milijarde ljudi — tek nešto manje od polovine  čovječanstva — preživljava s 2 ili manje dolara na dan”, naglašava Kofi Annan, generalni sekretar UN-a. Pohlepa za novcem jedan je od glavnih uzroka ove ogromne socijalne podjele. “Privatna financijska tržišta u čitavom svijetu zanemaruju potrebe najsiromašnijih”, pojašnjava bivši američki ministar financija Larry Summers. “Većina banaka nije zainteresirana za širenje poslovanja na siromašne zemlje — naprosto zato što tamo nema novca.”

Ogromna razlika u prihodima između bogatih i siromašnih pridonosi podjeli među ljudima, pa čak i među državama. Ne tako davno imetak najbogatijeg čovjeka u Sjedinjenim Državama nadmašivao je ukupnu neto vrijednost imovine preko 100 milijuna njegovih sunarodnjaka. Globalizacija također pogoduje razvoju bogatih multinacionalnih kompanija koje su praktički zavladale svjetskim tržištem određenih proizvoda. Naprimjer, 1998. samo deset kompanija raspolagalo je s 86 posto od 295 milijardi eura vrijednog telekomunikacijskog biznisa. Ekonomski utjecaj multinacionalnih kompanija često premašuje utjecaj državnih vlada, a, kako ističe organizacija Amnesty International, “zalaganje za ljudska prava i prava radnika nisu najvažnija stavka njihovog plana poslovanja”.

Organizacije koje se zalažu za ljudska prava s pravom su zabrinute zbog koncentriranja svjetskog bogatstva u rukama privilegirane manjine. Biste li voljeli živjeti negdje gdje petina najbogatijih pojedinaca zarađuje 74 puta više od onih najsiromašnijih? Da stvar bude još gora, televizija se pobrinula da petina svjetskog stanovništva koje živi u bijedi savršeno dobro zna kako žive njihovi bogati suvremenici, dok sami nemaju gotovo nikakve mogućnosti da poprave prilike u kojima žive. Takva krajnja nejednakost unutar našeg globalnog društva nedvojbeno je uzrok mnogih nemira i frustracija među ljudima.

Sukobi kultura i širenje materijalističkog sustava vrijednosti još je jedno područje koje izaziva zabrinutost. Razmjena ideja jedno je od važnih obilježja globalizacije, a najbolji primjer tog fenomena je Internet. Nažalost, Internet se ne koristi samo za širenje korisnih informacija, kulture i razmjenu dobara. Neke web stranice šire pornografiju, rasizam i kockanje. Na nekima se čak može pronaći konkretne upute o tome kako sam izraditi bombu. Kao što je naglasio Thomas L. Friedman, “kod Interneta je problem u tome što je nevolja udaljena samo nekoliko pokreta kompjuterskim mišem. Svatko može upasti na neki virtualni neonacistički [skup] ili u knjižnicu nekog pornografa (...), a nema nikoga tko će vas spriječiti u tome ili vam reći što u tom slučaju trebate učiniti.”

Televizija i filmovi također snažno utječu na način razmišljanja ljudi. Poruke koje se upućuju s ekrana često stižu iz Hollywooda, najveće svjetske industrije snova. Vrijednosti koje ova ogromna industrija zabave odašilja u svijet često potiču na materijalizam, nasilje i nemoral. Takve vrijednosti mogu biti potpuno strane kulturi mnogih zemalja. Pa ipak, vlade, prosvjetni radnici i roditelji potpuno su svjesni da je nemoguće zaustaviti taj trend.

“Volimo američku kulturu”, rekao je jednom posjetitelju iz Sjeverne Amerike jedan stanovnik kubanskog grada Havane. “Znamo sve holivudske zvijezde.” No pored toga, zapadnjačka  kultura propagira i fast food ishranu te gazirana pića. Jedan je poslovni čovjek iz Malezije zapazio: “Ovdašnje stanovništvo voli sve što stiže sa Zapada, posebice iz Amerike. (...) Žele jesti isto što i zapadnjaci i ponašati se kao oni.” Rektor jednog havanskog sveučilišta tužno je izjavio: “Kuba više nije otok. Otoci više ne postoje. Postoji samo jedan svijet.”

Agresivna zapadnjačka kultura utječe na nade i želje ljudi. “Nastojanje da se održi korak sa susjedima sada je poprimilo nove oblike, tako da više nije najvažnije posjedovati sve što i prvi susjed, već slijediti životni stil bogatih i slavnih, koji se ljudima približava putem filmova i televizijskih emisija”, navodi se u Izvještaju o ljudskom razvitku za 1998. Jasno je da ogromna većina čovječanstva nikada neće dostići takav životni standard.

Poput mnogih ljudskih projekata, globalizacija se također pokazala i korisnom i štetnom. Doprinijela je ekonomskom napretku nekih te je uvela svijet u eru globalne komunikacije. Pa ipak, od globalizacije više koristi imaju bogataši i moćnici nego siromašni i bijedni. Osim toga, može se reći da su pogodnosti globalizacije puno bolje iskoristili kriminalci i virusi raznih bolesti negoli su to učinile vlade. (Vidi okvire na 8. i 9. stranici.)

Globalizacija je uvelike pogoršala probleme koji su već postojali u našem nesavršenom društvu. Umjesto da ponudi rješenje za svjetske probleme, globalizacija je postala dio problema. Podjele među ljudima postale su još veće, a nezadovoljstvo se nagomilalo. Vlade u čitavom svijetu svim se silama trude iskoristiti pogodnosti koje nudi globalizacija i istovremeno zaštititi svoje građane od neželjenih posljedica tog procesa. Hoće li u tome uspjeti? Je li rješenje u globalizaciji u kojoj bi se više uzimale u obzir potrebe svih ljudi? Ova ćemo pitanja razmatrati u sljedećem članku.