“VI STE sol zemlje”, rekao je Isus svojim učenicima (Matej 5:13). Kad Arapi žele potvrditi neku izjavu, kažu: “Sol je između nas.” Perzijanci za nelojalnu ili nezahvalnu osobu kažu da je “nevjerna soli”. Sol (natrijev klorid) služi i kao konzervans. Zbog toga riječ “sol” i u drevnim i u suvremenim jezicima u prenesenom smislu označava nešto cijenjeno i vrijedno.

Sol je ujedno postala simbol postojanosti i trajnosti. Stoga se u Bibliji neraskidiv savez nazivao “savez osoljen”, a osobe koje su sudjelovale u sklapanju tog saveza obično bi ga potvrdile tako što bi zajedno pojele osoljeno jelo (4. Mojsijeva 18:19). Mojsijev zakon nalagao je da se solju pospe žrtve koje se prinosilo na oltaru, što je nesumnjivo ukazivalo na neraspadljivost i neiskvarenost.

Kroz čitavu povijest sol je bila tako dragocjena da su se zbog nje čak vodili ratovi. Jedan od uzroka Francuske revolucije bio je to što je Luj XVI uveo velik porez na sol. Sol je ujedno služila kao vrlo vrijedno sredstvo u robnoj razmjeni. Maurski trgovci razmjenjivali su gram soli za gram zlata, a neka srednjoafrička plemena koristila su komade kamene soli kao novac. U starom Rimu vojnici su dio plaće dobivali u soli. Kad su Grci kupovali robove, plaćali su ih solju.

U srednjem vijeku pojavila su se neka praznovjerja u vezi sa solju. Prosipanje soli smatralo se zloslutnim znakom. Naprimjer, Leonardo da Vinci je na slici “Posljednja večera” ispred Jude Iskariota naslikao prevrnutu soljenku. S druge strane, sve do 18. stoljeća na gozbama je sjedenje za stolom “više” ili “niže” od mjesta gdje se nalazila soljenka ukazivalo na čovjekov položaj u društvu — ugledni gosti sjedili su “više” od soljenke, pri čelu stola.

Ljudi su još u davno doba otkrili kako proizvesti sol iz slanih izvora i morske vode te iskorištavati ležišta kamene soli. U jednoj drevnoj kineskoj monografiji na temu farmakologije govori se o preko 40 vrsta soli te se opisuje dvije metode proizvodnje soli koje su iznenađujuće slične onima koje se koristi u današnje vrijeme. Naprimjer, u najvećoj morskoj solani na svijetu, koja se nalazi na obalama zaljeva Sebastián Vizcaíno u meksičkoj državi Baja California Sur, Sunčeva energija koristi se za proizvodnju soli metodom isparavanja morske vode.

Prema jednoj zanimljivoj procjeni, kad bi se potpuno isušilo sve Zemljine oceane, “dobilo bi se najmanje 19 milijuna kubičnih kilometara soli, masu koja je oko 14,5 puta veća od mase čitavog evropskog kontinenta koja se izdiže iz mora u vrijeme najveće plime”, piše Encyclopædia Britannica. Zanimljivo je da je Mrtvo more čak oko devet puta slanije od oceana!

Sol je još i danas dragocjena. Ona se, između ostalog, koristi kao začin, za konzerviranje mesa te u proizvodnji sapuna i stakla. No naročito je zanimljiva njena upotreba u medicinske svrhe. Naprimjer, u mnogim zemljama svijeta sol se obogaćuje jodom kako bi se spriječilo endemski nedostatak joda, koji dovodi do gušavosti (povećanja štitne žlijezde), a u teškim slučajevima i do mentalne retardiranosti. U nekim zemljama soli se dodaje i fluorid, koji pomaže u borbi protiv karijesa.

Sol je važna za očuvanje zdravlja jer regulira volumen krvi, a time i krvni tlak. No što reći o spornoj vezi između unosa soli u organizam i visokog krvnog tlaka? Pacijentima koji imaju problema s visokim tlakom liječnici obično preporučuju smanjenje unosa soli i natrija u organizam. U 30 do 50 posto takvih slučajeva sol ima štetno djelovanje jer dodatno povećava tlak. Iskustva pokazuju da kod tih pacijenata smanjenje unosa soli dovodi do smanjenja krvnog tlaka.

Sol nedvojbeno čini hranu ukusnijom, na što je i Job aludirao u svom pitanju: “Jede li se bljutavo bez soli?” (Job 6:6). Uistinu možemo biti zahvalni našem Stvoritelju “koji nas svime bogato opskrbljuje za naš užitak”, između ostalog i dragocjenim začinima kao što je sol (1. Timoteju 6:17).