Idi na sadržaj

Idi na kazalo

Košenil — vrlo neobičan kukac

Košenil — vrlo neobičan kukac

KAKO se dobiva intenzivne crvene boje koje se ponekad koristi za izradu ruževa i drugih vrsta šminke? Možda ćete se iznenaditi kad saznate da se zagasitocrvena boja nekih rumenila i ruževa dobiva od košenila, štitaste uši koja se hrani opuncijom, biljkom iz porodice kaktusa. Upoznajmo malo bolje tog vrlo neobičnog kukca.

Štetočina ili koristan kukac?

Odrasla ženka košenila dugačka je tek nešto više od tri milimetra, otprilike kao glavica šibice. Mužjaci su čak upola manji od ženki. No imajte na umu da izgled ponekad može varati. U jednoj enciklopediji piše: “Ti kukci spadaju u red najvećih štetočina.” Unatoč tome, neki ih ljudi čak uzgajaju. Zašto? Zato što se bave proizvodnjom karmina, prekrasne crvene boje koja se dobiva od osušenih i tučenih tijela ženki košenila.

Ti se kukci koriste za izradu boja još od vremena drevnih Mizteka, koji su živjeli na području današnje meksičke države Oaxace. Španjolski osvajači oduševili su se grimiznom bojom koja se dobiva od kukaca košenila. Uskoro su i mnogi drugi Evropljani počeli naveliko upotrebljavati žive nijanse te prirodne boje. Tako se, naprimjer, u Velikoj Britaniji boja košenila koristila za bojanje platna od kojeg se šivalo tradicionalne grimizne vojne uniforme. Boja košenila postala je toliko popularna da je u Meksiku u razdoblju od oko 1650. do 1860. jedino izvoz zlata i srebra donosio veću dobit od izvoza košenile.

Pad u zaborav i ponovo stjecanje popularnosti

Od sredine 19. stoljeća sve se više koristilo umjetne boje. Tome je doprinijelo više faktora. John Henkel, koji piše za časopis FDA Consumer, objašnjava: “Prednost umjetnih boja bila je u jednostavnijem načinu proizvodnje te u tome što su bile jeftinije i postojanije.” Stoga su umjetne boje ubrzo zamijenile prirodne te su se počele koristiti kao aditivi u prehrambenoj, farmaceutskoj i kozmetičkoj industriji. “Međutim”, kaže Henkel, “kako je rasla potrošnja tih boja, tako se sve više razmišljalo i o tome štete li one zdravlju.”

Istraživanja koja su provedena u 1970-ima pokazala su da neke umjetne boje mogu uzrokovati rak. Kad je javnost saznala da umjetne boje mogu biti opasne po zdravlje, prirodne boje ponovo su postale popularne. U današnje vrijeme oko 85 posto ukupne svjetske proizvodnje košenile otpada na Peru. Po proizvodnji košenile poznati su i Kanarski otoci, jug Španjolske, Alžir te zemlje u Srednjoj i Južnoj Americi. Međutim, potražnja trenutno nadmašuje proizvodnju i stoga meksička vlada nastoji povećati proizvodnju karmina.

Kako se proizvodi karmin

Košenili čitav život provode na listovima opuncije. Od prirodnih neprijatelja štite se izlučivanjem finog viskoznog sekreta, mekane tvari koja im obavija tijelo i služi kao neka vrsta kućice. Ona ujedno pomaže uzgajivačima da ih lakše uoče kad dođe vrijeme da ih poberu s listova.

Samo ženke imaju u sebi crveni pigment, karminsku kiselinu. Oplođene ženke imaju u sebi najviše tog pigmenta. Zato, u nastojanju da dobiju što kvalitetniju boju, uzgajivači vode računa o tome da poberu oplođene ženke malo prije nego što one polože jajašca. U Andama u Peruu to se radi otprilike tri puta u razdoblju od sedam mjeseci. Uzgajivači skidaju ženke s listova pomoću tvrde četke ili tupog noža. Potom ih osuše, očiste i tučenjem pretvore u prah, koji stavljaju u amonijak ili otopinu natrij-karbonata. Ostaci tjelešaca odvajaju se filtriranjem, čime se tekućina pročišćava. Da bi se dobilo ljubičaste nijanse, može se dodati vapno.

Možda vam nije baš privlačna pomisao da koristite šminku proizvedenu od kukaca, no budite uvjereni da prirodni “aditivi za boje spadaju u najstrože ispitivane sastojke”, kaže Henkel. “Te se boje izuzetno temeljito ispituje, ponekad i mnogo puta.” Dakle, ako vam netko kaže da sjajno izgledate, možda je za to djelomično zaslužan i vrlo neobičan kukac košenil!

[Slike na stranici 23]

1. Košenil na listu opuncije

2. Oplođene ženke izbliza

3. Osušena tjelešca košenila

4. Proizvodnja otopine koja se koristi za izradu kozmetičkih proizvoda

[Zahvale]

Fotografije na stranici 23: #1: The Living Desert, Palm Desert, CA; #3 i proizvodi: Cortesía del Centro de Investigaciones Económicas, Sociales y Tecnológicas para la Agroindustria y la Agricultura Mundial, Universidad Autónoma de Chapingo, fotografía de Macario Cruz; #4: David McLain/AURORA

[Slika na stranici 23]

Gotovi proizvodi