U Velikoj Britaniji je posljednja orhideja gospina papučica (Cypripedium calceolus) koja je rasla u prirodi 50 godina bila pod danonoćnim nadzorom kako bi se spriječilo izumiranje te vrste. Ljudi koji su živjeli u viktorijansko doba i kasniji naraštaji bili su toliko oduševljeni tom lijepom kestenjasto-žutom vrstom orhideje da su je do 1950-ih gotovo “potpuno istrijebili” — ostala je samo još jedna biljka. Botaničari su pokušavali uzgojiti mladice od sjemena te biljke iz grofovije North Yorkshire, no budući da ona rijetko cvate, do oplodnje nije moglo doći prirodnim oprašivanjem. Međutim, početkom 1990-ih znanstvenici iz londonskog botaničkog vrta Kew Gardens otkrili su metodu mikropropagacije. Ona im je omogućila da uzgoje nove biljke iz sjemenja koje su dobili tako što su sami oprašivali cvjetove. Potom su mlade biljke presadili u nekoliko prirodnih staništa, u tlo bogato vapnencom, tako da sada na sjeveru Engleske raste između 200 i 300 gospinih papučica. Jedna od tih lokacija otvorena je za javnost, no druge se drži u tajnosti kako bi se zaštitilo orhideje, izvještava londonski The Independent, dodajući kako za to vrijeme “znanstvenici rade na tome da povećaju njihovu otpornost kako bi se lakše othrvale napadima nametnika i gljivica”.

“Mnoge životinje alergične su na ljude”, piše njemački list Leipziger Volkszeitung. U izvještaju se kaže kako je Njemačko udruženje za borbu protiv alergija i astme nedavno objavilo da “kod 5 posto kućnih ljubimaca život među ljudima uzrokuje tipične simptome alergije, kao što su kožni osipi ili neprestano kihanje”. U većini slučajeva uzroci su navodno ljuspice ljudske kože i izmet grinja koje se njima hrane. Ako se kućni ljubimac grebe, liže ili si čupa dlaku iako nema buhe, vlasnik bi na temelju toga mogao zaključiti da je životinja alergična na ljude, a ako joj se simptomi ublaže nakon promjene okoline ili kad vlasnik nije u blizini, to su dodatni dokazi da je zaista riječ o alergiji. Hrana i pelud također mogu uzrokovati alergije kod životinja. Tako je, naprimjer, ranije spomenuto udruženje primijetilo da je posljednjih godina porastao broj konja koji boluju od peludne groznice.

“Dječaci (...) još uvijek misle da je ‘pravi muškarac’ onaj tko je dobar sportaš, nosi odjeću poznatih marki i izbjegava bliska prijateljstva, a da onaj tko marljivo radi ‘nije muževan’”, piše londonski list Independent. “Dječaci poštuju svoje školske kolege koji vole dominirati nad drugima i puno psuju. Tinejdžerima koji se ne uklapaju u taj stereotip prijeti opasnost da ih se maltretira ili proglasi homoseksualcima.” Istraživanje Birkbeck Collegea, jedne od obrazovnih ustanova Londonskog sveučilišta, koje je provedeno u 12 londonskih škola među dječacima u dobi od 11 do 14 godina, pokazalo je kako oni “priznaju da se zbog svog ‘mačo-imidža’ često osjećaju izolirano i ne usude se izraziti svoje misli i osjećaje”, pišu novine. Profesor Stephen Frosh, koji je predvodio istraživanje, rekao je: “Dječake treba uvjeriti da čovjek ne mora biti bezosjećajan i potiskivati svoje osjećaje da bi ga se smatralo pravim muškarcem.”

Ubrzo nakon terorističkih napada koji su se dogodili 11. rujna prošle godine, američki Crveni križ krenuo je u akciju prikupljanja novčane pomoći i dobrovoljnog davanja krvi. Prikupljeno je oko 850 milijuna dolara i 400 000 doza krvi. Premda je akcija prikupljanja pomoći brzo privedena kraju, s raspodjelom prikupljenih dobara to nije bio slučaj. “Američki Crveni križ odugovlačio je s raspodjelom sredstava namijenjenih obiteljima onih koji su stradali u napadima”, piše The Washington Times. “Sredstva iz fonda za postradale korištena su za financiranje programa koji nemaju veze s onim što se dogodilo 11. rujna”, a velik dio tih sredstava utrošen je na zadovoljavanje “dugoročnih potreba, kao što su program zamrzavanja zaliha krvi, pružanje pomoći putem psihoterapije i pripremanje za eventualne napade u budućnosti”. Budući da je prikupljeno puno više krvi nego što je bilo potrebno i da je zalihama već prošao rok trajanja koji iznosi 42 dana, darovana krv “više ničemu ne služi i mora se spaliti”, kaže se u članku. U medijima se izvještava da je uprava Crvenog križa pod pritiskom mnogobrojnih kritika smijenila svoju predsjednicu te da je krajem siječnja 2002. objavila kako će se do 11. rujna 2002. obiteljima stradalih podijeliti 90 posto prikupljenih sredstava.

“Godine 2001. u prirodnim katastrofama diljem svijeta smrtno je stradalo najmanje 25 000 ljudi, što je više nego dvostruko veći broj žrtava u odnosu na prethodnu godinu”, kaže se u jednom Reutersovom izvještaju. Prema podacima Münchener Rückversicherungs-Gesellschafta, najvećeg reosiguravajućeg društva na svijetu, materijalna šteta uzrokovana tim katastrofama iznosila je ukupno 41 milijardu eura — daleko više od materijalne štete uzrokovane napadima koji su se 11. rujna prošle godine dogodili u Sjedinjenim Državama. Gotovo 70 posto od 700 velikih katastrofa izazvano je olujama i poplavama. Krivnju za te teške vremenske nepogode pripisuje se neprestanim promjenama klime koje se zapažaju u svim dijelovima svijeta. “Šumski požari u Australiji, poplave u Brazilu i Turskoj, snježne oluje u središnjoj i južnoj Evropi te tajfun u Singapuru, koji su meteorološki stručnjaci čak smatrali nemogućim, pokazuju da postoji veza između klimatskih promjena i porasta broja prirodnih katastrofa”, kaže se u izvještaju spomenutog društva. Osim toga, napominje se da 2001. zauzima drugo mjesto na ljestvici najtoplijih godina u posljednjih 160 godina, otkako se počela voditi evidencija o tome. Potresi su odnijeli najviše života — već je u siječnju te godine preko 14 000 ljudi poginulo u potresu koji je pogodio Indiju. U toku prošle godine zabilježeno je ukupno 80 velikih potresa.

“Kad se putnici koji se voze na stražnjem sjedištu automobila ne vežu sigurnosnim pojasom, vozaču i suvozaču koji su vezani sigurnosnim pojasom prijeti peterostruko veća opasnost da poginu u prometnoj nesreći”, izvještava londonski The Guardian. Istraživači sa Sveučilišta u Tokyu analizirali su podatke prikupljene u preko 100 000 automobilskih nesreća koje su se dogodile u Japanu u razdoblju od pet godina te su otkrili da se gotovo 80 posto pogibija vozača i suvozača koji su bili vezani sigurnosnim pojasom moglo spriječiti da su putnici na stražnjem sjedištu također bili vezani. Kad dođe do sudara, putnici koji nisu vezani polete prema naprijed takvom silinom da vozaču i suvozaču prijeti puno veća opasnost da zbog udarca zadobiju teške ozljede ili čak izgube život. Premda je u Velikoj Britaniji vezanje sigurnosnog pojasa na stražnjem sjedištu obavezno još od 1991, istraživanja pokazuju da otprilike 40 posto odraslih još uvijek to ne čini.

“U Indiji zbog zagađenosti zraka svake godine umre preko 40 000 ljudi”, piše ekološki časopis Down to Earth. Istraživanje koje je provedeno na inicijativu Svjetske banke i Štokholmskog ekološkog instituta pokazalo je da je zagađenost zraka u Aziji daleko veća nego u Evropi i Americi zajedno te da je kriva za tisuće smrtnih slučajeva zabilježenih u Seoulu, Pekingu, Bangkoku, Jakarti i Manili. Naprimjer, u Manili svake godine preko 4 000 ljudi umre od bolesti dišnih puteva, a 90 000 ljudi boluje od teškog kroničnog bronhitisa. U Pekingu i Jakarti zagađenost zraka odnosi još više života. Kao uzroci problema navode se “upotreba nekvalitetnog goriva, metode proizvodnje energije kojima se jako zagađuje okoliš, vožnja vozilima koja su u lošem stanju i prometne gužve”, piše časopis.

Talijanska katolička crkva “iskoristila je prelazak s lire [na euro] da bi nadoknadila manjak novca uzrokovan sve oskudnijim milodarima”, a to je učinila tako što je “zaokružila cijene svojih usluga”, piše list Corriere della Sera. Rimski vikarijat poslao je svim svojim župama okružnicu u kojoj im poručuje da “prilagode ‘cjenik usluga’. Prilog za održavanje mise, koji je prije iznosio samo 15 000 lira, popeo se na 10 eura (19 363 lire). Maksimalni prilog za ceremoniju vjenčanja prije je iznosio 450 000 lira, a sada se popeo na 270 eura (523 000 lira).” Međutim, u okružnici se kaže da se “taj iznos odnosi na vjenčanja osoba koje nisu članovi župe te da se za vjenčanje župljana visina priloga može odrediti po vlastitom nahođenju, kao što je to slučaj i s prilozima za krštenje i pogreb”. Unatoč tim preinakama, župnici rimskih crkava i dalje često vide da kutije za milodare zjape prazne, što bi moglo biti posljedica “škrtosti vjernika, ali i pada posjećenosti crkve”, pišu novine.