POINCARÉ je osjećao duboko divljenje prema ljepoti koju je zamjećivao u prirodi, a posebice prema “onoj skrivenoj ljepoti” reda i sklada koja plijeni pažnju znanstvenog uma. No ne moramo biti znanstvenici  da bismo se divili ljepoti i skladu koji vladaju u svijetu oko nas. Prije otprilike 3 000 godine psalmista Davida duboko su se dojmila djela stvaranja i način na koji su stvorena, a posebice ljudsko tijelo. Zbog toga je u molitvi rekao Bogu: “Hvalim te, što sam divno sazdan. Divna su djela tvoja, i duša moja to zna dobro” (Psalam 139:14).

Takvi osjećaji divljenja i dubokog poštovanja svojstveni su isključivo ljudima i nadilaze sposobnosti čak i najinteligentnijih životinja. No naše zanimanje za svijet oko nas uključuje i nešto više od toga. Ljudi skloni dubljem razmišljanju oduvijek su se pitali: Tko ili što je odgovorno za postojanje tako zadivljujućeg živog svijeta? Da, zašto sve to uopće postoji? Kakva je naša uloga u svemu tome? Znanost i ljudski razum ne mogu dokučiti odgovore na ta pitanja. No Biblija, knjiga koja je nadahnuta od Boga, pruža odgovore kojima svatko može biti istinski zadovoljan (2. Petrova 1:20, 21).

Ta stara sveta knjiga objašnjava da čovjek svoja jedinstvena svojstva može zahvaliti tome što je stvoren “na sliku Božju” — a to znači da svatko od nas može (premda u manjoj mjeri) odražavati osobine svog Stvoritelja (1. Mojsijeva 1:27, St). Naš vid nije poput orlovog, ali zato možemo pokazivati dalekosežnu mudrost. Sluh nam možda nije ni izdaleka tako dobar kao kod šišmiša, ali zato uživamo u razgovoru, glazbi i ugodnim zvukovima prirode. Istina je i to da nemamo ugrađeni kompas, no zato imamo Božju Riječ, Bibliju, koja nam nudi najbolje vodstvo u životu (Priče Salamunove 3:5, 6).

To što smo stvoreni na Božju sliku ujedno objašnjava zbog čega samo ljudi imaju duhovne potrebe. “Čovjek ne smije živjeti samo o kruhu”, rekao je Isus, “nego o svakoj riječi koja izlazi iz Jehovinih usta” (Matej 4:4). Hranimo li se redovito tim riječima koje nas duhovno izgrađuju tako što čitamo Bibliju?

Kada se ispravno hranimo iz Božje Riječi, postajemo duhovne osobe, a to nam pomaže da zapažamo daleko više od onoga što se može zapaziti samo fizičkim osjetilima. Na koji način? Tako što izgrađujemo svoju vjeru. A prava, na Bibliji utemeljena vjera, omogućava nam da “vidimo” nevidljivog Boga — kao što ga je vidio Mojsije — ali i da razumijemo kakav je Njegov naum za budućnost (Hebrejima 11:1, 27).

Biblija nas uči da Stvoritelj, Jehova Bog, voli Zemlju i sva živa stvorenja na njoj, a posebice bogobojazne ljude. Zbog toga je obećao da će odstraniti sve zle, uključujući i one koji u svojoj pohlepi “uništavaju zemlju” (Otkrivenje 11:18; Psalam 37:10, 11; 2. Solunjanima 1:8). Nakon toga Bog će sve one koji ga ljube i poslušni su mu nagraditi vječnim životom. A oni će pak čitav planet pretvoriti u raj u kojem će sve vrvjeti od života. Kakvog li divnog izgleda! (Luka 23:43).

Zamislite samo što ćemo sve moći raditi i što ćemo sve otkrivati kada nam život i zdravlje ne budu ničim ograničeni ni ugroženi! “Priroda će uvijek”, napisao je jedan znanstvenik, “biti neiscrpan izvor novih spoznaja, bogatstva i ljepote.” Biblija to isto kaže sljedećim riječima: “Sve je učinio [Bog] da je lijepo u svoje vrijeme, i vječnost metnuo im je u srce, ali da ne može čovjek dokučiti djela koja Bog tvori, ni početka ni kraja” (Propovjednik 3:11).

Kako se i vi možete naći u tom Raju o kojem govori Biblija? Tako da se već sada upoznate s Božjim naumom i da postupate u skladu s onim što učite. “A ovo znači vječni život”, rekao je Isus, “da usvajaju spoznaju o tebi, jedinom pravom Bogu, i o onome koga si poslao, Isusu Kristu” (Ivan 17:3).