Volite li kikiriki? Ako volite, nipošto niste jedini. Kikiriki vole mnogi ljudi diljem svijeta. Preko 50 posto ukupne svjetske proizvodnje kikirikija otpada na dvije najmnogoljudnije zemlje svijeta — Kinu i Indiju.

U Sjedinjenim Državama godišnje se proizvede više od milijun tona kikirikija, što je gotovo 10 posto ukupne svjetske proizvodnje. U Argentini, Brazilu, Južnoafričkoj Republici, Malaviju, Nigeriji, Senegalu i Sudanu također se uzgajaju velike količine kikirikija. Kako je kikiriki postao tako popularan? Postoje li situacije u kojima ga je bolje izbjegavati?

Smatra se da kikiriki potječe iz Južne Amerike. Među najstarije poznate predmete koji svjedoče o tome da čovjek odavna cijeni kikiriki ubraja se jedna vaza iz pretkolumbovskog razdoblja koja je pronađena u Peruu. Vaza ima oblik kikirikija i ukrašena je šarama koje podsjećaju na kikiriki. Španjolski istraživači, koji su prvi naišli na kikiriki u Južnoj Americi, otkrili su da im on na putovanjima može biti odličan izvor hrane. Na povratku su ga donijeli u Evropu. Evropljani su otkrili da se kikiriki može upotrijebiti i u druge svrhe, među ostalim i kao zamjena za kavu.

Kasnije su ga Portugalci donijeli u Afriku. Tamošnje je stanovništvo ubrzo shvatilo da je kikiriki dragocjen izvor hrane te da biljka od koje se on dobiva dobro uspijeva čak i na neplodnom tlu na kojem se ne mogu uzgajati druge kulture. Štoviše, te su biljke obogatile neplodno tlo prijeko potrebnim dušikom. Potom je u vrijeme trgovine robljem kikiriki iz Afrike donesen u Sjevernu Ameriku.

Tridesetih godina 16. stoljeća Portugalci su donijeli kikiriki u Indiju i Macao, a Španjolci na Filipine. Zatim su ga iz tih zemalja trgovci donijeli u Kinu. Kinezi su uvidjeli da bi im kikiriki mogao pomoći da smanje problem gladi.

U 18. stoljeću botaničari su proučavali kikiriki te su zaključili da bi on bio izvrsna hrana za svinje. Do početka 19. stoljeća već se započelo s komercijalnim uzgojem kikirikija u američkoj državi Južnoj Karolini. Za vrijeme Američkog građanskog rata, koji je započeo 1861, kikiriki je služio kao hrana vojnicima obiju zaraćenih strana.

Međutim, u to su vrijeme mnogi smatrali da je kikiriki hrana za siromašne. To je jedan od razloga zbog kojih američki poljoprivrednici tog vremena nisu u većoj mjeri uzgajali kikiriki kao hranu za ljude. Osim toga, prije nego što su na samom početku 20. stoljeća izumljeni prvi poljoprivredni strojevi, uzgoj kikirikija zahtijevao je mnogo truda.

Godine 1903. George Washington Carver, jedan od prvih američkih poljoprivrednih kemičara, počeo je proučavati biljku od koje se dobiva kikiriki i istraživati na koje se sve načine ona može upotrijebiti. S vremenom je dobio više od 300 proizvoda, među ostalim i razna pića, kozmetičke preparate, boje, lijekove, sapun, sredstvo za uništavanje insekata i tiskarsku boju. Carver je ujedno poticao poljoprivrednike da ne uzgajaju samo pamuk, koji je previše iscrpljivao tlo, nego da naizmjenično uzgajaju pamuk i kikiriki. Budući da je u to vrijeme usjeve pamuka uništavao nametnik pamukov cvjetar, mnogi su poslušali Carverov savjet. I kakav je bio rezultat? Kikiriki je davao tako bogat urod da je s vremenom postao jedna od najznačajnijih  tržišnih kultura na jugu Sjedinjenih Država. Danas u gradu Dothanu (Alabama) stoji spomenik u čast Carveru. Grad Enterprise čak je podigao spomenik pamukovom cvjetaru, budući da je taj nametnik potaknuo poljoprivrednike na uzgoj kikirikija.

Kikiriki je sjeme biljke koja se zove orašac ili zemni oraščić, no to zapravo nije orah. Kad biljka poraste, dobije žute cvjetove koji se sami oprašuju.

Nakon oplodnje dio duguljastog tučka u kojem se nalazi jedan ili više sjemenih zametaka, takozvana plodnica, počinje rasti u dužinu. S vremenom ta izraslina prodre u tlo. Zametak se nalazi na kraju izrasline. U tlu zametak leži u vodoravnom položaju te polako raste i dozrijeva, poprimajući prepoznatljivi oblik kikirikija. Jedna biljka može imati i do 40 plodova.

Kikirikiju odgovaraju topla, sunčana podneblja s umjerenom količinom oborina. Od sjetve do ubiranja plodova može proći četiri do pet mjeseci, ovisno o sorti kikirikija i vremenskim prilikama. Kod berbe se mora iskopati čitavu biljku, okrenuti je naglavce i ostaviti da se posuši kako uskladišteni plodovi kasnije ne bi trunuli. Danas mnogi uzgajivači koriste suvremene poljoprivredne strojeve koji ne samo da iskopaju biljku nego odmah i otresu s nje zemlju te je okrenu naglavce.

Kikiriki ima veliku hranjivu vrijednost. Bogat je vlaknima te sadrži 13 vitamina i 26 minerala, od kojih su mnogi premalo zastupljeni u današnjoj ishrani. “Kikiriki ima više proteina, minerala i vitamina nego goveđa jetra”, piše The Encyclopædia Britannica. No oni koji paze na liniju trebaju biti na oprezu. Kikiriki ima u sebi “više masti nego slatko vrhnje” i “više energetske vrijednosti (kalorija) nego šećer”.

Kikiriki je zastupljen u mnogim nacionalnim kuhinjama. Lako je prepoznati njegov jedinstveni okus.  “Kikiriki ima tako intenzivan i specifičan okus da sva jela koja su začinjena usitnjenim kikirikijem imaju sličan okus”, primjećuje Anya von Bremzen, koja piše knjige o kulinarstvu. “Stoga indonezijski umak od kikirikija, zapadnoafrička juha, kineski rezanci, peruansko varivo i sendvič s maslacem od kikirikija zapravo imaju sličan okus.”

Mnogi ljudi diljem svijeta jako vole grickati kikiriki. Naprimjer, u Indiji se na ulici može kupiti kikiriki pomiješan s drugim sušenim plodovima biljaka mahunarki. Zanimljivo je da je maslac od kikirikija, koji se u nekim zemljama često jede namazan na kruh, navodno “oko 1890. prvi put napravio jedan liječnik iz St. Louisa [SAD], koji je zamislio da to bude zdrava hrana za starije ljude”, stoji u publikaciji The Great American Peanut.

Osim što se izravno koristi kao prehrambena namirnica, kikiriki služi i u mnoge druge svrhe. Diljem Azije kikiriki je važna sirovina za proizvodnju jestivog ulja. Kikirikijevo ulje može se koristiti za pečenje na vrlo visokim temperaturama. Osim toga, ono ne poprima miris ni okus hrane koja se na njemu peče.

U Brazilu se kikirikijevo brašno, nusproizvod koji se dobiva proizvodnjom kikirikijevog ulja, koristi kao stočna hrana. Sastojci kikirikija mogu se naći i u mnogim drugim proizvodima koje često koristimo. (Vidi gore.)

Kikiriki se može dugo održati na sobnoj temperaturi. No ipak budite na oprezu. Kikiriki na kojem se pojavila plijesan sadrži aflatoksin, veoma opasnu kancerogenu tvar. Osim toga, neki su ljudi alergični na kikiriki. Alergijska reakcija “može imati različite simptome, od šmrcanja i osipa pa sve do anafilaktičkog šoka, koji je opasan po život”, piše časopis Prevention. Nekoliko studija pokazalo je da sve više male djece postaje alergično na kikiriki.

Djetetu čija oba roditelja boluju od astme, peludne hunjavice ili ekcema prijeti veća opasnost da postane alergično na kikiriki, piše Prevention.

To vrijedi i za djecu čije su majke već prije imale problema s alergijama te za onu koja u prvoj godini života postanu alergična na mlijeko. “Bilo bi najbolje da se toj djeci ne daje maslac od kikirikija dok ne navrše barem tri godine”, kaže dr. Hugh Sampson, profesor pedijatrije s Medicinskog instituta Sveučilišta Johns Hopkins u SAD-u.

Bez obzira na to volite li kikiriki ili ne, sada kad ste vidjeli na koliko ga se mnogo načina može upotrijebiti, vjerojatno ćete više cijeniti te tako obične, ali veoma omiljene sjemenke.