U MNOGIM kulturama ljudi već stoljećima uživaju blagodati parne kupelji. Postoje razne vrste parnih kupelji — Indijanci iz Sjeverne Amerike imaju inipi, Rusi i neki drugi slavenski narodi banju, Turci hamam, a Japanci mushiburo.

U starom Rimu također su postojala javna kupališta s toplim i parnim kupeljima. Među najljepša i najraskošnija dosad otkrivena rimska kupališta spadaju Karakaline terme, koje su zauzimale područje veličine 11 hektara i mogle su primiti 1 600 kupača.

Upoznajmo malo bolje dvije vrste parnih kupelji koje su se zadržale do današnjih dana. Jedna je meksički temescal, a druga je finska sauna. Nakon što pročitate ovaj članak, možda ćete i vi poželjeti parnu kupelj!

U Meksiku je prije dolaska Španjolaca među Aztekima, Zapotekima, Miztekima i Mayama postojao običaj kupanja u temescalu u svrhu liječenja i ritualnog čišćenja, primjerice povodom nastupanja punoljetnosti, porođaja, sahrane člana obitelji i drugih plemenskih obreda. Naziv temescal potječe od riječi temazcalli, koja na domorodačkom jeziku nahuatl znači “kupalište”. Bila je to pravokutna ili okrugla građevina načinjena od sušene opeke i natkrivena svodom. U njoj se zagrijavalo kamenje vulkanskog porijekla, a para se stvarala tako da se kamenje polijevalo čajevima od biljaka kao što su ružmarin i eukaliptus. Tijelo se lagano šibalo grančicama ljekovitih biljaka ili onih koje su imale  neko ritualno značenje, a čitav obred završavao je prskanjem hladnom vodom.

Španjolski fratri protivili su se tom običaju, smatrajući zajedničko kupanje osoba suprotnog spola neumjesnim. Međutim, običaj kupanja u temescalu nije izumro. U nekim dijelovima Meksika zadržao se do današnjih dana, uglavnom radi pranja tijela, ublažavanja zdravstvenih tegoba ili oporavka nakon porođaja. No danas se sve više teži za očuvanjem vjerskih aspekata tog drevnog običaja koji je postao dio meksičke kulturne baštine.

Finska sauna vjerojatno je najpoznatija vrsta parne kupelji. Čak je i naziv “sauna” preuzet iz finskog jezika. Prve saune nastale su prije otprilike 2 000 godina. To su bile najobičnije natkrivene jame s ognjištem u sredini ili sa strane. Potom su početkom 12. stoljeća n. e. kupači počeli koristiti drvene kolibe koje su se obično nalazile u prirodi.

Danas u Finskoj gotovo svaki dom ima saunu koja je obložena drvom i zagrijava se pomoću električne peći ili peći na drva. U seoskim područjima još uvijek ima mnogo sauna koje se zagrijavaju pomoću peći na drva. Na gornjoj plohi peći, bila ona električna ili na drva, nalazi se sloj kamenja. Kupači mogu povećati postotak vlage tako da užareno kamenje poliju vodom. Važna razlika između finske saune i rimskih termi ili pak turske kupelji sastoji se u tome da je sauna gotovo uvijek obložena drvom te da ima drvene klupe. Budući da drvo slabo provodi toplinu, u sauni se unatoč visokim temperaturama kupači neće opeći kad sjednu na klupu, uhvate se za neku prečku ili dotaknu zid.

Sauna je zaista sastavni dio finske kulture. Prema nekim procjenama, na svaka tri Finca dolazi po jedna sauna. Većina ih ide u saunu jednom tjedno. Za vrijeme ljetnog odmora, koji često provode na nekom jezeru, mnogi Finci idu u saunu skoro svaki dan! Obično po nekoliko puta odlaze u vruću saunu, a potom na kupanje u hladnom jezeru. Onima koji žele ponavljati taj tretman tokom cijele godine stoje na raspolaganju mnoge saune koje se nalaze u blizini zaleđenih jezera. Na površini uvijek postoji rupa u ledu, tako da kupači mogu nakratko ući u vodu.

Finci odavno tvrde da kupanje u sauni koristi zdravlju. Jedna finska poslovica kaže: “Sauna je siromašnome lijek.” Ustvari, sve do 19. stoljeća sauna je služila ne samo za kupanje nego i za liječenje raznih bolesti te oporavak nakon porođaja.

Tretman u sauni obično traje 10 do 15 minuta na temperaturi od 80 do 100 Celzijevih stupnjeva. Mnogi po nekoliko puta ponavljaju taj tretman, a u međuvremenu se odmaraju ili tuširaju. Toplina poboljšava cirkulaciju krvi i uzrokuje otvaranje pora i izlučivanje otpadnih tvari, kao što je mliječna kiselina, tako da se organizam pročišćava i oslobađa otrovnih tvari. Ljudi često odlaze u saunu kako bi otklonili bolove u mišićima nakon vježbanja ili ublažili tegobe uzrokovane alergijama, prehladom i artritisom. Premda postoje različita mišljenja o tome koliko taj tretman pomaže pri ublažavanju spomenutih tegoba, ljubitelji saune kažu da se nakon tretmana osjećaju zdravije, laganije i čišće. Neki odlaze u saunu na kraju dana jer ih to opušta i umiruje. Drugi kažu da im naizmjenično izlaganje tijela toplini i hladnoći vraća snagu, pa radije odlaze u saunu tokom dana. *

Saune postaju sve popularnije diljem svijeta i mogu se naći u mnogim hotelima i sportsko-rekreacijskim centrima. No budite oprezni jer se u nekim zemljama riječ “sauna” nažalost koristi kao sinonim za javnu kuću. Stoga pazite da sauna koju namjeravate posjetiti bude prava sauna, koja se koristi u pristojne svrhe.

U nekim objektima saune nisu odgovarajuće opremljene. Naprimjer, ako se peć na kojoj nema dovoljno kamenja polije vodom, u prostoriji će se odjednom stvoriti puno pare, a to može biti vrlo neugodno. Osim toga, voda bi mogla doći u kontakt s vatrom ili električnim instalacijama i oštetiti peć. Stoga uvijek slijedite uputstva proizvođača opreme te pazite da sauna bude čista i dobro prozračena. Ako vam se pruži prilika da odete u saunu koja zadovoljava sve te uvjete, isprobajte tu drevnu vrstu kupelji koja se održala sve do današnjih dana.