PONEKAD nečiji simptomi mogu ukazivati na neki teži poremećaj spavanja. Kronična nesanica, koja traje duže od mjesec dana, često je povezana s nekim većim problemima, kao što je depresija. Ona isto tako može biti simptom neke teže fizičke bolesti.

Mario je stalno bio pospan. Kada je vozio automobil, žena je morala budno paziti na njega jer je znao na tren utonuti u san, a da toga često nije bio svjestan. Svake je noći glasno i nepravilno  hrkao, a ponekad se znao naglo trgnuti iz sna hvatajući zrak. *

Mario je imao klasične simptome apneje u snu. Apneja doslovno znači prestanak disanja. Osoba koja pati od apneje može prestati disati na deset sekundi ili čak na dvije ili tri minute. Za to se vrijeme često nemirno vrpolji hvatajući zrak i zatim ponovno zaspi — i tako stotine puta u toku noći. Postoje tri vrste apneje u snu.

Centralna apneja javlja se kada dišni centar u mozgu ne odašilje signale koji reguliraju disanje. Opstruktivna apneja u snu javlja se uslijed zatvaranja dišnog puta u predjelu gornjeg dijela ždrijela, čime se blokira protok zraka. Kombinirana apneja predstavlja kombinaciju ovih dviju apneja i najčešći je oblik ovog poremećaja. Osobe koje pate od bilo kojeg oblika apneje u snu mogu imati praktički iste probleme kao oni koji nikako ne spavaju noću!

Takve osobe susreću se s mnogo opasnosti jer im se može dogoditi da zaspu na radnom mjestu ili za volanom. Mogu imati povišeni krvni tlak, prošireno srce te im prijeti veća opasnost od moždanog udara ili srčanog zastoja. Dr. William Dement sa Sveučilišta u Stanfordu rekao je da svake godine od kardiovaskularnih bolesti koje su posljedica apneje u snu umre oko 38 000 Amerikanaca.

Mada od apneje u snu najčešće pate gojazni muškarci u dobi iznad 40 godina, ona se javlja kod ljudi svih dobi, pa čak i kod djece. Postoji više metoda ublažavanja i liječenja apneje, no svakako bi ih se trebalo provoditi pod nadzorom stručnjaka za poremećaje spavanja. Najdjelotvornija metoda koja ne uključuje kirurški zahvat jest primjena aparata s kontinuiranim pozitivnim tlakom zraka. Osoba koja pati od opstruktivne apneje u snu tijekom noći stavi masku za disanje putem koje dobiva točno onoliko zraka koliko je potrebno da se spriječi pojavu apneje. Protok zraka regulira se regulatorom tlaka na aparatu (koji podešava liječnik). Ukoliko to ne pomogne, postoji nekoliko kirurških zahvata, među kojima su zahvat laserom i radiofrekvencijskim valovima, kojima se uklanja suvišno tkivo u ždrijelu.

Još jedan poremećaj spavanja koji zahtijeva medicinsku pomoć je narkolepsija — neurološki poremećaj koji izaziva pretjeranu pospanost u toku dana. Naprimjer, Buck je bio neprestano pospan. Zaspao bi iznenada, čak i usred važnih sastanaka. Počeo je nositi ključeve u ruci kako bi se, kad mu se takvo što dogodi, probudio kad ključevi padnu. Potom se kod njega javila katapleksija — osjetio bi slabost u koljenima i srušio bi se kad god bi se zbog nečeg uzbudio. Nakon toga uslijedili su simptomi paralize pri spavanju te povremene halucinacije dok je tonuo u san.

Narkolepsija se obično javlja između 10 i 30 godine života. Osobe koje pate od nje ponekad se ponašaju automatski, što znači da izgledaju kao da se ponašaju normalno, a zapravo jedno duže vrijeme nisu svjesne što se oko njih događa. Nažalost, ovaj se poremećaj teško  dijagnosticira, pa netko može godinama patiti od njega, a drugi ga smatraju lijenim, čudnim ili osobom koja teže shvaća. Zasad je neizlječiv, no simptome je moguće liječiti odgovarajućim lijekovima i promjenom životnih navika, premda s različitim uspjehom. *

Postoje dva poremećaja spavanja koja se ponekad javljaju zajedno i pogađaju direktno udove, čime dovode do kronične nesanice. Jedan je periodični poremećaj pokretanja udova, kod kojeg se noge, a ponekad i ruke, nekontrolirano trzaju u snu. To je bio Michaelov problem. Ispitivanja su pokazala da se zbog tog poremećaja budio otprilike 350 puta noću!

Drugi poremećaj je sindrom nemirnih nogu. * Duboko u mišićima nogu i koljenima osoba počinje osjećati nešto što je naprosto tjera da se kreće, a to joj onemogućava da zaspi. Premda se taj poremećaj ponekad povezuje s nedostatkom fizičke aktivnosti ili slabom cirkulacijom, čini se da ga ponekad uzrokuje i kofein. Također je poznato da i alkohol može otežati taj problem.

Bruksizam je poremećaj koji karakterizira škripanje zubima ili stiskanje zuba u snu. Ukoliko se javlja redovito, može dovesti do prekomjernog trošenja zuba i vrlo neugodnog osjećaja ukočenosti čeljusti, što uzrokuje kroničnu nesanicu. Ovaj se problem, ovisno o težini, rješava kirurškim zahvatom ili korištenjem gume za zube koja tijekom spavanja štiti zube od daljnjeg oštećenja.

Ovaj kratki pregled samo nekoliko od mnogih poremećaja spavanja pokazuje koliko bi moglo biti opasno ignorirati ih. Liječenje — ma koliko jednostavno ili složeno bilo — često je neophodno. Ukoliko vi ili neka vama draga osoba patite od kronične nesanice ili pokazujete znakove bilo kojeg težeg poremećaja spavanja, bilo bi mudro da brzo potražite profesionalnu pomoć. Čak i ako liječenjem ne uklonite sve probleme, možete uvelike smanjiti opasnosti koje su s tim povezane, a svima ostalima olakšati da se nose s tom situacijom. A u skoroj budućnosti, kada se ispune sva biblijska obećanja, više “nitko od stanovnika neće reći: bolestan sam”. Sve će bolesti biti zauvijek odstranjene jer će Bog ‘sve učiniti novo’ (Izaija 33:24; Otkrivenje 21:3-5).