JESTE li već bili u zoološkom vrtu ili u cirkusu? Jeste li poželjeli dodirnuti ili pomilovati neku od prekrasnih životinja koje ste tamo vidjeli — možda veličanstvenog lava ili ogromnog sibirskog tigra? Možda ste zadivljeno gledali kako to čini krotitelj ili čuvar životinja. Jedan je biblijski pisac pred gotovo 2 000 godina rekao: “Svaku vrstu zvijeri, kao i ptica i gmazova i morskih stvorenja, ljudski rod može ukrotiti i ukrotio je” (Jakov 3:7).

Sve životinje reagiraju na ljubav i pažnju. Uistinu je pravi užitak promatrati ih u društvu ljudi koji su ih pripitomili i koji se brinu o njima. Rimski pisac Plinije Stariji, koji je pisao otprilike u isto vrijeme kad i biblijski pisac Jakov, u svojim je djelima spominjao pripitomljene slonove, lavove, tigrove, orlove, krokodile, zmije, pa čak i ribe.

No ljudi su još davno prije tog vremena znali pripitomiti divlje životinje i držati ih kao ljubimce. Poznato je da su još davno prije nego što su Jakov i Plinije pisali o tome Egipćani činili to isto. Čak i danas neki ljudi u svojim domovima drže mnoge životinje koje viđamo u zoološkim vrtovima.

Biblija, koja sadrži najraniji zapis o ljudskoj povijesti, izvještava da je prvi čovjek, Adam, svim životinjama dao ime. “Kako Adam nazove koju životinju”, stoji u Bibliji, “onako da joj bude ime. I Adam nadjede ime svakom živinčetu i svakoj ptici nebeskoj i svakoj zvijeri poljskoj” (1. Mojsijeva 2:19, 20). Očito je Adam najprije dobro upoznao svaku životinju kako bi joj mogao dati prikladno ime. No zanimljivo je da mu prilikom obavljanja tog zadatka nije trebala nikakva zaštita — čak ni od divljih životinja. Sve su životinje bile miroljubive, zbog čega je Adam nesumnjivo uživao u njihovom društvu!

Bog je Adamu i njegovoj ženi Evi dao zadatak da se brinu o životinjama. Prema onome što u vezi s Božjim naumom stoji u Bibliji, čovjek je trebao biti “gospodar od riba morskih i od ptica nebeskih i od stoke i od cijele zemlje i od svih životinja što se miču po zemlji” (1. Mojsijeva 1:26).

Kada ljudi ispravno koriste svoje pravo vladanja nad životinjama, to im može donijeti mnogo radosti. Mogu uživati u društvu drage im životinje, koja im čak može postati poput člana obitelji. Da je tako bilo i pred više tisuća godina, svjedoči biblijski izvještaj koji govori o jednom siromašnom čovjeku i njegovoj ‘maloj ovčici’.  Govoreći kralju Davidu o tom siromahu i njegovoj ovčici, prorok Natan je rekao: “Jeđaše od njegova zalogaja, i iz njegove čaše pijaše, i na krilu mu spavaše, i bijaše mu kao kći” (2. Samuelova 12:1-3).

Mnogi danas razumiju kako neka životinja može biti poput dragog prijatelja ili člana obitelji. Pogledajmo to na primjeru jedne obitelji koja živi u Zimbabveu, u blizini glavnog grada Hararea. U toj je obitelji bilo više djece i roditelji su svakome od njih kupili psa. Jednom prilikom, dok je jedan od dječaka koji je u to vrijeme imao osam godina vodio svog psa u šetnju, ispred njega se iznenada sa stabla bacila velika otrovna mamba i napala ga. Pas je tada poput munje skočio na zmiju i spasio dječaku život. Možete li zamisliti koliko je taj pas značio toj obitelji?

Gluhim osobama naročito je dragocjena pomoć pasa koji su dresirani tako da im pomažu. Jedna žena je rekla: “Kada Twinkie čuje zvono na vratima, dođe do mene i lagano spusti šapu na moju nogu te me odvede do ulaznih vrata. Kada čuje zvučni signal na štednjaku, dotrči do mene i ja krenem za njom. U slučaju da se aktivira protupožarni alarm ili signalizator dima, Twinkie je dresirana da mi privuče pažnju i potom legne na pod, pokazujući mi tako da prijeti opasnost.”

Naročito je vrijedno istaknuti dragocjen odnos koji postoji između slijepih osoba i njihovih pasa vodiča. Dreser takvih pasa i autor knjige The Eyes That Lead Michael Tucker smatra da pas vodič može slijepoj osobi otvoriti posve novi svijet, pružajući joj osjećaj “slobode i neovisnosti, svoje prijateljstvo i mogućnost da se slobodno kreće”. Često je pravi užitak promatrati taj prisan odnos koji postoji između takvih pasa i njihovih vlasnika!

Slično je i s drugim hendikepiranim osobama koje imaju psa pomagača. Pas jedne žene koja je vezana za invalidska kolica dresiran je da podigne telefonsku slušalicu i liže poštanske marke! Jedan drugi pas reagira na 120 naredbi. Čak uzima konzerve i druge pakirane proizvode s polica u supermarketu. Njegov vlasnik, koji je invalid, laserskim mu pokazivačem pokaže određene artikle, a on mu ih donese.

Kućni ljubimci vrlo su korisni i ostarjelima. Jedan je veterinar rekao kako kućni ljubimci, uključujući i pse, “daju svrhu i smisao životu ostarjelih osoba koje se u toj životnoj dobi često osjećaju otuđene od društva”. U listu The Toronto Star pisalo je sljedeće: “Kućni ljubimci utječu na smanjenje stresa, rjeđe odlaženje liječniku, pa čak i na veće izglede za preživljavanje nakon srčanog udara.”

The New Encyclopædia Britannica navodi sljedeće zanimljivo zapažanje: “Kućni ljubimci pružaju roditeljima priliku da djecu pouče  kako o tome da svaka prednost donosi i određene obaveze tako i o spolnosti. Djeca brzo uoče da nakon parenja slijedi razdoblje kada ženka nosi mlade, a potom i problemi povezani s njihovim dolaskom na svijet i brigom o njima.”

Neke životinje toliko su odane svojim vlasnicima da su oni zbog toga ponekad privrženiji njima nego članovima vlastite obitelji. U nekim zemljama bračni parovi koji se razvode ponekad prilikom podjele imovine raspravljaju i o tome kome će pripasti kućni ljubimac. A ima i onih koji svojim ljubimcima oporučno ostave basnoslovno bogatstvo.

Zaista ne iznenađuje što je vođenje brige o kućnim ljubimcima postalo unosan posao! Postoji mnoštvo knjiga i časopisa u kojima možete pronaći sve moguće savjete o tome kako voditi brigu o kućnim ljubimcima. A onima koji svojim ljubimcima žele priuštiti sve moguće ekstravagantne i raskošne stvari, tržište nudi sve što im srce može poželjeti.

Naprimjer, takvim osobama stoje na raspolaganju veterinari specijalisti koji liječe svaku bolest od koje bi mogao oboljeti njihov ljubimac. Tu su i psihijatri za životinje koji će vašem  ljubimcu spremno prepisati neki antidepresiv, odvjetnici koji se isključivo bave pravima kućnih ljubimaca, zastupnici osiguranja koji prodaju police osiguranja za životinje, pa saloni za uljepšavanje životinja te specijalizirane škole za njihovu dresuru. Za ljubimce se organiziraju i pogrebi te se nude usluge kloniranja — dakako, sve za pozamašnu svotu novca!

Nema sumnje da mnogi ljudi vole životinje. U svojoj knjizi The Animal Attraction dr. Jonica Newby zaključuje: “Kada nam pas poleti ususret, veselo mašući repom i ližući nas kao da je to što smo došli kući nešto najljepše što mu se tog dana dogodilo, bilo bi fer to nazvati ‘ljubavlju’.” Doista nije teško razumjeti zašto su mnogi vlasnici životinja ponukani uzvratiti im tu “ljubav”.

Pa ipak, tretirati životinje kao da su ljudi može biti štetno. Na kraju krajeva, životinje ne mogu zadovoljiti čovjekove potrebe onako kako to mogu učiniti ljudi. Osim toga, pokušaj prilagođavanja životinja gradskim uvjetima života stvara probleme kako njima tako i njihovim vlasnicima. U narednom ćemo se članku osvrnuti na neke probleme koji se javljaju u vezi s tim.