SAT vam se pokvario i stao. Odlučili ste dati ga na popravak, no kako je mnogo onih koji se tim poslom bave, ne znate kome. Svi vas nastoje uvjeriti da ga mogu popraviti, no ono što kažu ponekad zvuči kontradiktorno. No što ako tada saznate da je upravo model tog sata još pred mnogo godina izradio nitko drugi nego vaš susjed? Štoviše, saznali ste da vam je spreman pomoći, i to besplatno. Sigurno se više ne biste dvoumili što ćete napraviti, zar ne?

A sada taj sat usporedimo s nadom. Ukoliko poput mnogih u ovim teškim vremenima u kojima živimo osjećate da gubite nadu, kome se možete obratiti za pomoć? Mnogi tvrde da vam mogu pomoći, no sve to silno mnoštvo savjeta koje nude može vas zbuniti, pa čak i djelovati kontradiktorno. Zašto se onda ne obratiti Onome tko nam je podario nadu? Biblija kaže da on “nije daleko ni od koga od nas” i da će nam rado pomoći (Djela apostolska 17:27; 1. Petrova 5:7).

Nada o kojoj govori Biblija ima puno šire i dublje značenje od nade o kojoj govore današnji liječnici, znanstvenici i psiholozi. Izvorne riječi koje su u Bibliji prevedene s “nada” znače željno iščekivati i očekivati buduće dobro. Nada se u biti sastoji od dva elementa. Ona uključuje želju za nečim dobrim, ali i temelj za vjeru da će se to dobro ostvariti. Nada koju pruža Biblija nije uzaludna. Ona se čvrsto temelji na dokazima i činjenicama.

U tom je pogledu nada vrlo slična vjeri, koja se mora temeljiti na dokazima, a ne na lakovjernosti (Hebrejima 11:1). Pa ipak, Biblija pravi razliku između vjere i nade (1. Korinćanima 13:13).

Prikažimo to jednim primjerom. Ako zamoliš nekog bliskog prijatelja za uslugu, vjerojatno se nadaš da će ti pomoći. Ta tvoja nada nije neosnovana jer imaš povjerenja u njega — vjeruješ da će ti pomoći jer  ga dobro poznaješ i znaš da je i prije rado i velikodušno pomagao. Tvoja vjera i nada blisko su povezane, čak ovise jedna o drugoj, no ipak se razlikuju. Kako možeš razviti takvo pouzdanje u Boga?

Bog je izvor prave nade. U biblijska vremena Jehovu je njegov narod nazvao ‘nadom Izraelovom’ (Jeremija 14:8). Svaka pouzdana nada koju je imao taj narod potjecala je od njega, što zapravo znači da je on bio njihova nada. Ta nada nije bila nerealna. Bog im je pružio čvrst temelj za nadu. Izraelci su se tijekom stoljeća mogli uvjeriti da je on uvijek ispunjavao svoja obećanja. Izraelski vođa Jozua rekao je narodu: “Poznajte dakle (...) da nije izostalo ništa od svega dobra što vam je obećao Jehova Bog vaš” (Jozua 23:14).

Bog je i tisućama godina nakon toga nastavio ispunjavati svoja obećanja. Biblija je puna značajnih obećanja koja je dao Bog i povijesnih dokaza da su se ona ispunila. Njegova proročanska obećanja toliko su pouzdana da su nekada zapisana kao da su se u vrijeme kada su izrečena već ispunila.

Zbog toga o Bibliji možemo govoriti kao o knjizi nade. Proučavanjem te knjige, iz koje učimo o Božjem načinu postupanja s ljudima, naše pouzdanje u njega postaje jače. Apostol Pavao je napisao: “Sve što je prije napisano, napisano je nama za pouku, da bismo svojom ustrajnošću i utjehom iz Pisama imali nadu” (Rimljanima 15:4).

Kad nam je nada najpotrebnija? Nije li to kada se suočimo sa smrću? Međutim, mnogi upravo u tim trenucima — primjerice kad im smrt uzme neku dragu osobu — izgube svaku nadu, što je i razumljivo budući da smo bespomoćni kad se suočimo sa smrću. Smrt nemilosrdno prati svakog od nas. Možemo je izbjeći samo neko vrijeme i ne možemo ničim poništiti njene posljedice. Stoga Biblija za smrt s pravom kaže da je “posljednji neprijatelj” (1. Korinćanima 15:26).

Gdje onda možemo pronaći nadu kad se suočimo sa smrću? U biblijskom retku u kojem se smrt naziva posljednjim neprijateljem ujedno se kaže da će taj neprijatelj ‘biti uništen’. Jehova Bog jači je od smrti. To je dokazao mnogo puta. Kako? Tako što je uskrsavao mrtve. Biblija izvještava o devet slučajeva kada je Bog upotrijebio svoju moć da vrati mrtve u život.

Vrlo je zanimljiv slučaj kada je Jehova dao moć svom Sinu, Isusu, da uskrsne svog dragog prijatelja Lazara, koji je već četiri dana bio mrtav. Isus to nije učinio u tajnosti, već javno pred mnoštvom promatrača (Ivan 11:38-48, 53; 12:9, 10).

No mogli bismo se pitati: ‘Zbog čega su ti ljudi vraćeni u život? Nisu li i oni ostarjeli i na kraju ponovno umrli?’ Jesu, no zahvaljujući tim pouzdanim izvještajima o uskrsnuću, kao što je izvještaj o Lazaru, možemo gajiti ne samo želju da se naši voljeni koji su umrli vrate u život već imamo valjani razlog vjerovati da će se to doista i dogoditi. Drugim riječima, imamo istinsku nadu.

Isus je rekao: “Ja sam uskrsnuće i život” (Ivan 11:25). Naime, on je taj koga će Jehova opunomoćiti da provede sveopće uskrsnuće. Isus je rekao: “Dolazi čas u koji će svi koji su u spomen-grobovima čuti [Kristov] glas i izaći” (Ivan 5:28, 29). Da, svi koji spavaju u grobu bit će uskrsnuti u život na rajskoj Zemlji.

 Prorok Izaija slikovito je opisao taj dirljivi događaj: “Mrtvi tvoji žive, njihova će tijela ponovno ustati. Probudit će se i klicati od radosti oni koji spavaju u prahu. Rosa je tvoja rosa svjetlosti, i zemlja će ponovno roditi mrtvace svoje” (Izaija 26:19, The New English Bible).

Nije li to utješno? Mrtvi se nalaze na najsigurnijem mogućem mjestu, poput djeteta koje je zaštićeno u majčinoj utrobi. Oni koji počivaju u grobu savršeno su sigurni u bezgraničnom sjećanju Svemogućeg Boga (Luka 20:37, 38). Uskoro će biti vraćeni u život na Zemlji, čiji će ih sretni stanovnici srdačno dočekati kao što obitelj puna ljubavi dočekuje novorođenče! Da, čak i kada se radi o smrti, nismo bez nade.

Pavao je mnogo govorio o važnosti nade. On je nadu usporedio s kacigom — vrlo važnim dijelom duhovne bojne opreme (1. Solunjanima 5:8). Što je time mislio? U biblijska vremena vojnici su u bitkama nosili metalnu kacigu, obično preko kape od filca ili kože. Zahvaljujući toj kacigi većina udaraca koju bi vojnik dobio u glavu odbila bi se, ne nanijevši mu po život opasne povrede. Što je Pavao želio time istaknuti? Kao što kaciga štiti glavu, tako i nada štiti um, našu sposobnost prosuđivanja. Ukoliko imamo čvrstu nadu koja je u skladu s Božjim naumom, panika i očaj neće moći poremetiti naš duševni mir kada se nađemo u nevolji. Tko od nas ne treba takvu kacigu?

Pavao je upotrijebio još jedan slikoviti opis kako bi ukazao na povezanost nade i Božje volje. Napisao je: “Tu nadu imamo kao sidro duše, sigurno i čvrsto” (Hebrejima 6:19). Budući da je preživio nekoliko brodoloma, Pavao je dobro znao koliko je sidro važno. Kad bi se brod našao u oluji, mornari bi spustili sidro u more. Ukoliko bi se ono čvrsto zakačilo za morsko dno, postojali su dobri izgledi da se brod othrva oluji na sigurnoj udaljenosti od obale, gdje bi ga valovi razbili o stijene.

Jednako tako, ako i mi imamo ‘sigurnu i čvrstu’ nadu u Božja obećanja, ona nam može pomoći da prebrodimo ova olujna vremena u kojima živimo. Jehova obećava da će uskoro doći vrijeme kada ratovi, kriminal, tuga, pa čak ni smrt, neće pogađati čovječanstvo. (Vidi okvir na 10. stranici.) Budemo li se čvrsto držali te nade, to će nam pomoći da izbjegnemo katastrofu te nas potaknuti da živimo u skladu s Božjim načelima, a ne da se prepustimo duhu ovog kaotičnog svijeta koji je moralno iskvaren.

Nada koju nam Jehova pruža tiče se svakog od nas. Bog želi da iskusimo život kakav je on namijenio ljudima. On želi da se “sve vrste ljudi spase”. Kako se možemo spasiti? Kao prvo, svatko mora ‘doći do točne spoznaje istine’ (1. Timoteju 2:4). Izdavači ovog časopisa potiču vas da upoznate istinu iz Božje Riječi koja vodi u život. Nada koju Bog pruža daleko je pouzdanija od bilo koje nade koju možete pronaći u ovom svijetu.

Ako posjedujemo takvu nadu, nikad se ne moramo osjećati bespomoćno jer nam Bog može dati snagu da ostvarimo bilo koji cilj koji je u skladu s njegovom voljom (2. Korinćanima 4:7; Filipljanima 4:13). Nije li to nada koja nam je svima potrebna? Stoga, ako ste izgubili nadu i tražite je, ohrabrite se. Ona vam je nadomak ruke. Možete je pronaći!