ZNAMO li kod sebe prepoznati gajimo li možda neke predrasude? Naprimjer, jesmo li skloni ljude procjenjivati na temelju njihove boje kože, nacionalnosti ili etničke pripadnosti premda o njima ništa ne znamo ili ljude procjenjujemo na temelju njihovih osobina?

U Isusovo vrijeme stanovnici Judeje i Galileje općenito ‘nisu imali ništa sa Samarićanima’ (Ivan 4:9). Jedna izreka iz Talmuda koja kaže: “Dabogda moje oči nikada ne vidjele Samarićanina”, vjerojatno dobro odražava stav mnogih tadašnjih Židova prema Samarićanima.

Moguće je da su čak i Isusovi apostoli gajili određene predrasude prema tim ljudima. Jednom su doživjeli da im stanovnici nekog samarićanskog sela nisu htjeli pružiti gostoprimstvo. Jakov i Ivan pitali su Isusa smiju li prizvati vatru s neba koja bi uništila te neljubazne ljude. Isus ih je zbog toga prekorio i tako im pokazao da je njihov stav pogrešan (Luka 9:52-56).

Kasnije je Isus ispričao usporedbu o čovjeku kojeg su na putu iz Jeruzalema u Jerihon napali razbojnici. Pored njega su prošla dva pobožna Židova, no nijedan mu nije pomogao. Međutim, jedan se Samarićanin zaustavio te ranjenom čovjeku zavio rane. Zatim se pobrinuo da ga netko njeguje dok mu rane ne zacijele. Taj se  Samarićanin doista pokazao kao pravi bližnji (Luka 10:29-37). Ova je usporedba vjerojatno pomogla Isusovim slušateljima da shvate kako ih predrasude koje gaje zasljepljuju, zbog čega ne vide dobre strane drugih ljudi. Nekoliko godina kasnije Ivan se vratio u Samariju kako bi propovijedao u mnogim tamošnjim selima — možda baš i u onom za koje je želio da bude uništeno (Djela apostolska 8:14-17, 25).

I apostol Petar je morao ostaviti po strani predrasude kad ga je jedan anđeo uputio da o Isusu razgovara s rimskim stotnikom Kornelijem. Petar se dotad nije družio s onima koji nisu bili Židovi, a osim toga, rimski vojnici nisu bili baš omiljeni među Židovima (Djela apostolska 10:28). No kad je Petar prepoznao u tome Božje vodstvo, rekao je: “Sada zaista shvaćam da Bog nije pristran, nego mu je u svakom narodu prihvatljiv onaj tko ga se boji i čini ono što je pravedno” (Djela apostolska 10:34, 35).

Predrasudama se krši jedno od temeljnih načela koja je naučavao Isus, a to je: “Sve, dakle, što želite da ljudi čine vama, tako činite i vi njima” (Matej 7:12). Tko bi volio da ga drugi preziru samo zbog mjesta gdje se rodio, boje kože  ili porijekla? Predrasudama se krši i Božje načelo nepristranosti. Biblija naučava da je Jehova ‘od jednog čovjeka načinio sve ljudske narode da prebivaju po cijeloj površini zemlje’ (Djela apostolska 17:26). Po tome su svi ljudi braća.

Povrh toga, Bog svakog prosuđuje na temelju toga kakva je osoba. On nas ne osuđuje zbog nečega što su počinili naši roditelji ili drugi preci (Ezehijel 18:20; Rimljanima 2:6). Čak ni ugnjetavanje koje možda doživljavamo od pripadnika nekog naroda nije opravdanje za to da mrzimo sve pripadnike tog naroda, koji vjerojatno nisu nimalo krivi za nepravdu koju doživljavamo. Isus je svoje sljedbenike učio da ‘ljube svoje neprijatelje i mole se za one koji ih progone’ (Matej 5:44, 45).

Zahvaljujući tim učenjima kršćani u prvom stoljeću mogli su nadvladati predrasude i postati dio jedinstvenog međunarodnog bratstva. Jedni druge nazivali su braćom i sestrama, a tako su se i osjećali unatoč tome što su potjecali iz mnogo različitih kultura (Kološanima 3:9-11; Jakov 2:5; 4:11). Načela koja su im pomogla da se promijene mogu i danas uroditi istim rezultatima.

Praktički svatko od nas ima neka subjektivna mišljenja, no to ne znači da će zbog toga početi gajiti predrasude. “Subjektivna mišljenja prerastaju u predrasude samo u slučaju kad ih ne mijenjamo unatoč novim spoznajama”, stoji u knjizi The Nature of Prejudice. Predrasude se često može nadvladati kad nekoga bolje upoznamo. Međutim, navodi se u istoj knjizi, “vjerojatno će samo međusobna suradnja pomoći ljudima da promijene svoje stavove”.

 Upravo je tako John, Nigerijac iz plemena Igbo, uspio nadvladati predrasude koje je gajio prema pripadnicima plemena Hausa. “Na fakultetu sam”, priča on, “upoznao neke studente iz plemena Hausa i sprijateljio se s njima. Bili su to jako dobri mladići. S jednim od njih imao sam priliku surađivati na izradi jednog zajedničkog rada i jako smo se dobro slagali, dok se jedan student iz plemena Igbo s kojim sam prije toga surađivao stalno izvlačio.”

Izvještaj pod naslovom UNESCO Against Racism navodi kako bi se “edukacija mogla pokazati kao vrlo dragocjeno oružje u borbi protiv novih oblika rasizma, diskriminacije i prisilne marginalizacije u društvu”. Jehovini svjedoci vjeruju da je biblijska pouka najbolja pomoć u borbi protiv predrasuda (Izaija 48:17, 18). Kad ljudi primjenjuju biblijska učenja, sumnjičavost ustupa mjesto poštovanju, a ljubav potiskuje mržnju.

Jehovini svjedoci ustanovili su da im Biblija pomaže nadvladati predrasude. Biblija im pruža i motivaciju i priliku da surađuju s ljudima različitog kulturnog i nacionalnog porijekla. Christina, koju smo citirali u prvom članku ove serije, Jehovin je svjedok. “Naši sastanci u Dvorani Kraljevstva jačaju mi samopouzdanje”, kaže ona. “Na njima se osjećam sigurno jer nitko prema meni ne gaji predrasude.”

Jasmin, koja je također Jehovin svjedok, posljedice rasne diskriminacije prvi je put osjetila kada je imala devet godina. Ona kaže: “Četvrtak mi je oduvijek najljepši dan u tjednu jer četvrtkom uvečer idem u Dvoranu Kraljevstva. Ljudi s kojima se tamo družim pokazuju mi da me vole. Prema meni se ne odnose s prezirom, nego s poštovanjem.”

Projekti na kojima surađuju volonteri Jehovinih svjedoka također zbližavaju ljude različitog porijekla. Simon je rođen u Velikoj Britaniji, no njegova obitelj potječe s Kariba. Kao zidar u građevinskim poduzećima suočavao se s mnogim predrasudama. No to nije bio slučaj dok je kao volonter na gradnji u stranim zemljama godinama služio zajedno sa svojom braćom u vjeri. “Surađivao sam s Jehovinim svjedocima iz mnogo zemalja”, priča Simon, “no naučili smo dobro se slagati. Neki od mojih najbliskijih prijatelja potječu iz drugih zemalja i drugih kultura.”

Naravno, i Jehovini svjedoci su nesavršeni. Zbog toga se vjerojatno i sami moraju boriti protiv predrasuda. No to što znaju da Bog nije pristran daje im snažan poticaj da ustraju u tome (Efežanima 5:1, 2).

Mnogo je razloga zbog kojih je dobro boriti se protiv predrasuda. Ako se družimo s ljudima različitog porijekla, obogaćujemo vlastiti život. Osim toga, Bog će uskoro posredstvom svog Kraljevstva uspostaviti ljudsko društvo u kojem će prebivati pravednost (2. Petrova 3:13). Tada će predrasude zauvijek nestati.