“DIJETE treba osjetiti da je voljeno, da je dio obitelji, da je drugima stalo do njega i da slobodno može zadovoljiti svoju znatiželju, pa će se onda i njegov mozak razvijati”, kaže Peter Gorski s Harvardskog medicinskog fakulteta. “Zadatak roditelja nije omogućiti djeci da razviju mozak koji će savršeno funkcionirati, već im omogućiti da odrastu u zdrava, uravnotežena i brižna ljudska bića.”

Za roditelja nema veće sreće od toga da mu dijete odraste u čestitu i obzirnu osobu! No koliko će roditelji uspjeti u tome, umnogome ovisi o njima samima, naime o tome koliko se trude biti djeci dobar primjer, prijatelj i učitelj. I premda se sva djeca rađaju s osjećajem za moral, roditelji moraju redovito u njih usađivati moralne vrijednosti.

Mišljenja istraživača u vezi s time tko ili što najviše oblikuje djecu uvelike se razlikuju. Neki smatraju da je to prvenstveno njihova okolina. No dr. T. Berry Brazelton i Stanley Greenspan, stručnjaci na području razvoja djece, smatraju kako u tom pogledu ništa  nije važnije od suosjećajne brige koju roditelji pokazuju djeci još od najranijeg djetinjstva.

Sva kasnija životna iskustva i utjecaj okoline samo upotpunjuju njihov razvoj. Stoga je za djecu vrlo važno da imaju suosjećajnu i brižnu obitelj. Također ih treba naučiti da se zrelo nose sa svojim emocijama. Djeca koja odrastaju u takvom obiteljskom okruženju općenito imaju bolje odnose s drugima, bolje ih razumiju te su suosjećajna.

Odgajati dijete još od ranog djetinjstva vrlo je zahtjevan zadatak. Da bismo u tome uspjeli — naročito ako još nemamo iskustva u tome — bilo bi mudro zatražiti savjet od nekoga tko već ima iskustva u odgoju djece, a zatim i postupiti u skladu s dobivenim savjetima. Dosad je napisano bezbroj stručnih knjiga o razvoju djece. Mnogi savjeti koji su izneseni u njima vrlo su slični onima koji su zapisani u Bibliji. Ta pouzdana i mudra načela iz Božje Riječi pomogla su mnogim roditeljima da dobro odgoje svoju djecu. Razmotrimo neka od njih.

Djeca su poput mladih biljaka koje rastu i napreduju kad ih se redovito i brižno njeguje. Voda i sunce hrane mladu biljku te pospješuju njen rast kako bi se razvila u zdravu, otpornu biljku. Slično tome, i roditelji koji riječima i djelima otvoreno pokazuju djeci da ih vole doprinose njihovom zdravom psihičkom i emocionalnom razvoju.

Biblija jednostavno kaže: “Ljubav izgrađuje” (1. Korinćanima 8:1). Roditelji koji neprestano pokazuju ljubav djeci zapravo oponašaju svog Stvoritelja, Jehovu Boga. Biblija izvještava kako je Isus prilikom krštenja začuo glas svog Oca, koji mu je kao svom Sinu izrazio priznanje i ljubav. Premda je Isus u to vrijeme već bio odrasla osoba, te su mu riječi nesumnjivo mnogo značile! (Luka 3:22).

Ljubav koju pokazujemo svom djetetu, vrijeme koje provodimo s njim prije spavanja, a i ono što se igramo s njim uvelike utječe na njegov razvoj. ‘Sve što dijete radi’, kaže dr. J. Fraser Mustard, ‘važno je iskustvo u njegovom životu. Čak i ako samo uči puzati, vaš poticaj i podrška itekako su mu važni.’ Roditeljska ljubav i pažnja predstavljaju čvrst temelj koji djetetu omogućava da se razvije u zrelu i savjesnu osobu.

Između roditelja i djece razvija se bliskost kad provode vrijeme zajedno. Osim toga, to djeci omogućuje da nauče komunicirati. I sama Biblija potiče roditelje da razvijaju takvu bliskost s djecom kako kod kuće tako i  drugdje te u svako prikladno vrijeme (5. Mojsijeva 6:6, 7; 11:18-21).

Stručnjaci na području razvoja djece slažu se da je za razvoj djece daleko važnije vrijeme koje roditelji provode s njima nego skupe igračke ili neke posebne aktivnosti koje bi im mogli priuštiti. A prilike da budu s djecom pružaju se svaki dan i za to nisu potrebni neki dodatni izdaci. Naprimjer, mogli bismo s njima jednostavno otići u park i promatrati prirodu. To je idealna prilika da ih se potakne na razgovor, postavljajući im svrsishodna pitanja.

U Bibliji stoji da ima i “vrijeme igranju” (Propovjednik 3:1, 4). Bezbrižna igra neophodna je djeci jer im pomaže da razvijaju intelektualne sposobnosti, stječu emocionalnu zrelost te da se uče snalaziti u društvu. Prema riječima dr. Mustarda, igra nije samo važna nego i apsolutno neophodna. On kaže: “Čitav niz neuroloških veza u mozgu koje su neophodne za obavljanje brojnih funkcija razvije se prvenstveno dok se dijete igra.” A djeci za igru nisu potrebne skupe igračke. Ponekad im je dovoljna i prazna kartonska kutija. Čak i bezopasni predmeti koje se svakodnevno koristi u domaćinstvu maloj su djeci jednako zanimljivi kao i skupe, najsuvremenije igračke. *

Stručnjaci smatraju da bi se opterećivanje djece bezbrojnim aktivnostima koje im drugi organiziraju moglo negativno odraziti na njihovu maštovitost i kreativnost. Stoga se roditeljima preporučuje da u pogledu toga budu umjereni. Dozvolimo djetetu da istražuje svoj mali svijet i da pusti mašti na volju. Dijete često samo pronađe način da se zabavi. Dakako, to ne znači da ne trebamo voditi računa o tome što radi i gdje se igra, budući da bi se moglo ozlijediti.

Da bi djeca bila uravnotežena, njihov odgoj treba uključivati i pouku. Zbog toga mnogi roditelji svakodnevno odvajaju vrijeme za čitanje djeci. To im omogućava da ih pouče kako se trebaju ponašati te da u njih usade moralne vrijednosti kojima nas poučava naš Stvoritelj. Biblija kaže da je vjerni učitelj i misionar Timotej ‘od najranijeg djetinjstva poznavao svete spise’ (2. Timoteju 3:15).

Čitanje kod djeteta može potaknuti stvaranje sinaptičkih veza u mozgu. No da bi došlo do toga, čitati mu mora netko tko je pažljiv i kome je stalo do njega. Profesorica pedagogije Linda Siegel upozorava u vezi sa sadržajem štiva koje se čita djetetu: “To bi trebalo biti štivo u kojem djeca uživaju.” Isto tako, djeci bi  trebalo čitati redovito i uvijek u isto vrijeme jer će tada dijete radosno iščekivati to vrijeme.

Poučavanje uključuje i odgojne mjere. Mališanima će veoma koristiti ako im i na taj način pokazujemo da ih volimo. “Mudar sin sluša stegu oca svojega”, stoji u Pričama Salamunovim 13:1. No zadržimo na umu da dijete nije uvijek potrebno fizički kazniti. Ponekad je dovoljno samo ga opomenuti ili mu nešto uskratiti. Dr. Brazelton, kojeg smo već ranije citirali, kaže da se na taj način “djecu uči da kontroliraju osjećaje i obuzdaju svoje ponašanje. Svako dijete u biti traži ograničenja i očekuje da mu ih netko postavi. Stoga po važnosti odgojne mjere dolaze odmah nakon ljubavi.”

No kako kao roditelj možemo znati postižu li naše odgojne mjere željeni cilj? Kao prvo, dijete treba znati zbog čega ga ukoravamo. Ono mora osjetiti da to činimo iz ljubavi i zato što nam je stalo do njega.

Fred je svojoj djevojčici čitao svaku večer prije spavanja još otkako je bila sasvim mala. S vremenom je primijetio da je upamtila mnoge priče te ga pratila u knjizi, povezujući riječi koje je izgovarao s pisanim tekstom. Chris je također redovito čitao svojoj djeci. Trudio se ono što je čitao prilagoditi njihovom uzrastu. Još dok su bila sasvim mala koristio je ilustracije u knjigama, primjerice u knjizi Moja knjiga biblijskih priča, kako bi im pružio moralnu i duhovnu pouku. *

Pored čitanja, neki se roditelji trude pronaći vrijeme za još neke aktivnosti s djecom, kao što je crtanje, sviranje, zajednički odlasci na kampiranje ili u zoološki vrt. Sve su to prilike koje im omogućavaju da pruže djeci pouku te u njihovo prijemljivo srce i um usade ispravne moralne vrijednosti i pouče ih ispravnom vladanju.

Isplati li se sav taj trud? Roditelji koji se svim srcem trude primjenjivati spomenute savjete, pružajući djeci osjećaj mira i sigurnosti, imaju daleko više razloga nadati se da će ona postati stabilne osobe. Ukoliko se još od rane dobi posvećujemo djeci kako bismo im pomogli razviti intelektualne sposobnosti i vještinu komunikacije, uvelike ćemo doprinijeti izgradnji njihovog karaktera kako u moralnom tako i u duhovnom pogledu.

Pred više tisuća godina u Bibliji je, u Pričama Salamunovim 22:6, jasno zapisano: “Uči dijete prema putu kojim će ići, pa neće odstupiti od njega ni kad ostari.” Nema sumnje da roditeljima pripada vrlo važna uloga u odgoju djece. Stoga koristimo svaku priliku kako bismo svojoj djeci pokazali da ih volimo. Provodimo vrijeme s njima, brinimo se za njih i poučavajmo ih. Tako ćemo usrećiti i sebe i njih (Priče Salamunove 15:20).