ONI koji nemaju problema s težinom nekad su skloni osuđivati one koji imaju problema s viškom kilograma, smatrajući ih slabićima koji nemaju dovoljno snažnu motivaciju. No je li problem gojaznosti uistinu tako jednostavan? Jesu li gojazni ljudi uistinu nemarne osobe koje izbjegavaju svaki oblik fizičke aktivnosti ili kod mnogih od njih postoje neki složeniji uzroci gojaznosti na koje nije tako lako utjecati?

U knjizi Food Fight piše: “Već se dugo vremena vode rasprave o utjecaju genetike i okoline na pojavu gojaznosti.” Na što se u ovom kontekstu odnosi izraz genetika? Neki zastupaju teoriju da je ljudski organizam po prirodi sklon pohranjivati višak kalorija za neko buduće razdoblje kad će mu te kalorije možda biti potrebne. U istoj se knjizi nastavlja: “Utjecaj nasljeđa na gojaznost istražuje se već desetljećima. (...) Trenutno se provode brojna istraživanja o utjecaju gena na gojaznost. Sofisticiranim metodama istraživanja nastoji se otkriti gene zbog kojih su ljudi skloni debljanju i bolestima kao što je dijabetes. Govoreći znanstvenim jezikom, genima se može pripisati 25 do 40 posto utjecaja na tjelesnu težinu među ljudima općenito.” Knjiga dalje navodi: “Unatoč gledištu da je gojaznost prvenstveno osobni propust pojedinca, ove brojke ističu važnost utjecaja bioloških činilaca, mada i dalje ostaje činjenica da 60 i više posto utjecaja otpada na okolinu.” To znači da je gojaznost ipak velikim dijelom posljedica nečijeg načina života. Unosimo li svakodnevno u organizam više kalorija nego što ih sagorimo? Jedemo li često pogrešnu vrstu hrane? Da li svaki dan umjereno vježbamo?

Na Klinici Mayo uzrok gojaznosti objašnjava se na vrlo jednostavan način: “Mada geni mogu jednim dijelom doprinijeti pojavi viška kilograma ili gojaznosti, naša je tjelesna težina naposljetku ipak posljedica načina ishrane i fizičke aktivnosti. Unos prevelike količine kalorija, sjedilački način života ili kombinacija oba spomenuta faktora s vremenom vode do gojaznosti” (kurziv dodan). Isti izvor dalje navodi: “To što je netko nasljedno sklon debljanju ne znači da mora biti  debeo. (...) Bez obzira na to što kažu geni, na kraju će o našoj težini odlučiti naš izbor hrane i fizička aktivnost.”

Očajni ljudi koji žele vratiti svoju prijašnju figuru troše milijune dolara na razne programe i sredstva za mršavljenje. Što stručnjaci kažu o tome? “Protiv gojaznosti se vrlo teško boriti i većina ljudi koja smršavi ne uspije zadržati tu težinu”, stoji u knjizi Food Fight. “Čak i one najoptimističnije procjene kažu da samo 25 posto onih koji smršave uspije sačuvati željenu težinu, i to često nakon mnogo pokušaja.”

Gojaznost može prouzročiti teške zdravstvene probleme. Dr. Scott Loren-Selco, neurolog s Medicinskog instituta Sveučilišta u Južnoj Kaliforniji, upozorava na opasnost od pojave dijabetesa tipa 2 čak i kod mladih koji su gojazni. (Vidi Probudite se! od 8. svibnja 2003.) On kaže: “S time se susrećemo svaki dan i, vjerujte mi, to je više nego strašno. Često im [mladima koji su gojazni] kažem da ih mogu odvesti u bolnicu i pokazati im što ih možda čeka u budućnosti — ljude koji su oslijepili, kojima su amputirani udovi te bezbroj drugih koji su potpuno oduzeti uslijed [dijabetesa] tipa 2, a sve zbog toga što su gojazni.” Što je jedan od uzroka gojaznosti među mladima? “Mladi si mogu priuštiti ogromne hamburgere i pomfrit, pa to i čine”, kaže dr. Loren-Selco. “Nitko im ne kaže da to nije dobro, naročito ne oni koji proizvode i prodaju brzu hranu, a, iskreno rečeno, ni većina liječnika koji još uvijek ne znaju puno o zdravoj prehrani.”

Dr. Edward Taub, istaknuti pisac na području zdrave prehrane, kaže: “U posljednje je vrijeme sve popularnije, čak se smatra kulturnim, vjerovati da je u današnjem suvremenom društvu sasvim normalno i prihvatljivo biti debeo. To je uistinu nevjerojatan uspjeh onih koji se bogate prodajući nam hranu od koje se debljamo.”

Stručnjaci kažu kako je moguće da su ljudi kruškolike građe, to jest oni kojima su nakupine masnog tkiva raspoređene na bokovima, zdraviji od onih koji su jabukolike građe, kod kojih je masno tkivo raspoređeno oko trbušnih organa (naročito ako obim struka prelazi 90 odnosno 100 centimetara). Zbog čega? Zbog toga što “masno tkivo u predjelu trbuha povećava rizik od visokog krvnog tlaka, bolesti koronarnih arterija, dijabetesa, moždanog i srčanog udara te određenih oblika raka”, stoji u knjizi Mayo Clinic on Healthy Weight. “Ukoliko ste kruškolike građe — imate široke bokove, bedra i stražnjicu — zdravstveni rizici kod vas nisu tako veliki.”

Koje je onda rješenje za milijune odraslih i djece koji imaju problema s viškom kilograma i koji zbog toga mogu imati teških zdravstvenih problema? Postoji li neko djelotvorno sredstvo protiv gojaznosti?