KAO što pokazuje gornji komentar, promjene u načinu života koje su nastupile u mnogim obiteljima srednjeg staleža u Indiji doprinose širenju gojaznosti među tinejdžerima u toj zemlji. Ta se pošast proširila i u mnogim drugim zemljama svijeta jer se ljudi sve manje bave fizičkom aktivnošću i sve više jedu nezdravu hranu. Jedan je liječnik specijalist rekao: ‘Naredna generacija Britanaca bit će najgojaznija generacija u povijesti čovječanstva.’ U časopisu Guardian Weekly stajalo je: “Nekad je gojaznost uglavnom bila problem odraslih. No prehrambene navike današnje mlade generacije Britanaca i sjedilački način života uzrokovat će kod njih probleme koji su se najprije pojavili u Sjedinjenim Državama. Zbog dugotrajne gojaznosti postat će podložni bolestima kao što su dijabetes, bolesti srca i rak.”

Pisci knjige Food Fight navode: “Prekomjerno konzumiranje jela i pića zamijenilo je pothranjenost kao vodeći svjetski problem povezan s neadekvatnom ishranom.” Pišući za mjesečnik The Atlantic Monthly, Don Peck je napisao: “Otprilike devet milijuna Amerikanaca trenutno je ‘bolesno gojazno’, a to znači da imaju najmanje 50 kilograma više nego što bi trebali.” Uslijed zdravstvenih problema uzrokovanih prekomjernom težinom u Sjedinjenim Državama godišnje umre otprilike 300 000 ljudi, što znači da je “po učestalosti debljina najčešći uzročnik smrti nakon pušenja”. Peck je zaključio: “Gojaznost bi uskoro mogla nadmašiti glad i zarazne bolesti kao najveći problem s kojim se suočava javno zdravstvo u svijetu.” Tko onda može s pravom ignorirati taj problem? U knjizi Eat, Drink, and Be Healthy dr. Walter C. Willett navodi kako je “nakon pušenja brojka na vagi najvažniji pokazatelj našeg budućeg zdravstvenog stanja”. Ključni izraz u ovoj rečenici je buduće zdravstveno stanje.

Može li se svakoga tko ima problema s prekomjernom težinom smatrati gojaznim? Zdravstveni radnici Klinike Mayo u Rochesteru (Minnesota, SAD) navode: “Jednostavno rečeno, gojaznost je stanje izrazite prekomjerne težine koje nastupa uslijed prekomjernog nakupljanja masnog tkiva u organizmu.” No kako možemo znati jesmo li prekoračili svoju normalnu težinu? U tome nam kao smjernica može poslužiti tabela omjera visine i težine, na temelju koje možemo približno izračunati imamo li samo nekoliko kilograma viška ili smo već gojazni. (Vidi tabelu na 5. stranici.) Međutim, problem je što takve tabele ne uzimaju u obzir nečiju tjelesnu građu. U Klinici Mayo navode: “Masno tkivo bolji je indikator zdravlja od same težine.” Naprimjer, osoba koja se bavi sportom vjerojatno će biti nešto teža zbog veće mišićne mase ili snažnih kostiju. Koji su glavni uzroci prekomjerne tjelesne težine, odnosno gojaznosti? Na to će pitanje biti odgovoreno u narednom članku.