“SMRDLJIVI, prljavi pijanci koje nitko ne pozna i koji nemaju nigdje ničega!” Uistinu šokantan opis! No volonteri koji rade s beskućnicima u poljskom gradu Czestochowi kažu da mnogi ljudi upravo tako gledaju na ljude koji nemaju krov nad glavom.

U jednom članku koji je prije nekoliko godina objavljen u časopisu The Economist pisalo je da u mongolskom gradu Ulan Batoru ima nekoliko tisuća djece koja žive kao beskućnici, a mnoga od njih žive u smrdljivim podzemnim prolazima koji vode do kanalizacije ili gradske toplane. Premda su se mnogi Mongoli zgrozili kad su saznali kako ta djeca žive, zaključili su da je uzrok problema “to što su ljudi previše lijeni da bi se brinuli za svoju djecu”, pisalo je u časopisu.

Na drugom kraju svijeta maloljetne beskućnike ubijaju grupe građana koji su u borbi protiv kriminala uzeli zakon u svoje ruke. Zašto ih ubijaju? U jednoj publikaciji Ujedinjenih naroda bilo je objašnjeno: “U Latinskoj Americi mnogi ljudi iz pravosuđa, policije, javnih medija i poslovnog svijeta, kao i većina drugih građana, smatraju da djeca koja žive na ulici ugrožavaju moral civiliziranog društva.” Isti izvor napominje: “Prema nekim izvještajima, u saveznoj državi Rio de Janeiro u prosjeku svakog dana bude ubijeno troje djece koja žive na ulici.”

Beskućnici “bude u nama osjećaj straha i nelagode (...), no to su ljudi koji jednako kao i mi pate kad su gladni. Ima ih mnogo i stvarno im je potrebna pomoć”, piše na web stranici jedne udruge volontera koji pomažu beskućnicima u Czestochowi. Isti izvor dodaje: “Nadamo se (...) da će se naći netko tko će pomoći tim jadnim ljudima.” No kakvu pomoć oni zapravo trebaju i koliko im je ona potrebna?