“JA VJERUJEM u Boga i osjećam ljubav prema njemu”, napisala je jedna žena kršćanske vjeroispovijedi, “ali (...) u crkvi mi je dosadno.” Imate li i vi slično mišljenje? Dosada, nezadovoljstvo i razočaranje naveli su neke da pronađu vlastite načine štovanja Boga.

Nedavno su jedne novine komentirale kako mnogi ljudi danas naprosto sami smišljaju kako će služiti Bogu. No za one koji bi voljeli da im religija pruži više zadovoljstva to možda i nije pravo rješenje. Zašto? Zato što je lako moguće da će ponovno doživjeti razočaranje koje ih je navelo da napuste crkvu kojoj su pripadali.

Stoga se postavlja pitanje: Je li onaj tko živi u skladu s biblijskim učenjima osuđen na dosadan život, lišen radosti? Nipošto! Naprimjer, zanimljivo je što je napisao pisac jednog biblijskog psalma: “Dođite, kličimo radosno Jehovi! (...) Dođite, padnimo ničice i poklonimo mu se! Kleknimo pred Jehovom, Tvorcem svojim!” (Psalam 95:1, 6).

Drugi je psalmist pjesnički izrazio svoje cijenjenje prema Jehovi, napisavši: ‘Jedino si ti Svevišnji koji je nad svom zemljom!’ Jehova je u Bibliji nazvan “sretnim Bogom”, a njegovi su sluge, kako u prošlosti tako i danas, često izražavali radost zbog toga što mu služe (Psalam 83:18; 1. Timoteju 1:11).

Temelj za iskrenu radost u služenju Jehovi jest razumijevanje onoga što je on učinio kako bi nam pokazao svoju ljubav. A što je učinio? “Bog je toliko ljubio svijet [ljudski rod] da je dao svog jedinorođenog Sina [Isusa Krista], da nitko tko vjeruje u njega ne propadne, nego da ima vječni život” (Ivan 3:16).

Biblija kaže da Bog “želi da se sve vrste ljudi spase i da dobro upoznaju istinu” (1. Timoteju 2:3, 4). No nije dovoljno samo znati što kažu određeni biblijski reci. Moramo razumjeti ono što čitamo, a za to je potrebno temeljito i iskreno proučavanje (Matej 15:10). No zahvaljujući trudu koji u to ulažemo pronaći ćemo “znanje o Bogu”, a to nas zaista može ispuniti radošću! (Mudre izreke 2:1-5).

 Takvu su radost u prvom stoljeću iskusili stanovnici makedonskog grada Bereje. Kad im je apostol Pavao prenio Božju riječ, odnosno poruku, oni su “svim srcem primili riječ i svaki dan istraživali Pisma da vide je li to tako”. Sigurno ne bi to toliko zdušno činili da im je proučavanje Božje Riječi bilo dosadno ili zamorno (Djela apostolska 17:11).

Isus je rekao: “Sretni su oni koji gladuju i žeđaju za pravednošću, jer će se nasititi” (Matej 5:6). Kao što su sretni ljudi koji nakon dugotrajne izgladnjelosti počnu redovito jesti, tako su mnogi sretni kad pronađu hranu koja može utažiti njihovu duhovnu glad. Zato, poput Berejaca, ‘mnogi postaju vjernici’ (Djela apostolska 17:12).

Pravi Božji sluge u prvom stoljeću bili su sljedbenici “Puta”. Taj izraz spomenut u Djelima apostolskim 9:2 odnosi se na novi način života kojim su pravi kršćani živjeli. Oni koji danas žele osjećati radost u služenju Bogu moraju činiti isto. Moraju dozvoliti istinitim biblijskim učenjima da utječu na njihov način razmišljanja i svakodnevne postupke.

Zato je apostol Pavao poticao Efežane: “Trebate skinuti staru osobnost oblikovanu vašim prijašnjim načinom života.” No to nije dovoljno, jer Pavao je u nastavku rekao: “[Trebate] i obući novu osobnost koja je stvorena po Božjoj volji u istinskoj pravednosti i vjernosti” (Efežanima 4:22-24). *

Budemo li primjenjivali taj savjet tako da se trudimo usklađivati svoj život s Božjom voljom, osjetit ćemo veliko zadovoljstvo i radost. Zašto? Pavao je kršćanima u Kolosima napisao da moraju učiniti promjene u svom životu “kako bi živjeli životom dostojnim Jehove i tako mu potpuno ugodili” (Kološanima 1:10). Dakako, saznanje da je naš način života ugodan pravom Bogu snažan je razlog za radost! Povrh toga, Bog nam omogućuje da mu “potpuno” ugodimo. Kako? Tako što nam oprašta grijehe.

Svi mi griješimo i svima nam je potrebno Božje oproštenje. “Krist Isus došao je u svijet da spasi grešnike”, rekao je Pavao u 1. Timoteju 1:15. Time što je Isus dao život za nas, omogućio nam je oproštenje grijeha. Pravim Božjim slugama ta spoznaja donosi olakšanje, jer ne moraju nositi u srcu težak teret krivnje. Mogu imati čistu savjest i čvrsto uvjerenje da će im grijesi biti oprošteni dok god iskreno vrše Božju volju, što ih čini radosnima.

Kad netko počne služiti pravom Bogu, nije prepušten sam sebi. David, pisac biblijskih psalama, napisao je: “Obradovao sam se kad su mi rekli: ‘Hajdemo u dom Jehovin!’” (Psalam 122:1). Redovito sastajanje s drugim Božjim slugama uvelike doprinosi našoj sreći.

Nakon što je prisustvovao sastanku Jehovinih svjedoka, jedan je čovjek napisao: “Dočekali su nas vrlo ljubazno i susretljivo i po tome smo zaključili da među tim ljudima vlada pravo zajedništvo. Ponašanje mladih i njihovo ophođenje s drugima služi na čast i njima i njihovim roditeljima. Želio bih vam se zahvaliti što sam bio pozvan na taj sastanak. Bilo je to zaista dirljivo i upečatljivo iskustvo.”

I vama služenje Jehovi može donositi radost, jednako kao u prošlosti Davidu. On je pozivao druge: “Služite Jehovi s veseljem! Dođite pred njega radosno kličući!” (Psalam 100:2). Svima koji iz ispravnih poticaja služe pravom Bogu to donosi istinsku radost.