Razlozi zbog kojih možemo vjerovati Bibliji
3. Unutarnji sklad
Zamislite da 40 ljudi različitog porijekla zamolite da napišu knjigu, tako da svaki napiše jedan dio. Pisci žive u različitim zemljama i ne poznaju svi jedni druge. Neki ne znaju što su drugi napisali. Biste li očekivali da će dijelovi knjige koji su nastali na taj način sačinjavati skladnu cjelinu?
BIBLIJA je knjiga koja odgovara tom opisu. * Premda je pisana u okolnostima koje su još neobičnije od gore navedenih, odlikuje se iznimnim unutarnjim skladom.
Je li Isusova odjeća bila purpurna ili skerletna?
Jedinstvene okolnosti u kojima je nastala.
Biblija je pisana u razdoblju od oko 1 600 godina, od 1513. pr. n. e. do otprilike 98. n. e. Stoga su mnogi od njenih četrdesetak pisaca živjeli u razdobljima koja je dijelilo po nekoliko stoljeća. Razlikovali su se i po tome što su radili u životu. Neki su bili ribari, drugi pastiri i kraljevi, a jedan je pisac bio liječnik.
Skladna poruka.
Svi pisci Biblije razrađivali su istu glavnu temu: dokazivanje Božjeg prava vladanja nad ljudima te ispunjenje njegovog nauma putem nebeskog Kraljevstva, koje će zavladati cijelim svijetom. Ta se tema prvi put spominje u 1. Mojsijevoj, razrađuje se u knjigama koje slijede nakon nje te se na veličanstven način zaključuje u Otkrivenju. (Vidi članak “O čemu govori Biblija?”, koji se nalazi na 19. stranici.)
Podudarnost u sitnim pojedinostima.
Pisci Biblije slažu se čak i u najsitnijim pojedinostima, no u mnogim slučajevima jasno se vidi da nisu namjerno usklađivali svoje zapise. Osvrnimo se na jedan primjer. Biblijski pisac Ivan izvještava da je jednom prilikom veliko mnoštvo ljudi došlo slušati Isusa te da je on upitao Filipa gdje da kupe kruha kako bi ih nahranili (Ivan 6:1-5). U paralelnom izvještaju Luka kaže da se to dogodilo u blizini Betsaide. Ivan je ranije u svom Evanđelju spomenuo da je Filip bio iz Betsaide (Luka 9:10; Ivan 1:44). Stoga je logično da je Isus spomenuto pitanje postavio čovjeku koji je živio u obližnjem gradu. Pojedinosti se podudaraju, no očito je da ih pisci nisu namjerno usklađivali. *
Objašnjive razlike u načinu izvještavanja.
Među nekim izvještajima postoje određene razlike, no ne bismo li to i trebali očekivati? Zamislite da grupa ljudi treba opisati zločin koji su vidjeli. Kad bi svaki od njih naveo iste pojedinosti, služeći se istim riječima, ne biste li posumnjali da su se tajno dogovorili što će reći? Razumljivo je da bi svaki svjedok opisao događaj iz svoje perspektive, pa bi se njegov iskaz donekle razlikovao od iskaza drugih svjedoka. Tako je bilo i s piscima Biblije.
Navedimo jedan primjer. Je li haljina koju je Isus nosio na dan svoje smrti bila purpurna, kao što izvještavaju Marko i Ivan, ili je bila skerletna, kao što kaže Matej? (Marko 15:17; Ivan 19:2; Matej 27:28). Ustvari, može se reći da je i jedno i drugo točno. Purpurna boja ima u sebi crvene nijanse. Specifičan kut gledanja, lom svjetlosti i pozadina mogli su utjecati na to da pojedine nijanse manje dođu do izražaja, tako da je svakom promatraču boja Isusove odjeće mogla izgledati malo drugačije. *
Sklad među zapisima raznih pisaca Biblije, koji uključuje i nenamjerne podudarnosti, uvjerljivo svjedoči o njihovoj vjerodostojnosti.
^ odl. 4 Biblija je zapravo zbirka od 66 knjiga koja započinje s 1. Mojsijevom knjigom (ili knjigom Postanka), a završava s Otkrivenjem.
^ odl. 7 Još neke primjere takve podudarnosti možete naći na 16. i 17. stranici brošure Knjiga za sve ljude, koju su objavili Jehovini svjedoci.
^ odl. 9 Daljnje primjere možete naći u 7. poglavlju knjige Biblija — Riječ Božja ili čovječja?, koje nosi naslov “Je li Biblija proturječna?” Knjigu su objavili Jehovini svjedoci.