“MILIJUNI zadivljeni pomrčinom Sunca”, pisao je ganski list Daily Graphic dan nakon potpune pomrčine Sunca koja se dogodila 29. ožujka 2006. Pomrčina se najprije pojavila na krajnjem istoku Brazila, a potom se premještala preko Atlantskog oceana brzinom od oko 1 600 kilometara na sat, tako da je oko osam sati ujutro stigla do zapadnoafričkih zemalja Gane, Toga i Benina. Kako će pomrčina izgledati u tom dijelu svijeta?

U Gani se potpuna pomrčina Sunca posljednji put vidjela 1947. Theodore, koji je tada imao 27 godina, prisjeća se: “Mnogi ljudi nikad prije nisu vidjeli pomrčinu, pa nisu znali što se zapravo događa. Stoga su taj događaj opisivali riječima ‘onda kad je usred dana pao mrak’.”

Vlasti su putem medija upozoravale ljude na opasnosti kojima bi se izložili kad bi za vrijeme pomrčine gledali u Sunce bez naočala sa zaštitnim filterom. U Togu su korišteni upadljivi posteri koji su ljude opominjali: “Pazite na oči! Mogli biste oslijepjeti!”

Bilo je rečeno da oni koji žele gledati pomrčinu imaju dvije mogućnosti. Kao prvo, mogu ostati kod kuće i gledati je na televiziji. Kao drugo, mogu je gledati na otvorenom, no u tom slučaju trebaju imati posebne zaštitne naočale. Milijuni ljudi netremice su gledali impresivne snimke pomrčine na televizijskim i kompjuterskim ekranima. No one nisu mogle dočarati oduševljenje koje je vladalo među radoznalim i uzbuđenim promatračima neposredno prije i za vrijeme pomrčine. Prisjetimo se kako je to bilo.

Vedro nebo i žarko sunce nagovještavali su sasvim uobičajeno jutro u zapadnoj Africi. Hoće li doista doći do pomrčine? Kad se približilo najavljeno vrijeme, ljudi koji su izašli iz svojih kuća stavili su zaštitne naočale i počeli gledati u nebo. Neki su mobitelom zvali prijatelje i poznanike iz drugih krajeva kako bi ih pitali što se kod njih vidi na nebu.

Mjesec se nalazio na udaljenosti od 350 000 kilometara. Premda se isprva nije vidio, polako ali sigurno kretao se prema mjestu na kojem će se ispriječiti između Zemlje i Sunca. A onda je odjednom postao vidljiv. Izgledao je kao tamna sjena koja je počela zaklanjati Sunce. Uzbuđenje je sve više raslo jer ga je s vremenom vidio sve veći broj promatrača.

U prvih sat vremena ljudi nisu primjećivali nikakve promjene u svojoj neposrednoj okolini. No kako je Mjesec sve više zaklanjao Sunce, zavladala je neobična atmosfera. Modro nebo postajalo je sve tamnije, a temperatura  zraka sve je više padala. Tog jutra aktivirale su se ulične svjetiljke koje se automatski pale kad padne mrak. Ulice su opustjele. Trgovine su se pozatvarale. Ptice su prestale cvrkutati, a druge životinje su se posakrivale u svoja skloništa i pripremile se za spavanje. Postalo je jako mračno. A onda je nastupila potpuna pomrčina i zavladala je tišina.

Na nebu su treperile zvijezde. Veličanstvena Sunčeva korona (vanjski sloj Sunčeve atmosfere) izgledala je kao bisernobijeli prsten koji okružuje tamni Mjesec. Sunčeva svjetlost prodirala je kroz nepravilnosti Mjesečeva ruba u obliku jarkih, svijetlih točaka, koje se nazivaju Bailyeva biserna ogrlica. * Zatim je uslijedio fenomen koji se naziva dijamantni prsten. Potom je kromosfera (sloj Sunčeve atmosfere koji se nalazi ispod korone) poprimila zadivljujuću ružičastocrvenu boju. “To je bio najveličanstveniji prizor koji sam ikad vidio — nešto čudesno lijepo”, kazao je jedan čovjek.

Potpuna pomrčina trajala je oko tri minute. Nakon toga Sunce se počelo vraćati. Mnogi promatrači pozdravili su ga pljeskom i veselim usklicima. Nebo se rasvijetlilo i nestale su zvijezde. Sablasna atmosfera nestala je poput jutarnje magle.

Mjesec toliko pravilno i pouzdano kruži oko Zemlje da ga Biblija naziva “vjernim svjedokom na nebu”. Stoga se pomrčine Sunca može izračunati stoljećima unaprijed (Psalam 89:37). Zapadna Afrika čekala je ovu pomrčinu gotovo 60 godina. Sljedeća potpuna pomrčina Sunca koja će se vidjeti u zapadnoj Africi dogodit će se godine 2081. Možda će se vama puno prije pružiti prilika da vidite tu nezaboravnu pojavu u svojoj zemlji.