BOG bi to sigurno mogao učiniti. No je li on odlučio na taj način objaviti istinu?

Ustvari, Bog svoje poruke objavljuje na takav način da ih mogu prepoznati samo oni koji iskreno tragaju za istinom (Psalam 14:2). Uzmimo za primjer poruku koju je u davnoj prošlosti objavio preko svog proroka Jeremije. Poruka je bila upućena Božjem neposlušnom narodu, a govorila je o tome da će Babilonci uništiti Jeruzalem (Jeremija 25:8-11; 52:12-14).

No u isto vrijeme bilo je i drugih proroka koji su tvrdili da govore u Božje ime. Jedan od njih bio je Hananija, koji je Jeruzalemu prorekao mir. Njegova poruka bila je potpuno različita od one koju je objavio Jeremija. Kome su onda ljudi tog vremena trebali vjerovati — Jeremiji ili onima koji su mu proturječili? (Jeremija 23:16, 17; 28:1, 2, 10-17).

Da bi znali tko je u pravu, iskreni Židovi trebali su poznavati Jehovu kao osobu. Trebali su razumjeti njegove zakone i načela, kao i njegov stav prema neispravnom ponašanju. Tada bi se složili s riječima koje je Bog rekao preko Jeremije, naime da se “nitko ne kaje za zloću svoju” (Jeremija 8:5-7). Osim toga, shvatili bi da takvo žalosno stanje ne nagovještava ništa dobro Jeruzalemu i njegovim stanovnicima (5. Mojsijeva 28:15-68; Jeremija 52:4-14).

Jeremijina proročanstva o Jeruzalemu su se ispunila. Godine 607. pr. n. e. grad su razorili Babilonci.

Posljedice neposlušnosti bile su odavno prorečene, no trebalo je uložiti određeni trud kako bi se prepoznalo da je došlo vrijeme u kojem će Bog izvršiti ono što je rekao.

A kako su ljudi reagirali na istinu koju je objavio Isus Krist? Jesu li je svi prihvatili kao poruku od Boga? Nisu. Premda su Izraelci mogli iz prve ruke slušati Isusove pouke i vidjeti kako čini čuda, većina njih nije prepoznala da je on prorečeni Mesija ili Krist, to jest Pomazanik.

Farizejima koji su ga upitali kada će doći Božje Kraljevstvo Isus je rekao: “Kraljevstvo Božje ne dolazi tako da se može vidjeti.” Zatim je dodao: “Kraljevstvo je Božje među vama” (Luka 17:20, 21). Od Boga određeni Vladar tog Kraljevstva, Isus Krist, bio je među njima! No farizeji nisu htjeli prihvatiti dokaze  da se na njemu ispunjavaju mesijanska proročanstva i priznati da je on “Krist, Sin Boga živoga” (Matej 16:16).

Ljudi su slično reagirali i na istinu koju su u prvom stoljeću objavljivali Kristovi učenici. Premda su čuda koja su oni činili jasno pokazala da imaju Božju podršku, većina ljudi ipak nije shvatila da je ono što oni naučavaju istina (Djela apostolska 8:1-8; 9:32-41). Isus je svojim sljedbenicima zapovjedio da poučavaju ljude i na taj način ‘od njih čine učenike’. Ljudi koji su iskreno tražili istinu bili su spremni slušati i učiti o istinama iz Božje Riječi, te su postali vjernici (Matej 28:19; Djela apostolska 5:42; 17:2-4, 32-34).

Tako je i danas. “Dobra vijest o kraljevstvu propovijeda se po svemu svijetu za svjedočanstvo svim narodima” (Matej 24:14). To se ne mora činiti “tako da se može vidjeti” — toliko očito da svi ljudi na svijetu prepoznaju da se radi o poruci od Boga. Unatoč tome, istina koja potječe od Boga može se prepoznati i na nju pozitivno reagiraju istinoljubive osobe koje žele služiti Bogu na njemu prihvatljiv način (Ivan 10:4, 27).

To što čitate ovaj biblijski časopis pokazuje da ste i vi vjerojatno osoba koja iskreno traži istinu. No kako možete utvrditi koja religija naučava istinu?

U prvom je stoljeću apostol Pavao pohvalio neke stanovnike grada Bereje zbog načina na koji su reagirali na ono što je on propovijedao. Nisu to odmah prihvatili kao istinu, ali su ga s poštovanjem saslušali. Ono što su Berejci učinili nakon što su čuli Pavlove riječi može nam poslužiti za pouku.

Zapazite da Biblija kaže: “Ovi su Židovi [u Bereji] bili plemenitiji od onih u Solunu, jer su svim srcem primili riječ i svaki dan istraživali Pisma da vide je li to tako. I mnogi od njih postali su vjernici” (Djela apostolska 17:10-12). Berejci nisu bili površni u svom istraživanju. Nisu očekivali da će im sve biti jasno nakon samo jednog ili dva kratka razgovora s Pavlom.

Zapazite i to da su Berejci “svim srcem primili riječ”. Izvorni grčki izraz koji je ovdje preveden “svim srcem” zapravo ukazuje na to da su slušali riječ otvorena uma i bili spremni učiti. S tim su stavom pristupili proučavanju nadahnutih spisa. Nisu bili lakovjerni, no nisu bili ni toliko sumnjičavi da odbace sve što im je Pavao govorio. Nisu imali kritički stav prema onom što im je govorio Pavao, Božji sluga koji im je prenosio poruku od Boga.

Razmislite i o ovom: Berejci su tada prvi put čuli za kršćanstvo. Ono što  su čuli zvučalo im je dobro, možda čak i suviše dobro da bi bilo istinito. No nisu odbacili to što su čuli, nego su pomno istraživali nadahnute spise da vide je li ono što je Pavao rekao istina. Zapazite također da su i Berejci i Solunjani koji su pomno istraživali Pisma postali vjernici (Djela apostolska 17:4, 12). Nisu se predali i zaključili da je nemoguće pronaći istinu. Oni su pronašli pravu religiju.

Kad netko poput Berejaca pronađe istinu, to ga potiče da s oduševljenjem govori o njoj drugim ljudima. Oni ga zbog toga mogu osuđivati, tvrdeći da treba biti tolerantan prema drugim religijama te ponizno priznati da i one mogu biti jednako dobre. No kad čovjek upozna biblijsku istinu, čvrsto je uvjeren da je pronašao pravu istinu. Više ne sumnja u to da je moguće pronaći istinu i ne pita se jesu li sve religije možda samo različiti putevi koji vode do spasenja. No da bi pronašao istinu, najprije treba temeljito istražiti činjenice, a to uistinu zahtijeva poniznost.

Jehovini svjedoci proveli su takvo istraživanje i stoga su uvjereni da su pronašli pravu religiju. Oni vas pozivaju da istražite Bibliju kako biste vidjeli tko danas pripada pravoj religiji. Premda je potrebno istražiti mnogo više od nekoliko obilježja koja se mogu navesti na nekom kratkom popisu, predlažemo vam da za početak razmotrite obilježja kršćana iz prvog stoljeća koja su navedena u okviru na ovoj stranici.

Ako prihvatite besplatan tečaj Biblije koji vam nude Jehovini svjedoci, moći ćete temeljito istražiti što Biblija doista uči. To će vam pomoći da prepoznate pravu religiju.