POPUT kuće iz ove priče, i ovaj svijet suočava se s ozbiljnim problemima. Usprkos brojnim društvenim promjenama, isprobavanju raznih političkih opcija te zapanjujućem napretku na području znanosti i tehnologije, izgleda da se raspada sam temelj ljudskog društva. Bezakonje i anarhija postali su u mnogim zemljama dio svakodnevice. Hoće li očaj ipak nagnati ljude da riješe probleme i napokon uspostave dobru vlast? Pogledajmo što su neki upućeni ljudi rekli o dosadašnjim pokušajima da se to ostvari.

Nastojeći poboljšati stanje u svijetu, brojni su mislioci, počevši od grčkog filozofa Platona pa do njemačkog političkog filozofa i socijalista Karla Marxa, predlagali ljudima različite političke ideologije. S kojim rezultatom? U jednom članku u časopisu New Statesman stajalo je: “Nismo iskorijenili siromaštvo ni uspostavili svjetski mir. Izgleda da smo postigli upravo suprotno. No ne bi se moglo reći da se nismo trudili. Isprobali smo sve — od komunizma do slobodnog tržišta; od osnivanja Lige naroda do gomilanja nuklearnog oružja kojim smo nastojali spriječiti rat. Vodili smo previše ratova da bismo sada vjerovali da znamo okončati rat, a siromašne četvrti u našim gradovima izgledaju kao da se u njima stalno ratuje.” U članku se nastavlja: “[Dvadeseto] stoljeće započeli smo s velikim oduševljenjem vjerujući da će nas znanstvenici spasiti, a na kraju stoljeća više im ne vjerujemo ni riječ.”

Eric Hobsbawm, umirovljeni profesor društvene povijesti na Londonskom sveučilištu, napisao je 2001. da se politički sustavi “suočavaju s razdobljem u kojem ljudske aktivnosti u ogromnoj mjeri utječu na prirodu i na Zemlju”. Da bi se riješili ili ublažili ti problemi, “trebat će poduzeti mjere koje sasvim  sigurno neće poduprijeti ni glasačko tijelo ni potrošačko društvo. Dugoročno gledano, to nije nimalo ohrabrujuće ni za demokraciju ni za naš planet.”

Uviđajući da čovječanstvu u bliskoj budućnosti predstoji katastrofa, poznati astrofizičar i pisac nekoliko bestselera Stephen Hawking upitao je: “Kako u ovom svijetu koji se u političkom, društvenom i ekološkom smislu nalazi u potpunom kaosu ljudski rod može opstati još 100 godina?”

Samo Biblija na zadovoljavajuć način objašnjava zašto su se ljudi pokazali potpuno nesposobnima da vladaju jedni nad drugima. Prije svega, Biblija sasvim iskreno opisuje stanje u kojem se nalazi ljudski rod. U nastavku razmotrimo četiri temeljne istine.

Svi smo nesavršeni. “Svi su sagriješili i ne odražavaju slavu Božju” (Rimljanima 3:23). Kao što zbog nekvalitetnog građevinskog materijala neka zgrada može postati nestabilna i srušiti se, tako se i naslijeđena nesavršenost očituje u ljudskom ponašanju i može izazvati nestabilnost u društvu. Naprimjer, ta se nesavršenost očituje u sklonosti korupciji, nepoštenju, pohlepi i zloupotrebi moći. To nije ništa novo. Prije otprilike tri tisuće godina jedan je mudri pisac Biblije primijetio: “Čovjek vlada nad čovjekom na nesreću njegovu” (Propovjednik 8:9).

Zakonodavna i sudska vlast priznaju ljudske slabosti i nesavršenost te ih nastoje suzbiti cijelim nizom zakona. Pritom su itekako svjesne da ne mogu donijeti zakone kojima bi prisilile ljude da ljube svoje bližnje ili da žele poštivati zakon.

Podložni smo smrti. “Ne uzdajte se u dostojanstvenike, niti u kojega drugog čovjeka zemaljskog, od kojega nema spasenja! Duh njegov [ili životna sila] iziđe, a on se u prah svoj vraća — u taj dan propadnu misli njegove” (Psalam 146:3, 4). Salamun, kralj starog Izraela, kojeg se smatra jednim od najmudrijih vladara svih vremena, uvidio je da bi se sav njegov trud mogao pokazati uzaludnim. Napisao je: “Omrznulo mi je sve za što sam se trudio i naporno radio pod suncem i što moram ostaviti čovjeku koji će doći nakon mene. A tko zna hoće li on biti mudar ili lud? Ipak, on će postati gospodar svega za što sam se trudio (...). I to je ispraznost” (Propovjednik 2:18, 19).

Nismo u stanju vladati jedni nad drugima. “Put čovjeka zemaljskog nije u njegovoj vlasti. Čovjek koji hoda ne može upravljati koracima svojim” (Jeremija 10:23). Čak i kad bismo bili savršeni, Biblija pokazuje da prema Božjem prvobitnom naumu ljudi nemaju ni pravo ni sposobnost da uspješno vladaju jedni nad drugima. Zašto, naprimjer, ljudi  teško podnose i samu pomisao na to da im neki čovjek ili skupina ljudi određuje što trebaju činiti ili da im postavlja moralne ili etičke norme? Zato što smo stvoreni s potrebom da vodstvo u životu tražimo od autoriteta koji je viši od ljudskoga. Taj autoritet je Bog (Izaija 33:22; Djela apostolska 4:19; 5:29).

Na ljude utječe jedan prikriveni vladar. “Cijeli je svijet pod vlašću Zloga” — Sotone Đavla (1. Ivanova 5:19). Ako je uprava neke tvrtke potpuno korumpirana, a nitko nema nikakve vlasti nad članovima te uprave, što bi jedan obični zaposlenik mogao učiniti da popravi stanje? Po svoj prilici, ništa. Isto vrijedi i kad je riječ o rješavanju problema koje su uzrokovali prikriveni vladari ovoga svijeta — nevidljiva, zla duhovna stvorenja koja djeluju pod Sotoninim vodstvom. Biblija o njima govori kao o “vrhovništvima”, “vlastima”, “svjetskim vladarima ove tame” i “zlim duhovnim silama na nebesima” (Efežanima 6:12).

No Biblija ne samo da razotkriva ljudsku nesavršenost i nevidljive vladare ovoga svijeta nego nam osim toga prenosi dobru vijest koja govori o sigurnom rješenju svih naših problema, te nam na taj način pruža nadu koja počiva na čvrstim temeljima.

Sami nikada ne bismo riješili probleme koji nas muče. Čak niti najinteligentniji, najmoćniji ili najbogatiji čovjek na svijetu ne može promijeniti nijednu od četiri temeljne istine navedene u ovom članku. * No kao što je objašnjeno u sljedećem članku, naš Stvoritelj nije nas ni zaboravio ni napustio. On je Vladar Zemlje — jedini koji ima pravo na to — i on će ukloniti sve prepreke našoj sreći (1. Ivanova 4:8). Štoviše, učinit će to uskoro. Kako to znamo?

Kao što je bilo rečeno u prošlomjesečnom izdanju ovog časopisa, svjetski događaji i društvene prilike vrlo jasno pokazuju da se nalazimo u “posljednjim danima” ovog svijeta i da su ti dani već prilično odmakli (2. Timoteju 3:1; Matej 24:3-7). No ovaj svijet neće nestati u nuklearnom ratu ili u kataklizmi izazvanoj udarom nekog asteroida o Zemlju ili na neki drugi način u kojem bi bez razlike stradali i dobri i zli ljudi. Naprotiv, on će doći svome kraju zbog Božje intervencije usmjerene isključivo protiv zlih, u koje spadaju i oni koji uporno nastoje očuvati ljudsku vlast (Psalam 37:10; 2. Petrova 3:7). Istovremeno, Bog će okončati sve patnje koje ti Božji protivnici nanose drugima * (2. Solunjanima 1:6-9).

Potom će Stvoritelj riješiti problem vlasti tako što će upravljanje Zemljom u potpunosti prepustiti “kraljevstvu Božjem” (Luka 4:43). Kao što ćemo sada vidjeti, spoznaja o dolasku tog Kraljevstva, koje će vladati cijelim svijetom, pomaže nam da na budućnost gledamo na potpuno drugačiji način.