KAD umre mlada osoba, dobronamjerni prijatelji i poznanici obično se trude tješiti njene roditelje. Dok razgovaraju s bratom ili sestrom preminule osobe, pitaju ih: “Kako su tvoji mama i tata?” no možda zaborave pitati: “A kako si ti?” Nažalost, ponekad se ne misli na to da braća i sestre preminule osobe također tuguju i trebaju utjehu.

Istraživanja pokazuju da smrt brata ili sestre snažno utječe na mladu osobu. “Takav veliki gubitak negativno utječe na djetetovo zdravlje, ponašanje, uspjeh u školi, samopoštovanje i razvoj”, piše dr. Pleasant Gill White u svojoj knjizi Sibling Grief—Healing After the Death of a Sister or Brother.

Smrt brata ili sestre nije težak udarac samo za djecu i tinejdžere. Katarina, koja je spomenuta u uvodu, imala je 22 godine kad je njena mlađa sestra Sanja počinila samoubojstvo. No Katarina je ponekad imala osjećaj da će se slomiti od tuge. “Ne mogu reći da sam patila više od svojih roditelja”, kaže ona, “no mislim da sam bila manje sposobna nositi se s tom patnjom nego oni.”

Jesi li i ti poput Katarine izgubio brata ili sestru? Ako ti se to dogodilo, možda se osjećaš poput psalmista Davida, koji je napisao: “Nemir me obuzeo, pogurio sam se jako, po cijeli dan hodam žalostan” (Psalam 38:6). Kako se možeš nositi s tugom?

Možda te progoni snažan osjećaj krivnje zbog toga što je tvoj brat počinio samoubojstvo. ‘Da sam drugačije postupio, moj brat bi sada bio živ’, možda kažeš samom sebi. Možda ti se čini da postoje dokazi koji potvrđuju da je to istina. U to je bio uvjeren i Kristijan, koji je imao 21 godinu kad je njegov 18-godišnji brat počinio samoubojstvo. “Ja sam posljednji s njim razgovarao”, kaže Kristijan, “i zato sam mislio da sam trebao shvatiti  da nešto nije u redu. Mislio sam: Da sam bar bio srdačniji prema njemu. Možda bi mi se povjerio i rekao što ga muči.”

Kristijanu je bilo posebno teško zbog toga što se on i njegov brat nisu baš najbolje slagali. “U oproštajnom pismu rekao je da sam mogao biti bolji prema njemu”, priča Kristijan shrvan tugom. “Premda znam da je to napisao u vrijeme kad mu je bilo jako loše, još uvijek me progone te njegove riječi.” Osjećaj krivnje često pojačavaju i sjećanja na neku ružnu svađu koja se dogodila prije nego što si je osoba oduzela život. “Mnoge mlade osobe koje tuguju za svojim bratom ili sestrom rekle su mi da još uvijek osjećaju grižnju savjesti zbog svađe koja se dogodila prije nekoliko mjeseci ili čak godina”, rekla je za Probudite se! ranije citirana dr. White.

Ako i tebe muči osjećaj krivnje zbog toga što je tvoj brat počinio samoubojstvo, upitaj se: ‘Ima li ijedan čovjek potpunu vlast nad ponašanjem drugog čovjeka?’ Katarina kaže: “Nije bilo na tebi da otkloniš patnju koje se osoba pokušavala osloboditi niti da spriječiš strašan čin kojim ju je okončala.”

No što ako ne možeš zaboraviti nesmotrene ili grube riječi koje si nekad uputio svom bratu? Biblija ti može pomoći da sagledaš stvari u pravom svjetlu. Ona kaže: “Svi često griješimo. Ako tko ne griješi u riječima, taj je čovjek savršen” (Jakov 3:2; Psalam 130:3). Budeš li neprestano razmišljao o situacijama u kojima si, prema tvom mišljenju, svom bratu rekao ili učinio nešto ružno, bit će ti samo još teže. Koliko god bolna bila ta sjećanja, imaj na umu da tvoj brat nije počinio samoubojstvo zbog tebe. *

Ljudi na različite načine tuguju za voljenom osobom. Neki plaču pred drugima. U tome nema ništa loše. Biblija kaže da je David “gorko plakao” zbog smrti svog sina Amnona (2. Samuelova 13:36). Čak je i Isus zaplakao kad je vidio koliko su se drugi ražalostili zbog smrti njegovog prijatelja Lazara (Ivan 11:33-35).

S druge strane, neke osobe tuga ne obuzme istog trena — pogotovo ne kad se smrt dogodi iznenada. “Činilo mi se kao da sam potpuno otupjela”, kaže Katarina. “Neko vrijeme nisam se mogla nositi s uobičajenim obavezama.” Takva je reakcija vrlo česta kod osoba koje su izgubile brata ili sestru. “Samoubojstvo voljene osobe je težak šok”, rekla je dr. White za Probudite se!, “i čovjek se najprije mora oporaviti od tog šoka da bi uopće mogao tugovati. Neki psihoterapeuti nastoje potaknuti ožalošćenu osobu da se isplače i tuguje u vrijeme kad ona još nije spremna za to. Još je izvan sebe od šoka.”

Trebat će ti vremena da se pomiriš s tim da tvog brata ili sestre više nema, i to je sasvim razumljivo s obzirom na to što se dogodilo. “Naša obitelj je poput vaze koja se razbila te je potom bila slijepljena”, kaže Kristijan.  “Sada se zna dogoditi da se slomimo i pod manjim pritiskom.” Da bi lakše prebrodio tešku situaciju u kojoj se nalaziš, pokušaj sljedeće:

• Napiši nekoliko utješnih biblijskih redaka i čitaj ih najmanje jednom dnevno (Psalam 94:19)

• Razgovaraj s nekom suosjećajnom povjerljivom osobom. Vjerojatno ćeš osjetiti veliko olakšanje ako nekome kažeš kako se osjećaš (Mudre izreke 17:17)

• Duboko razmišljaj o biblijskom obećanju da će mrtvi uskrsnuti (Ivan 5:28, 29)

Osim toga, možda bi bilo dobro da — barem neko vrijeme — vodiš dnevnik i u njega zapisuješ svoje misli i osjećaje. To ti može pomoći da svoju situaciju sagledaš u pravom svjetlu. Zašto ne bi započeo tako da odgovoriš na pitanja iz donjeg okvira?

Budi uvjeren da je “Bog veći od srca našega i zna sve” (1. Ivanova 3:20). On bolje od bilo kojeg čovjeka zna koji su činioci i okolnosti mogli utjecati na to da su tvoj brat ili sestra zapali u tako teško stanje. On i tebe pozna bolje nego što ti poznaš samog sebe (Psalam 139:1-3). Zato možeš biti uvjeren da razumije što proživljavaš. Kad te tuga toliko shrva da misliš da je više ne možeš podnijeti, prisjeti se riječi iz Psalma 55:22: “Baci na Jehovu breme svoje i on će te poduprijeti! Neće dati da pravednik ikada posrne.”