NIJE lako odgajati tinejdžera. Pored novih problema koje imaju s djetetom, roditelje može opterećivati i sama činjenica da njihov sin ili kći sve više odrastaju. “Tužno je i pomisliti na to da će naša djeca jednog dana otići od nas”, priznaje Frank, samohrani otac iz Australije. “Nije lako prihvatiti činjenicu da više ne odlučuješ o njihovom životu.”

S time se slaže i Lia, koja je bila citirana u prethodnim člancima. “Teško mi je ponašati se prema svome sinu kao prema odrasloj osobi jer još uvijek na njega gledam kao na svog malog dječaka”, kaže ona. “Još se sjećam dana kad je krenuo u školu. Čini mi se kao da je to bilo jučer!”

Koliko god to bilo teško prihvatiti, tinejdžeri više nisu mala djeca. Oni se pripremaju za ulazak u svijet odraslih, a roditelji su tu da im pruže potrebnu pouku i podršku. Međutim, kao što to pokazuju riječi Georgea i Lauren, koji su spomenuti u uvodu, roditelji mogu izgrađivati djetetovo samopouzdanje ili ga pak uništavati. Kako u tome pronaći pravu ravnotežu? Biblija sadrži mudre savjete koji im mogu pomoći (Izaija 48:17, 18). Razmotrimo nekoliko takvih savjeta.

Biblija kaže da kršćani trebaju biti “brzi slušati, a spori govoriti” (Jakov 1:19). Premda je taj savjet koristan u ophođenju s djecom bilo koje dobi, biti spreman slušati naročito je važno u ophođenju s tinejdžerima. To može zahtijevati mnogo truda.

“Kad su naši sinovi ušli u pubertet, morao sam se više truditi kako bih s njima dobro komunicirao”, kaže Peter iz Velike Britanije. “Kad su bili mali, moja žena i ja samo bismo im rekli što trebaju učiniti i oni bi nas poslušali. No sada kad su porasli, moramo više s njima razgovarati, uvjeravati ih logičnim argumentima te ih poticati da koriste vlastitu sposobnost rasuđivanja kako bi riješili određeni problem. Ustvari, moramo doprijeti do njihovog srca” (2. Timoteju 3:14).

Biti spreman slušati naročito je važno kad dođe do sukoba (Mudre izreke 17:27). Danielle iz Velike Britanije sama se uvjerila da je to istina. Ona kaže: “Imala sam problema s jednom od svojih kćeri, koja mi je drsko odgovarala svaki put kad bih zatražila da nešto učini. No ona je rekla da ja uvijek vičem na nju i da joj stalno nešto naređujem. Taj smo sukob riješile tako što smo otvoreno porazgovarale, trudeći se uistinu slušati jedna drugu. Kći je opisala kako ja s njom razgovaram i kako se ona zbog toga osjeća, a ja sam iznijela svoje dojmove i osjećaje.”

Danielle kaže da joj je to što je bila “brza slušati” pomoglo da shvati u čemu je korijen problema. “Sada se trudim biti strpljivija sa svojom kćeri i razgovarati s njom samo kad nisam ljuta”, kaže ona te dodaje: “Naš je odnos sve bolji.”

U Mudrim izrekama 18:13 piše: “Tko odgovara prije nego što sasluša, to mu je ludost i sramota.” Greg iz Australije zna to iz vlastitog iskustva. “Ponekad dolazimo u sukob s djecom zbog toga što moja žena i ja odmah  počnemo držati djeci prodike, umjesto da ih najprije saslušamo i pokažemo razumijevanje za njihove osjećaje”, kaže on. “Čak i ako se nikako ne možemo složiti s njihovim gledištima, uvidjeli smo da je vrlo važno dopustiti djeci da kažu što misle i osjećaju prije nego im damo potreban ukor ili savjet.”

Najčešći uzrok svađa između tinejdžera i njihovih roditelja vjerojatno je to što tinejdžeri žele biti sve samostalniji. Koliko slobode treba dati tinejdžeru? “Ponekad imam osjećaj da ako svojoj kćeri dam jedan prst, ona će htjeti cijelu ruku”, kaže jedan otac.

Sasvim je jasno da nije dobro dati mladima neograničenu slobodu. Uostalom, i Biblija upozorava da “dijete raspušteno sramoti majku svoju” (Mudre izreke 29:15). Svim mladima, bez obzira na to koliko imaju godina, potrebna su jasna pravila o tome kako se trebaju ponašati, a roditelji trebaju s ljubavlju i dosljedno provoditi pravila koja im postavljaju (Efežanima 6:4). No istovremeno mladima treba dopustiti da se u određenoj mjeri osamostale. To će im pomoći da nauče donositi mudre odluke.

Naprimjer, razmislite o tome kako ste naučili hodati. U početku, dok ste još bili sasvim mali, roditelji su vas morali nositi. S vremenom ste počeli puzati, a zatim ste prohodali. Naravno, kad se dijete počne samo kretati, postoji opasnost da se ozlijedi. Stoga su roditelji brižno pazili na vas. Možda su oko vas postavili i neke prepreke  kako bi spriječili da dođete do opasnih mjesta, kao što su stepenice. No pustili su vas da sami pravite svoje prve nesigurne korake kako biste nakon nekog vremena — i podosta padova — naučili dobro hodati.

Na sličan se način djeca osamostaljuju od svojih roditelja. U početku roditelji, slikovito govoreći, nose svoju malu djecu. To čine tako što donose odluke umjesto njih. Kad djeca pokažu određeni stupanj zrelosti, roditelji ih takoreći puštaju da počnu puzati. Dopuštaju im da sama donose neke odluke. No postavili su im i određena ograničenja koja ih štite od opasnosti. Kako djeca postaju sve zrelija, roditelji im sve više dopuštaju da “sama hodaju”, odnosno odlučuju sama za sebe. Zahvaljujući tome, kad odrastu bit će potpuno sposobna “nositi svoj teret” (Galaćanima 6:5).

Kad je Isus imao 12 godina, roditelji su mu očito dali određenu slobodu, no on nije iznevjerio ukazano povjerenje. Naprotiv, “bio je poslušan” svojim roditeljima dok je “rastao, napredovao u mudrosti i uživao sve veću naklonost Boga i ljudi” (Luka 2:51, 52).

Kao roditelji možete izvući pouku iz ovog primjera i dati svojoj djeci više slobode kad na temelju njihovog ponašanja vidite da je to primjereno. Zapazite kako su neki roditelji opisali svoja iskustva u vezi s tim.

“Prije sam previše nadzirala svoju djecu. Kasnije sam ih poučila temeljnim načelima i pustila da sama donose odluke na temelju onog što su naučila. Primijetila sam da su nakon toga počela pažljivije razmišljati pri donošenju odluka” (Soo Hyun, Koreja).

“Moj muž i ja uvijek pomalo strepimo da nešto ne krene po zlu, no nismo zbog toga uskraćivali djeci zasluženu slobodu, koju su ona odgovorno koristila” (Daria, Brazil).

“Uvidjela sam koliko je važno da pohvalim svog sina tinejdžera za to što na ispravan način koristi slobodu koju mu dajem. Osim toga, trudim se i sama činiti sve ono što tražim od njega. Naprimjer, uvijek mu kažem kamo idem i što radim. Ako vidim da ću zakasniti, javim mu to” (Anna, Italija).

“U našoj kući zna se da samostalnost nije nešto na što naši sinovi sami po sebi imaju pravo, već nešto što moraju zaslužiti svojim ponašanjem” (Peter, Velika Britanija).

Biblija kaže: “Dobro je da čovjek nosi jaram za mladosti svoje” (Tužaljke 3:27). Jedan od najboljih načina na koje mlada osoba može naučiti nositi jaram odgovornosti jest da se na temelju vlastitog iskustva uvjeri u istinitost izjave: “Što čovjek sije, to će i požeti” (Galaćanima 6:7).

Neki roditelji, vjerojatno u najboljoj namjeri, štite svoju djecu od posljedica nerazboritog postupanja. Uzmimo za primjer da sin  nerazumno troši novac i zapadne u dug. Kakvu će pouku izvući ako mama i tata jednostavno otplate dug umjesto njega? S druge strane, kakvu bi pouku izvukao kad bi mu roditelji pomogli da isplanira kako će sam otplatiti dug?

Kad roditelji ne daju djeci da iskuse posljedice svog neodgovornog ponašanja, zapravo im čine medvjeđu uslugu. Umjesto da im pomognu da napreduju prema zrelosti, uče ih da će uz njih uvijek biti netko tko će ih izvući iz nevolje, nadoknaditi štetu koju počine i zataškati njihove greške. Daleko je bolje dati tinejdžerima priliku da, slikovito govoreći, požanju što su posijali i nauče rješavati svoje probleme. To je važan način na koji mogu “izvježbati svoju moć zapažanja za razlikovanje dobra i zla” (Hebrejima 5:14).

Nema sumnje, roditelji tinejdžera suočavaju se s mnogim izazovima. Ponekad se osjećaju toliko frustrirano da znaju i zaplakati. No daju sve od sebe kako bi “odgajali svoju djecu stegom Jehovinom i pomagali im da usvoje njegov način razmišljanja” (Efežanima 6:4).

Na kraju krajeva, bit dobrog odgoja nije u tome da roditelji strogo nadziru svaki djetetov korak, nego u tome da ga poučavaju i usađuju u njega ispravne moralne vrijednosti (5. Mojsijeva 6:6-9). Je li to lakše reći nego učiniti? Sasvim sigurno! “Bavimo se osobom koja se neprestano mijenja i sazrijeva”, kaže ranije citirani Greg. “To znači da moramo stalno upoznavati tu novu osobu i prilagođavati joj se.”

Trudite se primjenjivati biblijska načela navedena u ovom članku. Budite razumni u pogledu toga što očekujete od svoje djece. Međutim, uvijek imajte na umu da ste prvenstveno vi odgovorni za to da odgajate svoju djecu i budete im uzor u životu. Biblija kaže: “Odgajaj dijete prema putu kojim treba ići, pa neće odstupiti od njega ni kad ostari” (Mudre izreke 22:6).