JESU li ti ljudi krivolovci? Ne, to su istraživači koji se služe puškama za uspavljivanje. Došli su proučavati život jedne od najugroženijih životinja na Zemlji, rijetko viđenog sibirskog tigra. *

Nekad su sibirski tigrovi živjeli u Koreji, sjevernoj Kini, Mongoliji i prema zapadu sve do Bajkalskog jezera u Rusiji. No u proteklih stotinjak godina njihov se broj znatno smanjio. Njihovo posljednje utočište je daleki planinski lanac sjeverno od ruskog grada Vladivostoka, na obali Japanskog mora.

Tigrovi prepoznaju jedni druge po mirisu, a to pomaže mužjacima da pronađu ženke kad dođe vrijeme parenja. Ženka okoti dva do tri mladunca, koji su slijepi i vrpolje se poput mačića. No za razliku od kućnih maca, sibirski tigrovi nikad ne nauče presti. Tiho brundajući sišu majčino mlijeko pet do šest mjeseci, a potom počnu jesti meso. U početku idu u lov s majkom, a kad navrše godinu i pol, sposobni su i sami loviti. Mladi tigrovi znaju ostati uz majku i do dvije godine, a potom se osamostale te pronađu i obilježe svoj teritorij.

Neki tigrovi koji žive u divljini jako su veliki. Mužjaci mogu doseći težinu od tristotinjak kilograma i dužinu od preko tri metra, računajući i rep. Tigrovi s lakoćom podnose hladne, snježne zime. Tijelo im grije debelo krzno,  a na velikim šapama imaju krznene jastučiće koji im omogućavaju da hodaju po snijegu.

Narančasto krzno sibirskih tigrova prošarano je crnim prugama. Svaki tigar ima jedinstveni raspored pruga. Ustvari, tigrovi se razlikuju po prugama kao što se ljudi razlikuju po otiscima prstiju. U šumi se tigar bojom i izgledom svoga krzna tako dobro stapa s okolišem da ga je često nemoguće vidjeti ako stoji na mjestu. No ako izađe na čistinu, lako ga je uočiti na snijegu. Činjenica da je zimi lako pronaći tigrove dobro je poznata njihovom jedinom neprijatelju, čovjeku.

Da bi se izborio za opstanak, sibirski tigar mora ubijati velike životinje kao što su jeleni, losovi i divlje svinje. No u divljini istočnog Sibira više nema puno takvih životinja. U šumskom području veličine 1 000 kvadratnih kilometara obično ima dovoljno divljači za samo četiri do pet tigrova. Stoga sibirski tigrovi trebaju mnogo prostora da bi mogli opstati u divljini.

Ogromne i nepristupačne sibirske šume dugo su vremena bile idealan životni prostor za te velike tigrove. Ljudi, koji predstavljaju jedinu ozbiljnu prijetnju njihovom opstanku, rijetko su zalazili u to područje. Međutim, u novije vrijeme inozemne tvrtke koje se bave sječom i preradom drva raskrčile su velik dio tih šuma.

Kako nestaju šume, tako nestaju i jeleni, losovi i divlje svinje, a s njima i sibirski tigrovi. U nastojanju da spriječe njihovo izumiranje, ruske su vlasti osnovale nekoliko velikih rezervata, kao što je Rezervat prirode Sihote Alin. No kad tigrovi prijeđu granice zaštićenog područja, mogu se naći na meti krivolovaca, koji sudjeluju u trgovini egzotičnim “suvenirima”, kao što su zubi, kandže, kosti i krzno tigrova i njihovih mladunaca. Prodajom takvih “suvenira” može se mnogo zaraditi.

Poduzimaju se i neke druge mjere kojima se nastoji spasiti sibirske tigrove, a u tome prednjače ljudi koji žive u blizini njihovih prirodnih staništa. Zahvaljujući tome broj sibirskih tigrova koji žive u divljini malo je porastao. Prema nekim podacima, godine 2005. u Sibiru je živjelo između 430 i 540 tigrova.

S druge strane, sibirski tigrovi prilično dobro podnose život u zatočeništvu i čak donose na svijet mlade. U zoološkim vrtovima diljem svijeta ima preko 500 sibirskih tigrova. Zašto se neke od njih ne vrati u prirodu i tako obnovi populaciju sibirskih tigrova u divljini? Znanstvenici nisu tome skloni. “Nema smisla vratiti životinju u prirodu ako joj ne možete pružiti sigurnu budućnost”, rekla je jedna istraživačica.

Sva živa bića, pa tako i ove velike mačke, dokaz su Božje mudrosti i moći. Bog se s ljubavlju brine o njima (Psalam 104:10, 11, 21, 22). Mnogi ljudi koji duboko cijene Stvoritelja i sva njegova djela čvrsto vjeruju da će doći vrijeme kada sibirskom tigru više neće prijetiti opasnost od izumiranja.