SVAKE zime olujni valovi razbijaju se o obalu havajskog Zabranjenog Otoka, Niihaua. Ogromne količine minijaturnih kućica morskih puževa valovi nose prema kopnu i ostavljaju na nekim plažama. Niihau je vulkanski otok površine svega 180 kvadratnih kilometara. Najmanji je od sedam nastanjenih havajskih otoka i — kakve li podudarnosti — upravo se na njemu može pronaći jedna od najsitnijih dragocjenosti na svijetu — predivne puževe kućice.

Za razliku od njemu najbližeg otoka Kauaia (smještenog 27 kilometara sjeveroistočno), Niihau je većinom nizinski otok i prilično je sušan. No zašto se naziva Zabranjenim Otokom? Niihau je u privatnom vlasništvu i nedostupan je nepozvanim posjetiteljima. Njegovi stanovnici mogu sami proizvesti sve što im treba za život. Otok nema zajednički sustav opskrbe strujom i vodom, a nema ni trgovinu ni poštanski ured. Na njemu živi otprilike 230 starosjedilačkih Havajaca koji nastoje sačuvati svoju tradicionalnu kulturu, pa međusobno komuniciraju na havajskom jeziku. Kada ne provode vrijeme sa svojim stadima ovaca i goveda, većina njih vadi blago iz svog “zlatnog rudnika” — prikuplja i obrađuje sićušne puževe kućice. *

Tijekom toplih mjeseci havajske zime čitave obitelji pješice ili biciklima prelaze prašnjave puteve koji vode do djevičanskih plaža i stjenovitih uvala. Ondje svakoga dana satima prikupljaju puževe kućice. Kad ih prikupe, rasprostru ih na sjenovitom mjestu da se osuše. Kasnije ih sortiraju po veličini i kvaliteti i od njih izrađuju prelijepe ogrlice. Na otocima s bujnijom vegetacijom ogrlice se uglavnom prave od cvijeća. No na otoku Niihauu umjesto cvijeća koriste se puževe kućice.

Na Havajima se puževe kućice odavna koriste za izradu nakita. Krajem 18. stoljeća istraživači koji su plovili morima — a među njima i kapetan James Cook — ovdje su se susreli s nakitom izrađenim od puževih kućica i pisali su o njima u svojim brodskim dnevnicima. Nešto od tog nakita ponijeli su sa sobom, a neki primjerci koje su donijeli u svoju domovinu možda potječu i s Niihaua. S vremenom su prekrasne ogrlice s tog otoka počele krasiti vrat uglednih Havajki, među kojima su bile plesačice, pa čak i pripadnice kraljevske obitelji. Zahvaljujući suvenirnicama, turizmu i vojnicima koji su tijekom Drugog svjetskog rata boravili na Havajima, u 20. stoljeću taj je nakit postao poznat diljem svijeta. Danas te predivne ogrlice, kojima su se nekad ukrašavale pripadnice havajskog plemstva, s užitkom nose žene diljem svijeta.

 Na Niihauu se ogrlice uglavnom izrađuju od puževih kućica koje se na havajskom zovu momi, laiki i kahelelani. Izrađuju ih uglavnom žene. Kućice se razlikuju po boji i šarama, što pažljivim izrađivačicama ogrlica posao čini zanimljivim i kreativnim. U njihovim rukama od tih kućica nastaje pravo umjetničko djelo. Za izradu nakita koristi se dvadesetak različitih vrsta sjajnih ovalnih momi kućica, koje se razlikuju po boji — ima ih od sjajnobijelih pa do tamnosmeđih. Dugačke su svega jedan centimetar. Kad se malene, svjetlucave momi kućice nanižu u stilu lei pikake, nastaje ogrlica koja izgleda poput vjenčića mirisavih bijelih jasminovih cvjetova.

Havajske mladenke često nose višestruke ogrlice od sjajnih laiki kućica, koje su po obliku slične zrnu riže. Tih blistavih kućica ima u raznim bojama. Ima ih snježnobijelih, žućkastobijelih i žućkastosmeđih, a neke po sebi imaju smeđe crtice. Kućice kahelelani ime su vjerojatno dobile po jednom poglavici iz havajske povijesti. Dugačke su svega pet milimetara. Te sićušne kućice oblika turbana najteže je nizati na nit, pa su i ogrlice načinjene od njih najskuplje. I njih ima u raznim bojama — od tamnocrvene pa do onih najrjeđih, jarkoružičastih, koje koštaju i do tri puta više od ostalih.

Kada žena koja izrađuje ogrlicu odabere uzorak, najprije ukloni sav pijesak s kućica. Zatim ih probada oštrim šilom. Premda je vješta i jako pažljiva, slomi se svaka treća kućica. Zato pri ruci mora imati puno više kućica nego što joj doista treba. Izrada jedne takve ogrlice može potrajati godinama! Kućice se nižu na najlonsku nit koja se ukrućuje brzosušećim cementom ili pčelinjim voskom. Običaj je da se na krajeve svake niti stavlja po jedna kućica koja nalikuje malom dugmetu (naprimjer kućica puža sunčanika, koju ovdje zovu puka). A na krajevima ogrlice koji se međusobno spajaju stavljaju se jedna ili dvije kauri školjke.

Kao što postoji mnoštvo oblika kućica, tako postoji i mnogo načina izrade ogrlica. Klasična jednostruka ogrlica od bijelih momi kućica može biti dugačka od 1,5 do gotovo 2 metra. Tu su i upletene ogrlice koje se sastoje od stotina majušnih kahelelani kućica te vijenci ispleteni u simetričnim geometrijskim oblicima — neki od njih kombinacija su puževih kućica i sjemenki. Izrada ogrlica precizan je, vremenski zahtjevan i za oči naporan posao. No kreativne i strpljive izrađivačice nakita s otoka Niihaua redovito stvaraju delikatne i iznimno lijepe ogrlice. Svaka je ogrlica jedinstvena i stoga je shvatljivo zašto se po cijeni može nadmetati sa skupocjenim draguljima i starinskim nakitom koji košta na tisuće dolara.

Niihau možda i jest relativno pust, rijetko naseljen i zabačen havajski otok. No zahvaljujući maštovitim i vještim izrađivačicama ogrlica, ljudi koji žive daleko od njegovih sunčanih plaža mogu uživati u ljepoti prekrasnog nakita sa Zabranjenog Otoka.