UBRZO nakon što su ljudi počeli emitirati zvuk izumitelji su se pitali bi li se mogle emitirati i pokretne slike. Da bismo razumjeli zašto to nije bilo lako ostvariti, razmotrimo ukratko kako funkcionira današnja televizija.

Najprije se televizijskom kamerom slika projicira na uređaj koji je “čita”, slično kao što mi čitamo tiskani tekst. No taj uređaj ne čita redove slova na stranici, već čita linije točkica (piksela) koje tvore sliku. Potom to što očita pretvara u elektronički videosignal koji se može prenijeti na neko drugo mjesto. Prijemnik tada primljeni signal ponovno pretvara u pokretnu sliku.

Škotu Johnu Logieu Bairdu pripisuje se zasluga da je prvi demonstrirao televiziju. Kad zbog lošeg zdravlja više nije mogao raditi kao elektrotehničar, posvetio se nečemu što ga je zanimalo još od djetinjstva — izradi uređaja koji bi mogao prenositi pokretne slike.

Za svoju televizijsku kameru Baird je upotrijebio disk (isprva načinjen od kutije za šešire) na kojem je probušio tridesetak spiralno poredanih rupica. Dok se disk okretao, skenirao je niz linija koje su tvorile sliku i osvjetljavao fotoelektričnu ćeliju. Ćelija je stvarala videosignal koji se prenosio na prijemnik. U prijemniku se signal pojačavao kako bi se iza sličnog rotirajućeg diska proizvela svjetlost promjenjive jakosti i tako reproducirala slika. Problem je bio uskladiti okretanje diskova. Dok je Baird radio na tom zahtjevnom projektu, uzdržavao se radeći kao čistač cipela.

Baird je 2. listopada 1925. emitirao prve televizijske slike s jednog kraja svog tavana na drugi. Prva osoba koja se pojavila na televiziji bio je jedan preplašeni mladić koji je radio u uredu u prizemlju kuće, a kojem je Baird za to platio pola krune. Godine 1928. Baird je prvi put emitirao televizijske slike preko Atlantskog oceana. Kad je taj sramežljivi Škot stigao u New York, bilo mu je vrlo neugodno kad su ga svečano dočekali uz gajde. Bio je slavan. No je li on doista prvi izumio prijenos pokretnih slika?