SMATRATE li da je važno znati istinu o vjerskim blagdanima? Ako je tako, možda ste razmišljali o sljedećim pitanjima: (1) Je li Isus zaista rođen 25. prosinca? (2) Tko su bili “mudraci” koji su posjetili Isusa i je li ih uistinu bilo tri? (3) Kakva ih je “zvijezda” vodila do Isusa? (4) Kakve veze ima Djed Mraz s Isusom i njegovim rođenjem? (5) Kako Bog gleda na običaj božićnog darivanja, ili bolje rečeno razmjenjivanja poklona?

Pogledajmo kako nam biblijski izvještaji i povijesne činjenice pomažu da saznamo odgovore na ta pitanja.

(1) Je li Isus rođen 25. prosinca?

Uvriježeno vjerovanje: Ljudi vjeruju da se Isus rodio 25. prosinca, pa tog dana slave njegovo rođenje. Anićev Rječnik hrvatskoga jezika definira Božić kao “dan na koji se slavi rođenje Isusa Krista”.

Porijeklo: The Christmas Encyclopedia navodi: “Datum 25. prosinca nije odabran na temelju nekog biblijskog izvještaja, nego zato što se poklapao s poganskim rimskim svetkovinama koje su se održavale krajem godine”, otprilike u vrijeme zimskog solsticija. U istoj enciklopediji stoji da su se u to doba godine održavale Saturnalije, blagdan posvećen Saturnu, bogu poljoprivrede, i “svečanosti kojima se istovremeno slavilo dva boga Sunca — rimskog Sola i perzijskog Mitru”. Rođenje oba boga slavilo se 25. prosinca, na dan zimskog solsticija (prema julijanskom kalendaru).

Te poganske svetkovine postale su “kršćanske” 350. godine, kada je papa Julije I. proglasio 25. prosinca datumom Kristovog rođenja. “Proslava Isusovog rođenja postupno je poprimila sva obilježja obreda koji su se održavali u vrijeme solsticija te ih je tako nadomjestila”, kaže Encyclopedia of Religion. “Simbol Sunca sve se češće koristio u prikazima uskrsnulog Krista (kojeg se nazivalo i Sol Invictus), a krug koji predočava Sunce (...) postao je aureola oko glave kršćanskih svetaca.”

Što kaže Biblija: Biblija ne navodi Isusov datum rođenja. No sa sigurnošću možemo zaključiti da se Isus nije rodio 25. prosinca. Zašto to možemo reći? Biblija kaže da su u vrijeme Isusovog rođenja pastiri “boravili vani” dok su noću čuvali svoja stada u blizini Betlehema (Luka 2:8). Hladno, kišno doba godine obično je počinjalo u listopadu, a najhladnije je bilo u prosincu, kada je znao pasti i snijeg. * U tom su razdoblju pastiri preko noći držali ovce u zatvorenom prostoru — naročito u hladnim brdovitim predjelima poput onih u okolici Betlehema.

Zanimljivo je da prvi kršćani, od kojih su mnogi pratili Isusa tijekom njegove službe,  nisu slavili njegov rođendan ni na koji datum. Umjesto toga, u skladu s Isusovom zapovijedi obilježavali su samo njegovu smrt (Luka 22:17-20; 1. Korinćanima 11:23-26). No netko bi mogao reći: “Zašto se zamarati time potječu li kršćanski blagdani od poganskih svetkovina? Zar je to važno?” Naravno da jest. Bogu je to itekako važno! “Pravi štovatelji štovat će Oca duhom i istinom”, rekao je Isus Krist (Ivan 4:23).

(2) “Mudraci” — koliko ih je bilo i tko su oni zapravo bili?

Uvriježeno vjerovanje: Tri “mudraca” (ili tri kralja) slijedila su “zvijezdu” s istoka koja ih je dovela do Isusa. Oni su donijeli darove malom Isusu, koji je ležao u jaslama. Na nekim prikazima Kristovog rođenja vide se i pastiri.

Porijeklo: Osim kratkog biblijskog izvještaja, “sve što je napisano o Mudracima uglavnom počiva na legendama”, kaže The Christmas Encyclopedia.

Što kaže Biblija: Biblija ne navodi koliko je “mudraca” posjetilo Isusa. Možda su došla dvojica, trojica ili četvorica, a možda i više njih. Iako ih se u nekim prijevodima Biblije naziva “mudraci”, izvorna riječ magoi znači zvjezdoznanci, astrolozi ili vračari, a Biblija pokazuje da je bavljenje takvim aktivnostima “odvratno Jehovi” (5. Mojsijeva 18:10-12). Ti ljudi s istoka morali su prevaliti dalek put i stoga nisu mogli stići do Isusa dok je još bio u jaslama. Nakon puta koji je možda trajao i nekoliko mjeseci “ušli su u kuću” u kojoj je bio Isus. Ondje su “vidjeli dijete s Marijom, majkom njegovom” (Matej 2:11).

(3) Kakva je zvijezda vodila zvjezdoznance?

Odgovor na to pitanje možemo dobiti ako pogledamo kuda ih je ta zvijezda vodila. Ona ih nije odmah odvela do Betlehema. Najprije ih je odvela u Jeruzalem, gdje je kralj Herod čuo da se oni raspituju o Isusu. Herod je potom “potajno pozvao zvjezdoznance”, koji su mu rekli da se rodio “kralj židovski”. On im je zatim kazao: “Dobro se raspitajte za dijete! Kad ga pronađete, javite mi!” No Herod se nije zanimao za Isusa iz plemenitih pobuda. Naprotiv, taj ponosni i okrutni vladar odlučio je ubiti Isusa! (Matej 2:1-8, 16).

Zanimljivo je da je “zvijezda” nakon toga odvela zvjezdoznance na jug, do Betlehema. Ondje se zaustavila iznad kuće u kojoj je bio Isus (Matej 2:9, 10).

To očito nije bila obična zvijezda! Uostalom, zašto bi Bog, koji je putem anđela obavijestio ponizne pastire o Isusovom rođenju, sada koristio zvijezdu da poganske zvjezdoznance odvede najprije do Isusovog neprijatelja, a zatim do malog Isusa? Postoji samo jedno razumno objašnjenje: Ta je zvijezda potjecala od Sotone, koji je u stanju stvoriti takve pojave na nebu kako bi ostvario svoje zle namjere (2. Solunjanima 2:9, 10). Ironično je da se ukras koji se zove betlehemska zvijezda obično stavlja na vrh božićnog drvca.

(4) Kakve veze ima Djed Mraz s Isusom i njegovim rođenjem?

Uvriježeno vjerovanje: U mnogim zemljama djeci se govori da im Djed Mraz donosi poklone. * Djeca mu obično u pismu napišu što bi voljela dobiti na dar. Prema predaji, Djed Mraz uz pomoć vilenjaka izrađuje darove u svom domu na Sjevernom polu.

Porijeklo: Uvriježeno je mišljenje da je bajka o Djedu Mrazu nastala na temelju priča o svetom Nikoli, biskupu iz Mire, u Maloj Aziji (današnja Turska). “U biti sve što je ikad napisano o svetom Nikoli temelji se na legendama”, kaže The Christmas Encyclopedia. Povijest i biblijski izvještaji pokazuju da Djed Mraz nema nikakve veze s Isusom Kristom.

Što kaže Biblija: “Sada kad ste odbacili laž, govorite istinu svaki svojemu bližnjem.” Prije  svega trebamo govoriti istinu svojim najbližima — članovima svoje obitelji (Efežanima 4:25). Biblija također kaže da trebamo “ljubiti istinu” i “govoriti istinu u srcu svojemu” (Zaharija 8:19; Psalam 15:2). Govoriti djeci da im Djed Mraz, Djed Božićnjak ili mali Isus donosi darove za Božić možda izgleda bezazleno, no je li ispravno i mudro obmanjivati malu djecu, čak i kad to ne činimo s lošom namjerom? Nije li ironično to što je svetkovina kojom se navodno iskazuje čast Isusu postala prigoda u kojoj se obmanjuje djecu?

(5) Kako Bog gleda na božićno darivanje i slavlje?

Uvriježeni običaj: Božićno darivanje zapravo je razmjenjivanje poklona, a proslave Božića svode se na to da ljudi jedu, piju i zabavljaju se.

Porijeklo: U starom Rimu Saturnalije su počinjale 17. prosinca, a završavale 24. prosinca, kad su ljudi jedni drugima davali darove. U domovima i na ulicama bilo je vrlo bučno — priređivale su se razuzdane gozbe i pijanke. Nakon Saturnalija slavio se prvi dan siječnja, a proslava je obično trajala tri dana. Saturnalije i prvi dan siječnja vjerojatno se spajalo u jednu proslavu koja je trajala danima.

Što kaže Biblija: Radost i darežljivost obilježja su pravih Božjih slugu. “Veselite se, pravednici! Kličite radosno!” potiče Biblija (Psalam 32:11). Takvu radost obično osjećaju oni koji su darežljivi i velikodušni (Mudre izreke 11:25). “Više usrećuje davati nego primati”, rekao je Isus Krist (Djela apostolska 20:35). On nas je također potaknuo da steknemo naviku ‘davati drugima’, odnosno da darivanje bude sastavni dio našeg života (Luka 6:38).

No ne bismo trebali darivati druge zato što smo na to primorani ili zato što to nalažu običaji. Govoreći o tome što znači biti istinski darežljiv, Biblija kaže: “Neka svatko učini kako je odlučio u srcu, ne nevoljko ili na silu, jer Bog ljubi vesela darovatelja” (2. Korinćanima 9:7). Oni koji uvažavaju ova izvrsna biblijska načela daruju svoje bližnje zato što ih na to potiče njihovo velikodušno srce,  i to čine u bilo koje doba godine. Osobe koje tako postupaju imaju Božji blagoslov i davanje im nikad nije na teret.

Kad se Božić ispita u svjetlu Biblije, postaje jasno da gotovo sva njegova obilježja imaju pogansko porijeklo ili se temelje na iskrivljenim biblijskim izvještajima. Stoga božićni običaji nemaju nikakve veze s pravim kršćanstvom. Kako je onda Božić postao poznat kao kršćanski blagdan? Nekoliko stoljeća nakon Kristove smrti pojavili su se mnogi lažni učitelji, kao što je to Biblija i prorekla (2. Timoteju 4:3, 4). Tim je iskvarenim ljudima bilo važnije da kršćanstvo učine privlačnim poganima nego da naučavaju istinu. Zbog toga su počeli slaviti poganske svetkovine nazivajući ih “kršćanskim” blagdanima.

Govoreći o tim “lažnim učiteljima”, Biblija upozorava: “Iskorištavat će vas lažljivim riječima. Ali osuda koja im je davno izrečena ne kasni i propast njihova ne drijema” (2. Petrova 2:1-3). Jehovini svjedoci ozbiljno shvaćaju te riječi. Jednako tako ozbiljno shvaćaju cijelu Bibliju jer smatraju da je ona Božja Riječ (2. Timoteju 3:16). Zbog toga odbacuju lažna vjerska učenja i ne sudjeluju u slavljenju blagdana koji se temelje na takvim neistinama. Jesu li zbog toga nesretni? Nipošto! Kao što ćemo vidjeti u sljedećem članku, uvjerili su se da biblijska istina donosi slobodu!