MNOGIM ljudima konji su najljepše životinje. Posebno im se sviđaju njihovo dostojanstveno držanje i iznimna snaga, koji dolaze do izražaja kad se propnu na stražnje noge, udare nekoliko puta kopitom o tlo, ponosno zanjište i odvažno krenu u trk. To su doista predivne životinje.

Diljem svijeta ljudi se od pamtivijeka bave uzgojem konja. Tako su na područjima koja se jako razlikuju po klimi i reljefu s vremenom uzgojene različite pasmine. Čistokrvne arapske konje smatra se jednom od najljepših pasmina. Oni spadaju u skupinu toplokrvnih konja. Zbog svoje snage, brzine, izdržljivosti i inteligencije idealni su za sportska natjecanja i rekreativno jahanje.

Zanimljivo je da Poljska ima dugu i bogatu povijest uzgoja tih temperamentnih konja. Uzgajivači i poznavatelji te pasmine smatraju da neki od najcjenjenijih arapskih konja s najboljim rodovnicima vuku korijene iz Poljske. Kako su ti konji došli u Poljsku? O tom i nekim drugim pitanjima razgovarali smo s nekoliko vrsnih uzgajivača arapskih konja.

Recimo najprije riječ-dvije o tome kako su nastali čistokrvni arapski konji. Ta se pasmina od pamtivijeka povezuje s Bliskim istokom. Tomasz, uzgajivač konja kojeg smo citirali na početku članka, kaže: “Beduinska plemena stoljećima su uzgajala arapske konje i parila ih samo s primjercima iste pasmine. Zahvaljujući velikoj brizi uzgajivača i strogom odabiru konja za parenje nastala je cijenjena pasmina arapskih konja. Ti su konji uglavnom sive, riđe ili kestenjaste boje, a mogu biti i crni.”

Żaneta, uzgajivačica arapskih konja, kaže: “Oni su posebno lijepi. Smatraju se najstarijom i jedinom istinski čistokrvnom pasminom.” Osim po svojoj vatrenoj ćudi, poznati su i po hrabrosti i izdržljivosti. Arapski konji imaju širok i dubok prsni koš te snažna pluća, zbog čega su idealni za jahanje na duge staze.

“Kako su arapski konji dospjeli u Poljsku?” upitali smo Tomasza, koji uzgaja konje za rasplod. “Pretpostavlja se da je u 16. stoljeću prve primjerke doveo neki kraljev izaslanik kad se vraćao iz jednog od svojih brojnih posjeta sultanovom dvoru u Istanbulu”, kaže on. “No pouzdano znamo da se arapski konji u Poljskoj uzgajaju još od kraja 18. stoljeća.” Izabela Pawelec-Zawadzka, uzgajivačica arapskih konja koja puno zna o povijesti te pasmine, ističe da je grof Wacław Rzewuski uvelike zaslužan za to što su se ti konji počeli uzgajati u Poljskoj. On je dobro poznavao orijentalnu kulturu te se zalagao za uzgoj arapskih konja. Organizirao je i ekspedicije kako bi doveo konje iz arapskih zemalja. Tako je u Europu stiglo 137 čistokrvnih konja.

Zahvaljujući upornosti i entuzijazmu grofa Rzewuskog u Poljskoj je 1817. otvoreno prvo uzgajalište arapskih konja. Ti su se konji počeli uzgajati u selu Janówu Podlaskom, na istoku Poljske. “Sve je dobro krenulo. Za konje su se brinuli stručni uzgajivači”, kaže Tomasz. “No dva svjetska rata koja su opustošila središnji dio Europe nanijela su ogromne štete poljskim ergelama. Većina je konja uginula, pobjegla ili bila ukradena.” Međutim, nakon Drugog svjetskog rata u Poljskoj je uspješno nastavljen uzgoj arapskih konja.

Danas u toj zemlji postoji najmanje 30 uzgajališta arapskih konja. Dvjestogodišnja tradicija jamstvo je da iz tih uzgajališta stižu vrhunski rasni konji. Poljska je tako postala jedan od najistaknutijih uzgajivača arapskih konja. Ondje se svake godine održavaju ugledne izložbe i dražbe konja koje privlače brojne poznavatelje i ljubitelje konja iz svih krajeva svijeta.

Da bi uzgojili vrhunske rasne konje, uzgajivači se moraju dobro brinuti o njima. Małgorzata, koja se i sama bavi uzgojem konja za rasplod, kaže: “Briga za arapske konje iziskuje puno znanja i truda. Ako želite da budu u dobroj formi i lijepo izgledaju, trebate im osigurati kvalitetnu hranu koja je primjerena njihovim potrebama. Posebnu pažnju valja posvetiti kobilama koje se uskoro trebaju oždrijebiti.” * Kakva hrana najviše odgovara arapskim konjima?

Małgorzata nastavlja: “Ujutro konjima dajemo sijeno, iz kojeg dobivaju sve potrebne hranjive sastojke, pa tako i neophodne vitamine i minerale. Naročito je hranjiva zob pomiješana s pljevom ili nasjeckanom slamom. Ječmene i pšenične mekinje isto su zdrave. No konji najradije jedu sočnu zelenu travu i lucernu, a vole i krumpir, mrkvu i ciklu. Zimi uzgajivači često kupuju gotovu stočnu hranu bogatu bjelančevinama. Arapskim konjima daje se i da ližu grumene soli koja sadrži minerale i začinsko bilje. To ih smiruje i obuzdava njihovu vatrenu ćud. No moram napomenuti da se ni najbolje sijeno ni vrhunska kupovna hrana ne mogu mjeriti sa svježom travom s pašnjaka. Osim toga, konji  moraju uvijek imati čistu vodu jer ne žele piti onu koja je prljava.”

Timaritelj mora redovito voditi brigu o koži i dlaci arapskih konja. Treba ih pažljivo čistiti, blago masirati posebnim četkama i gladiti rukom. No to nije sve. Tomasz kaže: “Konjima morate svaki dan čistiti kopita jer se time sprečavaju razne bolesti, pa tako i rak. Naročito trebate paziti na njihove oči, nozdrve, usne i uši.” Żaneta dodaje: “Da bi konj bio u dobroj formi i lijepo izgledao, treba imati dovoljno prostora za trčanje, ali i trave, pijeska i blata u kojima se može valjati. Kad se konj oznoji nakon kasa ili galopa, treba ga prekriti pokrivačem i kasnije istimariti.”

Stručnjaci ističu da treba obraćati pažnju na posebne potrebe svakog konja. Małgorzata kaže: “Vjeruje se da arapski konji imaju šesto čulo. Vole biti s ljudima te uživaju kad ih oni dodiruju i grle. Kad jahač na taj način pokazuje ljubav prema konju, stječe njegovo povjerenje i konj mu postaje potpuno odan. Konji znaju zadovoljno zarzati kad im se netko nasmiješi, zagrli ih ili im da neki slastan zalogaj, poput mrkve ili kocke šećera. Ljudi koji vole konje uživaju u timarenju svojih ljubimaca.” Tomasz je s oduševljenjem rekao: “Brzo sam zavolio konje. To su neobično lijepe i plemenite životinje. No nije lako zadobiti njihovo povjerenje. Meni su za to trebale godine.”

Ljudi se od davnina dive ljepoti, brzini, živahnosti, snazi i inteligenciji konja, posebno onih arapske pasmine. Naučili su te životinje da im budu privržene. Nažalost, ljudi nisu uvijek s njima lijepo postupali. Koristili su ih u ratovima u kojima su mnogi od njih okrutno ubijeni. No pod vlašću Božjeg Kraljevstva ljudi će se služiti konjima samo u plemenite svrhe, što će biti na slavu našem Stvoritelju, Jehovi Bogu.