SVEĆENICI koji tvrde da znaju odgovor na to pitanje često govore kako su patnje Božja kazna. Naprimjer, nekoliko dana nakon potresa koji je zadesio Haiti jedan je svećenik u Port-au-Princeu rekao vjernicima kako im je tom katastrofom Bog htio poručiti da je gnjevan. No drugi ne iznose takve dogmatične tvrdnje. Jedna američka profesorica religijskih znanosti primijetila je kako mnogi ljudi kažu: “Ne znamo zašto Bog uzrokuje takve katastrofe niti bismo trebali tražiti odgovor na to pitanje. Na nama je samo da vjerujemo u njega.”

Je li istina da Bog uzrokuje ljudske patnje? Biblija jasno pokazuje da to nije istina. Jehova Bog ne želi da ljudi pate. To nikad nije bio njegov naum. No naši su se praroditelji pobunili protiv Boga. Nisu željeli da on vlada nad njima, nego su sami htjeli odlučivati o tome što je dobro, a što zlo. Okrenuli su leđa Bogu i skupo su to platili. Mi danas snosimo posljedice njihove loše odluke. Nipošto ne možemo reći da je Bog kriv za ljudske patnje. Biblija kaže: “Neka nitko, kad se nađe u kušnji, ne govori: ‘Bog me iskušava.’ Jer Boga se ne može zlom iskušavati, a ni on nikoga zlom ne iskušava” (Jakov 1:13). Patnje mogu snaći svakoga — čak i one koje Bog ljubi. Navedimo nekoliko primjera.

• Prorok Elizej nasmrt se razbolio (2. Kraljevima 13:14).

• Apostol Pavao napisao je da gladuje i žeđa, da je oskudno odjeven, da se s njim grubo postupa i da je beskućnik (1. Korinćanima 4:11).

• Kršćanin Epafrodit bio je bolestan i potišten (Filipljanima 2:25, 26).

Nigdje u Bibliji ne piše da je Bog tim ljudima nanio nevolje kako bi ih kaznio zbog njihovih grijeha. No Božja Riječ ne otkriva samo tko nije kriv za ljudske patnje. Ona otkriva i tri glavna razloga zbog kojih ljudi pate.

“Što čovjek sije, to će i požeti” (Galaćanima 6:7). Onaj tko puši, nesmotreno vozi ili rasipno troši sav zarađeni novac mora snositi određenu odgovornost za patnje koje prouzroči svojim ponašanjem.

Ponekad patimo i zbog tuđih sebičnih odluka. Ljudi su počinili ili još uvijek čine strašna zlodjela. Sjetimo se samo zvjerstava iz doba nacizma ili okrutnog zlostavljanja djece. Često se događa da ljudi zloupotrebljavaju svoju slobodnu volju i donose odluke zbog kojih drugi moraju patiti.

Kad se u 1. stoljeću u Jeruzalemu srušila jedna velika kula, poginulo je 18 ljudi. Govoreći o onima koji su stradali u toj nesreći, Isus je kazao: “Mislite li da su oni bili veći grešnici od svih ostalih ljudi koji žive u Jeruzalemu? Nipošto” (Luka 13:4, 5). Isus je bio svjestan da ti ljudi nisu stradali zato što ih je snašla Božja kazna. On je znao da je u Božjoj Riječi davno prije bilo rečeno: “Vrijeme nevolje i nepredviđeni događaji snalaze svakoga” (Propovjednik 9:11). Mnogi nastradaju jednostavno zato što se nađu na krivom mjestu u krivo vrijeme ili zbog ljudske pogreške. Istraživanja pokazuju da su posljedice katastrofa puno teže kad se zanemaruje razorna moć Zemljinih prirodnih sila i kad se zgrade ne grade dovoljno kvalitetno da mogu izdržati vremenske nepogode ili jake potrese. To dovodi do mnogih stradanja i patnji.

Biblija kaže: “Cijeli je svijet pod vlašću Zloga” (Ivan 12:31; 1. Ivanova 5:19). Izraz “Zli” odnosi se na moćno duhovno stvorenje — Sotonu Đavla. Biblija kaže da je on “vladar koji vlada zrakom, duhom koji sada djeluje u sinovima neposlušnim” (Efežanima 2:2). To znači da on može utjecati na način razmišljanja većine ljudi te da ih navodi da budu neposlušni Bogu. Neka zlodjela, kao što su genocid i zlostavljanje djece, toliko su stravična da mnogi ne mogu vjerovati da su za njih odgovorni samo ljudi. Oni smatraju kako je neka zla sila morala navesti ljude da učine nešto tako jezivo.

No znači li to da je Bog ravnodušan prema našim patnjama? Može li im on stati na kraj? Što je još važnije, hoće li on to učiniti?