Kad djeca dođu u tinejdžerske godine, roditelji se suočavaju s nizom novih izazova. Kako možete pomoći svom djetetu da bude što sretnije u toj fazi odrastanja u kojoj se zbog mnogih promjena i vi i vaše dijete možda osjećate zbunjeno i pomalo izgubljeno? Pročitajte što su o tome rekli roditelji iz raznih dijelova svijeta.

PROMJENE

“Kad je moj sin bio mlađi, uvijek me slušao bez pogovora. No kad je došao u tinejdžerske godine, to se nekako promijenilo. Počeo je dovoditi u pitanje ono što bih mu rekao i prigovarati zbog načina na koji bih mu to rekao” (Frank, Kanada).

“Moj je sin postao šutljiviji. Pitam ga o čemu razmišlja jer znam da mi to neće sam reći. Trebam se dosta pomučiti da dobijem odgovor. Moram iz njega izvlačiti svaku riječ” (Francis, Australija).

“Jako je važno biti strpljiv. Katkad nam dođe da se izgalamimo na svoju djecu, no uvijek je bolje smiriti živce i u miru porazgovarati s njima” (Felicia, Sjedinjene Države).

KOMUNIKACIJA

“Moja se kći katkad zatvori u sebe i ne da mi da joj se približim. Ponekad misli da je gnjavim bez veze. Moram joj uvijek ponavljati da je volim, da sam na njenoj strani i da želim da bude sretna u životu” (Lisa, Sjedinjene Države).

“Kad su moja djeca bila manja, uvijek su sa mnom otvoreno o svemu razgovarala. Bilo mi je lako saznati o čemu razmišljaju i što ih muči. No sada moram biti jako taktična i trebam pokazivati da ih poštujem kao osobe. Samo ih tako mogu potaknuti da mi otvore svoje srce” (Nan-hi, Koreja).

“Tinejdžerima ne možete jednostavno zabraniti neke stvari. Morate im objasniti razloge zbog kojih ste donijeli neku odluku i iznijeti argumente koji će im doprijeti do srca. No da biste to postigli, najprije morate biti spremni saslušati što vam oni žele reći, makar i rekli nešto što vam nije po volji” (Dalila, Brazil).

“Ako moram prekoriti svoju kćer, nastojim to učiniti nasamo, a ne pred drugima” (Edna, Nigerija).

“Kad razgovaram sa svojim sinom, ponekad ne slušam pažljivo što mi govori jer mi pažnju odvrati nešto drugo što se događa u kući. On to primjećuje. Mislim da je to jedan od razloga zbog kojih ne razgovara puno sa mnom. Morat ću ga pažljivije slušati ako želim da otvoreno sa mnom razgovara” (Miriam, Meksiko).

 OSAMOSTALJIVANJE

“Kad su moja djeca došla u tinejdžerske godine, bojao sam se dati im više slobode. Znalo je biti natezanja oko toga. A onda smo jednom otvoreno porazgovarali o tom problemu. Objasnio sam im što me brine, a potom su oni objasnili zašto žele biti samostalniji. Na koncu smo se dogovorili da im dam više slobode, ali unutar razumnih granica koje sam im odredio” (Edwin, Gana).

“Sin mi je rekao da bi želio imati motor. Ja nisam htjela ni čuti za to. Počela sam vikati na njega i nabrajati razloge zbog kojih ne bi bilo pametno kupiti motor. Uopće mu nisam dala priliku da mi objasni zašto ga želi. On se jako naljutio i čvrsto je odlučio da će prije ili kasnije kupiti motor! Stoga sam pokušala drugačije pristupiti tom problemu. Potaknula sam sina da dobro razmisli o svemu tome — o opasnostima kojima bi bio izložen i o tome koliko košta polaganje vozačkog ispita te kupovina, održavanje i registracija motora. Rekla sam mu da pita za savjet zrelu braću iz naše skupštine. Shvatila sam da ne smijem biti tako stroga prema svom sinu, nego da ga trebam poticati da otvoreno izrazi svoje želje. To mi je pomoglo da doprem do njegovog srca” (Hye-young, Koreja).

“Djeci smo postavljali određena pravila, no s vremenom smo im davali i sve više slobode. Što su se odgovornije ponašala, to smo im više slobode davali. Pružali smo im prilike da dobiju više slobode te smo im davali do znanja kako želimo da se osamostale. No ne bismo ih poštedjeli kazne kad bi iznevjerila naše povjerenje” (Dorothée, Francuska).

“Uvijek sam bila dosljedna te sam poštivala pravila koja sam postavila svojoj djeci. No kad su moja djeca bila poslušna, bila sam spremna učiniti neke ustupke. Naprimjer, ponekad bih im dopustila da ostanu vani duže nego inače. Ako bi jednom zakasnili, ne bih ništa poduzela. No ako bi se to ponovilo, uslijedila bi kazna” (Il-hyun, Koreja).

“Kad je radnik odgovoran i poslušno radi sve što mu se kaže, šef je spreman nagraditi ga i izaći mu u susret ako ga nešto zamoli. I naš sin zna da ćemo mu dati više slobode bude li se ponašao odgovorno i bude li poštivao pravila koja smo mu postavili. Kao što radnik zna da može biti kažnjen ako ne napravi ono što se od njega očekuje, tako i naš sin dobro zna da može izgubiti dobivenu slobodu ako se ne bude ponašao odgovorno” (Ramón, Meksiko).