● Kad su španjolski konkvistadori početkom 16. stoljeća stigli u Meksiko, ondje su kušali pulque, piće pripravljeno od fermentiranog soka agave. Pulque je vrlo sličan pivu i poput njega sadrži mali postotak alkohola. To piće sadrži i biljne bjelančevine, ugljikohidrate, vitamine i minerale, pa ga mnogi Meksikanci smatraju prehrambenim proizvodom.

Budući da su Španjolci imali običaj uz jelo piti alkohol, ubrzo su počeli destilirati sok agave kako bi dobili jače alkoholno piće koje se naziva meskal. To je piće preteča današnje tekile. Danas u Meksiku ima stotinjak pogona za proizvodnju tekile. U njima se godišnje proizvede gotovo 200 milijuna litara tog pića, od čega se 40 posto izvozi.

Plava agava, biljka mesnatih listova iz porodice sunovrata, uzgaja se u sušnim gorskim predjelima u zapadnom dijelu središnjeg Meksika. Najviše se uzgaja u saveznoj državi Jalisco, i to u okolici grada Tequile, po kojem je piće dobilo ime. * Nekim primjercima agave treba i 12 godina da sazru, a za to vrijeme upiju mnogo minerala iz tla. Kad dođe vrijeme za berbu, agava se odvoji od korijena i odsijeku joj se bodljikavi listovi, tako da na koncu ostane piña, zeljasta stabljika koja nalikuje ananasu. Ona u prosjeku teži 50 kilograma i sadrži dragocjen biljni sok. Potrebno je sedam kilograma piñe da bi se dobila jedna litra tekile.

Mnogi Meksikanci piju čistu tekilu s malo soli i kriškom limete. Tekila se koristi pri spravljanju mnogih koktela, među kojima je vrlo poznata margarita. Ona se priprema od tekile, soka limete i likera od naranče te se poslužuje sa zdrobljenim ledom. Koktel se servira u čaši čiji se rub prije toga uroni u sol. * Tekila se prodaje u više od 90 zemalja svijeta i tako posvuda pronosi glas o zemlji iz koje potječe. Stoga se s pravom može reći da je ona najpoznatiji “Meksikanac”!