Idi na sadržaj

Idi na kazalo

Nikad nisu dignuli ruke od mene

Nikad nisu dignuli ruke od mene

Jako sam volio piti i bio sam sklon nasilju. No kad sam jednog dana čuo tužnu vijest koja me strašno pogodila, ozbiljno sam se zamislio nad svojim životom. Ispričat ću vam što se dogodilo.

RODIO sam se 1943. u gradiću Rubottomu u američkoj saveznoj državi Oklahomi. Još kao mali bio sam vrlo grub i stalno sam se s nekim tukao. U zadnjem razredu srednje škole počeo sam se opijati. Moj je otac isto volio zaviriti u čašicu, a bio je i vrlo nasilan. To nas je na neki čudan način zbližilo. Tako smo znali zajedno ići na zabave na kojima bismo se obavezno napili i s nekim potukli.

Godine 1966. oženio sam se sa Shirley. Dobili smo dvoje djece, Angelu i Shawna. No i dalje sam puno pio. Radio sam kao izbacivač u gostionicama, pa sam mogao do mile volje piti i ponašati se kao grubijan. Osim toga, počeo sam uzgajati i prodavati marihuanu kako bih zaradio više novca. Ničega me nije bilo strah i uopće nisam mario za tuđe osjećaje.

“Nemoj mi nikoga dovoditi u kuću”

Ženin bratić odselio se u Kaliforniju. Ondje je počeo proučavati Bibliju te je postao Jehovin svjedok. Kad se vratio u Oklahomu, pričao je Shirley o onome što je naučio iz Biblije. Ona je ubrzo shvatila da je to istina. Počela je temeljito proučavati Bibliju te je nakon nekog vremena odlučila postati Jehovin svjedok. Krstila se 1976. godine. No ja nisam htio imati nikakve veze s njenom religijom. Rekao sam joj: “Nemoj mi nikoga dovoditi u kuću da mi tu propovijeda! Nećete me pridobiti.”

Shirley se uvijek čvrsto držala biblijskih načela, no pokazivala je da me i dalje voli. Prije nego što bi s djecom krenula na sastanak u dvoranu Jehovinih svjedoka, ljubazno bi me pozvala da pođem s njima. I moja kćerkica Angela znala bi mi reći: “Tata, voljeli bismo da ideš s nama.”

Često sam nosio pištolj jer sam se bavio nekim protuzakonitim poslovima. Znao sam danima izbivati iz kuće, a to je dovodilo do svađa između mene i moje žene. Kad bih se vratio kući, pokušao bih se iskupiti tako što bih sa Shirley nekoliko puta otišao u dvoranu na sastanak. Jehovini svjedoci uvijek su prema meni bili jako ljubazni, a njihova su mi učenja imala smisla.

S vremenom mi je jedan njihov starješina * ponudio biblijski tečaj. Prihvatio sam njegovu ponudu. Nažalost, ono što sam naučio nije  puno utjecalo na mene — ponajprije zato što sam se i dalje družio sa starim prijateljima. Starješina je to primijetio, pa mi je ukazao na neka biblijska načela koja ističu kako loše društvo može štetno utjecati na čovjeka (1. Korinćanima 15:33). Iako se ono što mi je rekao temeljilo na Bibliji, ja sam se uvrijedio te sam prestao proučavati. Još sam se više upleo u mutne poslove kojima sam se dotad bavio. Koliko su samo Shirley i djeca propatili zbog mog glupog ponosa!

“Još te uvijek volimo”

Godine 1983. čuo sam groznu vijest — umro je ženin nećak, koji mi je bio jako drag. To me strašno pogodilo i potaknulo da ozbiljno razmislim o svom životu. Shvatio sam da uništavam svoj brak i svoju obitelj — sve ono do čega mi je bilo istinski stalo u životu. Stoga sam odlučio iz temelja promijeniti svoj život. Na nećakovom sprovodu pristupio mi je jedan stariji Jehovin svjedok koji se zvao John. Srdačno me zagrlio i rekao mi: “Samo da znaš, još te uvijek volimo.” To me jako ohrabrilo! Sutradan sam nazvao Johna i rekao mu da želim ponovno proučavati Bibliju. Toplo sam se nadao da ću ovaj put napraviti promjene koje sam odavno trebao učiniti.

Prvi put kad smo se našli razgovarali smo o molitvi i rekao sam Johnu da ću se pokušati moliti. Odlučio sam živjeti kao pošten čovjek, pa sam sutradan počeo tražiti posao. No nisam ga uspio naći. Dok sam se vozio ulicom, pomolio sam se naglas i pomalo grubo rekao: “Jehova, ti mi nađi posao ako želiš da ostanem u ovom kraju!” A onda sam pomislio: “Ovo nema nikakvog smisla! Vozim se cestom i pričam sam sa sobom.” Bilo je očito da trebam steći više pouzdanja u to da Bog “sluša molitvu”, ali i puno više razmišljati o tome kako mu se molim (Psalam 65:2). Jako sam se iznenadio kad sam već idući dan dobio ponudu za posao.

Kad sam shvatio koliko je Jehova spreman pomoći onima koji mu se mole, još sam ga više zavolio te sam se više uzdao u njega

Otad sam se molio još češće i usrdnije. Puno sam puta osjetio Jehovin blagoslov. Iako sam oduvijek vjerovao u Boga, takva su mi iskustva pomogla da se uvjerim u istinitost riječi iz 1. Ivanove 5:14: “Što god da molimo u skladu s njegovom voljom, on nas čuje.” Kad sam shvatio koliko je Jehova spreman pomoći onima koji mu se mole, još sam ga više zavolio te sam se više uzdao u njega (Mudre izreke 3:5, 6).

Ponovno sam počeo dolaziti na sastanke Jehovinih svjedoka. Oni su bili jako srdačni prema meni te su mi pokazali da im je drago što  sam opet među njima. S vremenom sam shvatio da oni zaista vole jedni druge “žarko i od srca”, i to me duboko dirnulo (1. Petrova 1:22). Osvjedočio sam se da je istinita biblijska poslovica: “Tko se druži s mudrima, postat će mudar, a tko ima posla s bezumnima, loše će proći” (Mudre izreke 13:20).

Godinama sam zagorčavao život svojoj obitelji. No sada sam nastojao biti miroljubiv te postati bolji muž i otac. Trudio sam se bolje komunicirati sa svojim najmilijima. Počeo sam primjenjivati biblijske savjete koji kažu da muževi trebaju “ljubiti svoje žene kao svoja tijela” te da očevi ne smiju ogorčivati svoju djecu “da ne postanu malodušna” (Efežanima 5:28; Kološanima 3:21).

Naravno, sve se to vrlo pozitivno odrazilo na naš obiteljski život. Stoga sam uvidio da je Isus bio u pravu kad je rekao: “Sretni su oni koji nastoje zadovoljiti svoje duhovne potrebe” (Matej 5:3). Konačno sam pronašao pravu sreću!

Na kongresu Jehovinih svjedoka koji je održan u lipnju 1984. moja kći Angela ispričala je prisutnima kakav sam nekad bio i koliko sam se u međuvremenu promijenio. Na kraju je rekla da je jako sretna što sjedim u prvom redu među onima koji se toga dana trebaju krstiti.

Shirley i ja

Koliko sam samo zahvalan Jehovi što ne diže ruke od ljudi poput mene! Zahvalan sam i svojoj ženi i djeci što nisu dignuli ruke od mene. Shirley se kao prava kršćanka uvijek vjerno držala savjeta iz 1. Petrove 3:1, koji glasi: “Žene, budite podložne svojim muževima, da biste one koji nisu poslušni riječi Božjoj pridobile bez riječi svojim vladanjem.” Ona je godinama strpljivo podnosila moje nerazumno ponašanje, uvijek mi je bila vjerna i lijepo se ophodila sa mnom. To mi je pomoglo da se najzad opametim i upoznam istinu.

Otkako sam se krstio, često navodim svoju ženu kao primjer kad želim ohrabriti svoje suvjernike čiji bračni partner ne služi Jehovi te ih potaknuti da ne dignu ruke od njega. Osobi koja se nalazi u takvoj situaciji obično kažem: “Kad dođe vrijeme za to, Jehova može iskoristiti moć svoje Riječi, Biblije, i tvoje uzorno vladanje kako bi pomogao tvom bračnom partneru da se promijeni — iako ti se sada možda čini da je to nemoguće.”

^ odl. 10 Kod Jehovinih svjedoka starješine su duhovni pastiri koji predvode zajednicu vjernika.