NEKI ljudi prije spavanja u šali kažu jedni drugima: “Laku noć! Bube te grizle cijelu noć — i moje im došle u pomoć!” Znate li kakve to bube noću grizu ljude? Riječ je o stjenicama, sitnim nametnicima koji im sišu krv. Sredinom 20. stoljeća činilo se da su ljudi dobili rat protiv stjenica. A onda su ’70-ih godina mnoge zemlje odlučile zabraniti upotrebu DDT-a — glavnog oružja u borbi protiv tih malih napasti — jer se pokazalo da je taj insekticid otrovan i štetan za okoliš.

S vremenom su stjenice postale otporne na razna druga kemijska sredstva. Osim toga, ljudi su počeli više putovati, pa se sve češće događalo da s putnim torbama donesu kući i stjenice. Tako su te male dosade ponovno počele harati svijetom. “U posljednjih 12 godina stjenice su se ponovno pojavile u Sjedinjenim Državama, Kanadi, nekoliko europskih zemalja, na Bliskom istoku, u Australiji i nekim dijelovima Afrike”, kaže se u jednom stručnom izvješću o suzbijanju stjenica koje je objavljeno 2012.

U Moskvi je u jednoj od proteklih godina deseterostruko porastao broj pritužbi građana na probleme sa stjenicama. Na drugoj strani svijeta, u Australiji, broj najezdi stjenica porastao je za nevjerojatnih 5 000 posto u odnosu na 1999!

Ljudi mogu pokupiti stjenice u nekoj trgovini, kazalištu ili hotelu i nositi ih sa sobom, a da toga nisu ni svjesni. “Prije ili kasnije odnekud će se pojaviti stjenice”, kaže direktor jednog hotela u Sjedinjenim Državama. “U današnje vrijeme jednostavno morate računati s tim.” Zašto je stjenice tako teško istrijebiti? Kako se možete zaštititi od najezde stjenica? Kako možete potamaniti te nametnike ako vam se pojave u kući? Što možete poduzeti da se ne bi ponovno pojavili?

Budući da su manje od sjemenke jabuke i imaju plosnato tijelo, stjenice se mogu zavući kamo god požele. Mogu vam se “nastaniti” u madracu, namještaju, utičnici za struju, pa čak i u telefonskom aparatu. Stjenice se često nalaze oko kreveta, fotelja i sjedalica, i to u krugu od tri do šest metara. Zašto se vole zadržavati upravo na takvim mjestima? Zato da bi bile što bliže svom izvoru hrane, a to ste vi! *

Stjenice često grizu po noći, dok ljudi spavaju. No većina ljudi uopće ne osjeti ugriz jer im ti kukci ubrizgaju pod kožu neku vrstu anestetika, tako da desetak minuta mogu na miru sisati krv. Stjenice se obično hrane jednom tjedno, no mogu preživjeti čak i ako mjesecima gladuju.

Za razliku od komaraca i nekih drugih kukaca, stjenice nisu prijenosnici zaraznih bolesti. No nakon njihovog ugriza obično se javljaju svrbež i otekline. Neki ljudi poslije pate od nesanice, a neki se još dugo ne mogu otarasiti osjećaja da ih grizu stjenice. Mnogima je neugodno ikome reći što im se dogodilo. U jednom medicinskom časopisu iz Sijera Leonea pisalo je da su stjenice “grozna napast i uzrok mnogih neprospavanih noći” te da “mnogi ljudi ne žele nikome  reći da su ih izgrizle stjenice jer se to smatra sramotom”.

Stjenice se mogu pojaviti u svakom domu, no ako ih se na vrijeme uoči, lakše je s njima izaći na kraj. Zato bi bilo dobro da naučite kako ih možete otkriti u svojoj kući ili među prtljagom koju nosite sa sobom kad nekamo putujete. Dobro pregledajte namještaj, podove i putne torbe te pogledajte ima li na njima tamnih krvavih mrlja ili jajašaca veličine makovih sjemenki. Tamna mjesta osvijetlite svjetiljkom kako biste ih lakše uočili.

Ne dajte stjenicama da se zavuku ni u jedan kutak vašeg doma. Zatvorite sve rupe i pukotine u zidovima i okvirima vrata. Premda nečistoća sama po sebi nije razlog zbog kojeg se u nekim prostorima pojavljuju stjenice, lakše ćete ih uočiti i ukloniti ako redovito usisavate podove i namještaj te održavate red u kući. Kad odsjednete u nekom hotelu, vjerojatnost da pokupite stjenice bit će manja ako putnu torbu ne ostavljate na podu i ne stavljate je na krevet.

Ako u svom domu ili hotelskoj sobi pronađete stjenice, mogli biste se jako uznemiriti, a moglo bi vas i biti stid reći drugima što vam se dogodilo. Upravo su se tako osjećali Dave i njegova žena kad su ih izgrizle stjenice dok su bili na godišnjem odmoru. “Došlo nam je da propadnemo u zemlju od srama”, kaže Dave. “Pitali smo se: Što ćemo reći obitelji i prijateljima kad se vratimo kući? Hoće li oni svaki put kad osjete svrbež ili neko peckanje na koži pomisliti da su kod nas nešto pokupili?” Sasvim je razumljivo da se ljudi tako osjećaju. No ako ikad budete imali problema sa stjenicama, neka vam ne bude neugodno zatražiti pomoć. Njujorški zavod za zdravstvo poručuje: “Riješiti se stjenica vrlo je teško, ali ne i nemoguće.”

No nemojte otići ni u drugu krajnost, pa zaključiti da je potamaniti stjenice mačji kašalj! Ako otkrijete da u kući imate stjenice, obratite se za pomoć profesionalcima iz neke tvrtke za dezinsekciju i deratizaciju. Ranije spomenuti DDT više nije u upotrebi, no danas stručnjaci vješto koriste kombinacije nekih drugih sredstava i djelotvornih metoda za suzbijanje štetočina. Insektologinja Dini Miller kaže: “Suzbijanje stjenica zahtijeva suradnju — stanari trebaju učiniti svoj dio jednako kao i osoblje koje se brine za održavanje zgrade te tvrtka koja obavlja posao dezinsekcije.” Dakle, na vama je da se držite uputa stručnih osoba i poduzmete odgovarajuće mjere opreza. Budete li tako postupili, riješit ćete se tih malih napasti!