Što je u vama pobudilo zanimanje za znanost?

Još kao mala divila sam se svemu što sam vidjela u prirodi. Odrasla sam u Richterswilu, prekrasnom švicarskom gradiću smještenom na obali Ciriškog jezera. Moji roditelji te stariji brat i sestra često su me vodili u šetnju i pričali mi o biljkama i životinjama koje bismo putem vidjeli.

Zašto ste odlučili studirati ortopedsku kirurgiju?

Moj je otac neko vrijeme radio kao pomoćni bolničar na kirurškom odjelu obližnje bolnice. Često je s velikim žarom govorio o složenim zahvatima koje su kirurzi ondje izvodili. Ono što mi je pričao toliko me oduševilo da sam odlučila postati kirurginja. Specijalizirala sam se za ortopedsku kirurgiju jer me fasciniraju građa ljudske noge i mehanika njenih pokreta. Ortopedski kirurzi trebaju razmišljati poput mehaničara kako bi mogli operirati kosti, mišiće i tetive koji nam omogućavaju da se krećemo.

No najviše me usrećuje kad vidim da se moji pacijenti dobro oporavljaju. Jako volim pomagati drugima.

Zašto ste sumnjali u postojanje Boga?

Prve sumnje pojavile su mi se još u djetinjstvu. Saznala sam da neki vjeroučitelji u mojoj crkvi žive vrlo nemoralno, i to me jako uznemirilo. Osim toga, u školi sam na satovima biologije učila da je život nastao evolucijom. Neki moji profesori zdušno su zastupali tu teoriju, pa sam je i ja prihvatila. Kad sam krenula na fakultet, počela sam još čvršće vjerovati u evoluciju.

Zašto ste prihvatili teoriju evolucije?

Vjerovala sam onome što su govorili moji profesori. Smatrala sam da sličnosti u građi nekih vrsta životinja ukazuju na to da one imaju zajedničke pretke. Bila sam uvjerena kako te sličnosti podupiru teoriju o tome da genetske mutacije dovode  do nastanka novih vrsta živih bića.

Kako to da ste s vremenom promijenili mišljenje?

Jedan me prijatelj pozvao da dođem na sastanak Jehovinih svjedoka. Svidjelo mi se to što su svi bili jako srdačni i što su govori bili vrlo poučni. Kasnije me kod kuće posjetila jedna simpatična Jehovina svjedokinja, pa sam je upitala: “Kako mogu znati je li istina ono što piše u Bibliji?”

Ona mi je skrenula pažnju na biblijska proročanstva koja se ispunjavaju u naše vrijeme. Naprimjer, Isus je prorekao da će posljednje dane ovog svijeta obilježiti veliki ratovi, “jaki potresi” te strašne “pošasti i gladi”. * Ukazala mi je i na proročanstva koja govore da će ljudsko društvo postati iskvareno te da će mnogi ljudi biti zli i pohlepni, što je danas i više nego očito. * Nakon toga počela sam temeljito proučavati Bibliju te sam ubrzo shvatila da se sva biblijska proročanstva ispunjavaju kad za to dođe vrijeme. Počela sam preispitivati i svoje gledište o tome kako je nastao život.

Jesu li vam medicinska istraživanja pomogla da dođete do konačnog zaključka?

Dakako. Kad sam počela proučavati Bibliju, bavila sam se istraživanjem kirurških metoda koje se primjenjuju pri liječenju bolesti i ozljeda koljena. Krajem 1960-ih znanstvenici su počeli dolaziti do novih spoznaja o složenoj građi koljena. Otkrili su da se naše koljeno ne miče samo tako da se pregiba oko jedne osi, poput šarke na vratima. Naime, kod nekih pokreta jedan dio zgloba blago rotira i klizi po onom drugom. Zahvaljujući takvoj izvanrednoj građi koljeno ima velik opseg pokreta, tako da možemo hodati, plesati, klizati se i izvoditi razne druge složene kretnje.

Znanstvenici se već četrdesetak godina bave konstruiranjem umjetnog koljena. No ljudsko je koljeno iznimno složeno, pa je teško izraditi njegovu vjernu kopiju. Osim toga, umjetno koljeno ima relativno kratak vijek trajanja. Čak i danas, kad znanstvenicima stoje na raspolaganju kvalitetniji i postojaniji materijali, takvi proizvodi mogu trajati najviše dvadesetak godina. Za razliku od njih ljudsko je koljeno građeno od stanica koje se neprestano obnavljaju. Po mom mišljenju, građa koljena dokaz je da nismo slučajno nastali evolucijom, nego da nas je stvorio nadasve mudar Bog.

A što je s mutacijama i sličnostima u građi nekih vrsta živih bića?

Te sličnosti svjedoče o tome da je sva živa bića načinio isti Stvoritelj. U prilog evoluciji ne govore ni mutacije, odnosno slučajne promjene genetskog koda. One ne dovode do usavršavanja građe živih organizama niti do toga da oni prelaze u neki viši oblik života. Mutacije obično dovode do genetskih oštećenja. Naravno, moguće je da neki nesretan slučaj ima pozitivan ishod. Naprimjer, ako se sruši most preko kojeg prelazi vojska koja želi osvojiti neki grad, to može spasiti njegove stanovnike. No grad neće zbog te nesreće postati bolji ni napredniji. Slično tome ni organizmi neće postati napredniji uslijed genetskih mutacija. One nipošto ne mogu dovesti do nastanka nečeg tako skladnog i složenog kao što je naše koljeno, a da i ne spominjem neke druge dijelove ljudskog tijela.

Zašto ste postali Jehovin svjedok?

Kad sam u životu počela primjenjivati biblijska načela, postala sam sretnija i zadovoljnija. Godine 2003. bila sam na međunarodnom kongresu Jehovinih svjedoka. Zapazila sam da su svi oni složni poput velike obitelji te da se srdačno ophode jedni s drugima, čak i ako se nikad prije nisu vidjeli. Uvjerila sam se da među njima vlada iskrena ljubav, pa sam i ja poželjela postati dio tog divnog bratstva.