“Duboko ću razmišljati o svim djelima tvojim, zaokupit ću se postupcima tvojim” (Psalam 77:12)

ŠTO KAŽU LJUDI:

U drevnim istočnjačkim religijama razvile su se razne metode meditacije. Govoreći o tome kako ispravno meditirati jedan je indijski mislilac rekao: “Um valja potpuno isprazniti da bi se sve moglo jasno spoznati.” Njegove riječi odražavaju gledište koje je uvriježeno u istočnjačkim religijama, naime da čovjek treba posve isprazniti svoj um koncentrirajući se na neke umirujuće prizore ili ponavljajući određene riječi kako bi postigao duševni mir i viši stupanj svijesti, odnosno duhovno prosvjetljenje.

ŠTO KAŽE BIBLIJA:

Ona nas potiče da duboko razmišljamo o duhovnim temama (1. Timoteju 4:15). No takvo razmišljanje ne podrazumijeva pražnjenje uma niti ponavljanje određene mantre — izreke, riječi ili sloga koji navodno imaju osobitu moć. Naprotiv, Božja Riječ potiče nas da svjesno promišljamo o važnim duhovnim temama, primjerice o Božjim osobinama, djelima i moralnim zakonima. Jedan vjerni Božji sluga u molitvi je kazao svome Stvoritelju: “Razmišljam o svim djelima tvojim, zanimam se za djelo ruku tvojih” (Psalam 143:5). U jednoj drugoj prilici rekao je Bogu: “Kad te se sjetim na postelji svojoj, za straža noćnih razmišljam o tebi” (Psalam 63:6).

“Pravednikovo srce promišlja što će odgovoriti” (Mudre izreke 15:28)

ŠTO KAŽE BIBLIJA:

Promišljanje o Bogu i njegovim djelima omogućava nam da steknemo duhovnu zrelost, staloženost i moralnu čvrstoću, osobine koje nam pomažu da postupamo razborito i da naše riječi budu odraz istinske mudrosti (Mudre izreke 16:23). Stoga možemo reći da nam duboko razmišljanje o duhovnim vrijednostima pomaže živjeti sretnim i smislenim životom. Govoreći o čovjeku koji redovito razmišlja o Bogu jedan je pisac Biblije rekao: “On je kao drvo posađeno pokraj voda tekućica, koje plod svoj donosi u svoje vrijeme i kojem lišće ne vene, i sve što čini bit će uspješno” (Psalam 1:3).

Promišljanje o Bogu i njegovim djelima ujedno nam pomaže da poboljšamo svoje umne sposobnosti i pamćenje. Naprimjer, kad učimo o nečemu što je Bog stvorio ili istražujemo neku biblijsku temu, u svoj um pohranjujemo mnoge zanimljive činjenice. No kad duboko razmišljamo o tim činjenicama, uviđamo kako su one povezane jedne s drugima i s onim što već otprije znamo. Kad se posvetimo dubokom razmišljanju, u neku ruku postupamo poput graditelja koji gradi kuću. Kao što on spaja razne konstrukcijske elemente da bi sagradio lijepo i skladno zdanje, tako i mi dubokim razmišljanjem povezujemo razne informacije i spajamo ih u smislenu cjelinu.

“Srce je varljivije od svega i na sve je spremno. Tko može proniknuti u njega?” (Jeremija 17:9)

ŠTO KAŽE BIBLIJA:

“Iznutra, iz srca ljudskog, izlaze zle misli: bludništva, krađe, ubojstva, preljubi, lakomost, zloba, prijevara, besramnost, zavidno oko, (...) nerazumnost” (Marko 7:21, 22). Stoga trebamo obuzdavati svoj um i paziti na to o čemu razmišljamo. Ne budemo li to činili, u našem umu mogle bi se pojaviti neprilične misli, koje su opasne poput vatre što se može snažno razbuktati. Takve nedolične misli u nama će prije ili kasnije pobuditi štetne želje koje mogu izmaknuti kontroli i nagnati nas na činjenje zlih djela (Jakov 1:14, 15).

Zato nas Biblija potiče da promišljamo o onome što je istinito, pravedno, čisto, dopadljivo, pohvalno, čestito i hvalevrijedno (Filipljanima 4:8, 9). Ako svoj um zaokupimo takvim hvalevrijednim mislima, bit ćemo bogato blagoslovljeni. Naime, steći ćemo lijepe karakterne osobine i naš će način govora biti ugodan, “solju začinjen”, a to će nas zbližiti s drugim ljudima (Kološanima 4:6).